U julu 2022. Patricija Kaunda iz Zambije, sa 23 godine, sklopila je građanski brak sa Srbinom. Začudo, ovaj spoj je bio tek njihov drugi susret. Nadalje, nedavno je prošla krštenje i vjersko obraćenje u crkvi koja se nalazi u Čačku.
U potrazi za ljubavlju, ova Afrikanka krenula je na neobično putovanje dugo 9614 kilometara. Otputovavši iz Zambije, donijela je životnu odluku da se preseli u Srbiju u ožujku ove godine, nakon što je prije tri godine uspostavila romantičnu vezu putem putovanja brodom iz Srbije.
Prije sedam mjeseci označio je kraj veze na daljinu za par koji se u početku povezao na internetskoj platformi za upoznavanje.
Priča o Patriciji, kako prenosi Kurir, počinje od njenog supruga Srbina koji je zaposlen u IT industriji. Njihov prvi susret dogodio se na stranici za spojeve još 2019. Tek su u prosincu 2021., tijekom službenog susreta u Beogradu, učvrstili svoju vezu. Dugotrajno dopisivanje između njih Patriciju je neizmjerno razveselilo. Unatoč izazovima održavanja veze na daljinu, ona i njezin partner su ustrajali i na kraju trijumfirali.
Biti u vezi poput naše bilo je izazovno, a čežnja jedno za drugim teško mi je opterećivala srce. Unatoč udaljenosti, trudili smo se komunicirati svaki dan, ali svejedno je to bila borba. Naš željno iščekivani ponovni susret dogodio se u srpnju 2022., kada smo izmijenili zavjete i vjenčali se u Čačku. Nakon te radosne prilike, vratio sam se u Zambiju, da bih se u ožujku ove godine preselio u Srbiju. Iako tek trebamo obaviti crkveno vjenčanje, imamo planove ostvariti taj san sljedeće godine. Patricija, koja sada ponosno nosi suprugovo prezime, njegov identitet radije čuva u tajnosti. Vrijedi spomenuti da je Patricija prije bila pripadnica protestantske crkve, ali je 19. studenoga prešla na pravoslavlje.
Dopustite mi da s vama podijelim svoje iskustvo krštenja u crkvi u Čačku, gdje živimo moja obitelj i ja. Kada sam ga upoznao, upoznao me je sa pravoslavnom verom, a od dolaska u Srbiju imamo naviku da redovno posećujemo manastire. Prvi put kada sam zakoračila u srpski manastir, bilo je to zaista jedinstveno i transformativno iskustvo za mene. Želja da se obratim na ovu religiju rasla je u meni, potaknuta mojim divljenjem i ljubavlju prema njoj. Iako mi nedostaju moji najmiliji i poznati okusi domaćih jela, putovanje vjere postalo je značajan dio mog života.
Kada sam roditelje obavijestio o svojoj odluci da se preselim, doživjeli su mješavinu emocija. Iako su osjećali tugu, bili su i ispunjeni srećom zbog mene. Ranije ove godine imali su priliku upoznati mog muža kada je putovao u Zambiju kako bi dovršio tradicionalne običaje plaćanja miraza i tražio njihovo dopuštenje za našu zajednicu. Naša komunikacija ostaje dosljedna, jer se međusobno povezujemo na dnevnoj bazi. Gledajući unaprijed, nadam se da će nas moći posjetiti ovdje sljedeće godine. Patricija je, pak, djelovala pomalo melankolično te je izbjegavala govoriti o konkretnom iznosu miraza.
Nastavila je pojašnjavati: “To je tema o kojoj ne želimo razgovarati.
