Maja Odžaklijevska već godinama ne živi u ritmu velike gradske gužve, nego u miru sela, gdje danas okopava baštu, gaji paradajz i kaže da joj je upravo takav život donio osjećaj smirenosti koji u gradu nije imala.
Pjevačica, rođena u Beogradu, iza sebe ima dugu estradnu karijeru, ali i život obilježen brakovima, samoćom, teškim materijalnim periodima i brigom za porodicu, zbog čega je njena priča mnogo šira od same slike nekadašnje zvijezde sa scene.
Ono što danas privlači pažnju nije samo njeno povlačenje iz grada, nego i način na koji je o tome govorila bez uljepšavanja. Maja je ranije otvoreno objašnjavala da je imala 12 takozvanih brakova, ali i da je u ljubavi prekidala odmah kada bi osjetila da odnos više ne funkcioniše.
Taj njen temperament, kako se može razumjeti iz njenih riječi, pratio ju je i u privatnom i u poslovnom životu: kada nešto ne ide, ona to završava bez odlaganja.
Ipak, iza tog neposrednog karaktera stoji i priča o ženi koja je sama odgajala dvije kćerke, Teu i Andreu, te dočekala i unučiće Luku i Konstantina. Njena svakodnevica daleko je od glamura koji se često veže za estradu: umjesto reflektora, tu su bašta, kuća s okućnicom i briga o najbližima.
U tom prelasku iz grada na selo krije se i dio njene životne filozofije, ali i odgovor na višegodišnji umor od gradske vreve i obaveza koje sa sobom nosi javni život.
Dvije kćerke, više brakova i život bez velikih kompromisa
Maja Odžaklijevska je u razgovoru za Hit Informer objasnila da se nikada nije trudila da po svaku cijenu zadrži odnos koji joj ne odgovara. „Imala sam 12 takozvanih brakova. Kad dođe trenutak da počne buka ili ponašanje koje mi se ne sviđa, sve pospremim u vreće za smeće i kažem: ‘Stvari su pred tobom.’ Zbogom, doviđenja i novi brak“, rekla je ona, opisujući svoj pristup ljubavi bez prikrivanja i bez dramatizacije.
Dodala je i porodičnu opasku svoje majke: „Jedan se protegao, drugi se protegao“.
Pjevačica je majka dvije kćerke, Tee i Andree, a ima i unuke Luku i Konstantina. O njihovom odrastanju govorila je kao o periodu u kojem je često morala sama nositi teret porodice. Tea nije odrastala uz formalni brak njenih roditelja, jer, kako je Maja rekla, nije željela da se uda za njenog oca Aleksandra. Za Andreinog oca Enesa, međutim, pristala je na brak, ali tek nakon njegovog insistiranja.
Taj brak, prema njenim riječima, nije dugo potrajao, ali je naglasila da se ni sa kim nije rastajala na loš način.
Odnosi među bivšim partnerima, kako ih je opisala, nisu bili vođeni sukobima koji bi ostavili trajne rane. Posebno je izdvojila odnos s Andreinim ocem, navodeći da su oni bili od velikog značaja za djecu i da je s njim do prošle godine sjedjela na ručku kada dođu u Beograd, sve dok nije umro.
Takvi detalji pokazuju da se iza niza brakova ne krije skandal, nego život žene koja je, prema vlastitom priznanju, birala slobodu i raskid čim bi osjetila da nešto nije za nju.
Godine oskudice i poslovi koje je prihvatala da bi preživjela
Najpotresniji dio njene ispovijesti odnosi se na godine kada je, kako je sama rekla, život samohrane majke bio izuzetno težak. „Bilo je strašnih trenutaka dok sam odgajala svoje kćeri. Morali smo jesti kekse s vodom jer nije bilo mlijeka, zbog naše neimaštine. Bilo je teško“, prisjetila se pjevačica.
Dodala je i da nije mogla da radi onako kako je željela, niti je htjela pristajati na kompromise sa muzikom koju nije mogla nositi srcem.
U jednom periodu prijateljica joj je ponudila posao u vulkanizerskoj radnji, gdje je radila kao voditeljica. „Plaća mi je bila oko 500 maraka, a do tada, kad sam pjevala samo jednu pjesmu, dobivala sam 1.000! Ali to mi je odgovaralo, jer sam bila zahvalna što mogu zaraditi svoj dinar. Nema osjećaja nezadovoljstva kada pošteno zaradite.
Sve dok je pošten posao, svaki dinar je ko kuća“, rekla je ona, jasno pokazujući koliko joj je tada značila mogućnost da sama zaradi za život.
Tokom boravka u Švedskoj, gdje je neko vrijeme živjela s majkom, radila je i kao dadilja. Uz dozu šale, prisjetila se kako je tada razumjela smisao majčine rečenice da Bog nema ništa protiv poštenog rada. Ti poslovi nisu bili dio estradnog sjaja, ali jesu dio njenog karaktera: spremnost da radi bilo šta što je pošteno i što će pomoći da se preživi.
Selo kao izbor mira, vrt kao svakodnevica
Već nekoliko godina Maja živi na selu i, prema njenim riječima, taj odlazak iz grada bio je jedna od najboljih odluka koje je donijela. Umjesto saobraćajne buke i brzine, dobila je tišinu, prostor i ritam koji određuje priroda. Kaže da ima vrt koji njeguje i paradajz koji ne prska, jer ga štiti kopriva koja raste u tom istom prostoru.
Taj detalj, jednostavan i gotovo slikovit, govori mnogo o načinu na koji danas gleda na život.
„Vrlo mi je ugodno biti slavuj. Zašto bih ujutro trebao slušati trube u gradu?“ rekla je, objašnjavajući zašto joj prija seoski mir. U drugom dijelu razgovora podsjetila je da je ranije gledala Vesnu Zmijanac kako odlazi na Bukulju i da je tek tada shvatila koliko takav potez može biti razuman.
Po njenom mišljenju, život izvan grada znači i veću slobodu, jer čovjek više ne mora razmišljati o tome kada će i kako stići u urbani tempo koji mu ne odgovara.
I sama priznaje da je gradsko dijete, ali je odrasla u kući s dvorištem i oduvijek željela vlastiti dom s okućnicom. Upravo zato joj je sadašnji život blizak i prirodan. Prije nego što je ostala sama na selu, s njom je živio i unuk Luka, koji boluje od autizma. To iskustvo dodatno je obilježilo svakodnevicu porodice i pokazalo koliko je briga za najbliže postala središnji dio njenog života.
O Luki je govorila s mnogo osjećaja, navodeći da je sada mnogo bolje, da razumije porodicu, ali da ne može govoriti. „Luka je sada puno bolje, razumije nas, ali ne može govoriti. Ima toliko toga da se radi s njim, a ja bih, kad su mi snage dopuštale, mogla sve to savladati.
Ali više ne!“, rekla je, otkrivajući i trenutak kada je prošle godine kćerki Tei priznala da više ne može. Ta rečenica nije zvučala kao odustajanje, već kao iskreno priznanje da godine i snaga ipak imaju granice.
Danas, kada se pogleda njen put od beogradskog života do seoske svakodnevice, vidi se koliko je Maja Odžaklijevska kroz decenije mijenjala okolnosti, ali ne i osnovni stav prema životu. Radila je, pjevala, čuvala djecu, podizala kćerke, prolazila kroz oskudicu i opstajala bez potrebe da od toga pravi predstavu. U njenoj sadašnjoj tišini ima mnogo više iskustva nego u bilo kakvom sjaju koji je nekada pratio estradnu karijeru.
