Sahrana Tereze Vard u okrugu Golvej u Irskoj pretvorila se u nasilni incident kada je grupa muškaraca napala ožalošćene, a u metežu je kovčeg s tijelom pao na pod i nekoliko ljudi je povrijeđeno.
Ono što je trebalo biti miran posljednji ispraćaj završilo je prizorima koje porodica i prijatelji teško mogu zaboraviti. Umjesto tišine, molitve i dostojanstvenog oproštaja, grobljem je odjekivala tuča, a ljudi koji su došli da odaju počast pokojnoj Terezi Vard našli su se u situaciji da se brane od napada.
Prema dostupnim informacijama, u incidentu su povrijeđeni i muškarci i žene, što dodatno pokazuje koliko je napad poremetio samu suštinu tog dana.
Posebnu težinu cijelom događaju daje okolnost da sahrana nije održana na prvobitno planirani datum. Porodica je odlučila da posljednji ispraćaj bude organizovan na dan rođendana Terezine kćerke, koja je preminula prije sedam mjeseci od posljedica teške maligne bolesti. Takva odluka sama po sebi nosi snažnu emotivnu simboliku, jer spaja bol zbog gubitka majke i sjećanje na dijete koje je porodica već ranije ispratila iz života.
Umjesto da taj datum bude obilježen intimnim okupljanjem i tihim poštovanjem, pretvorio se u dan šoka i uznemirenosti.
Iz onoga što je do sada poznato, napadači su se pojavili usred povorke dok su članovi porodice i prijatelji nosili kovčeg. Ta činjenica mijenja karakter cijelog događaja: nije riječ o običnom sukobu koji je izbio spontano između prisutnih, nego o upadu ljudi koji, prema policijskim navodima, nisu bili povezani ni s jednom od porodica na groblju.
Upravo zato ostaje otvoreno pitanje šta ih je dovelo na mjesto sahrane i zbog čega je situacija uopće eskalirala.
Napad usred sahrane
Prema izvještajima s mjesta događaja, grupa muškaraca prišla je povorci u trenutku kada je porodica pokušavala da nastavi ceremoniju. Policija je kasnije saopštila da ti muškarci nisu bili u rodbinskim vezama ni sa jednom od porodica koje su se tog dana nalazile na groblju. To je važno jer upućuje na to da incident nije nastao iz unutrašnjeg porodičnog spora, barem ne prema onome što je do sada poznato javnosti.
Razlog njihovog dolaska i dalje nije utvrđen.
U takvim okolnostima i kratkotrajni sukob može prerasti u haos. Ovdje se, međutim, ne govori samo o verbalnom nesporazumu, nego o fizičkom napadu koji je prisutne natjerao da se sklanjaju i štite. Ožalošćeni su, prema navodima iz izvora, bili prisiljeni da se brane, a napad je pogodio i žene i muškarce koji su došli da isprate pokojnicu.
To je jedan od onih trenutaka kada se osnovni smisao sahrane, kao prostora tišine i oproštaja, potpuno izgubi.
Posebno zabrinjava činjenica da je policija već bila prisutna na groblju. To nije bilo slučajno, jer su u isto vrijeme bile zakazane dvije sahrane, pa su službenici bili u stanju pripravnosti. Upravo je ta okolnost vjerovatno pomogla da se situacija ne otme još više kontroli, iako je i ovako ostavila ozbiljne posljedice po porodicu, prijatelje i ostale prisutne.
Kada se sahrane poklope na istom mjestu i u isto vrijeme, organizacija i sigurnost postaju jednako važne kao i sama ceremonija.
Nije objavljeno da je između dvije porodice, čije su se sahrane održavale na istom groblju, postojao otvoren sukob. Zbog toga se cijeli slučaj doima još nejasnijim. Ako nema prethodnih veza između napadača i porodice, tada ostaje pitanje da li je riječ o pogrešnom trenutku, pogrešnom mjestu ili nečemu što će tek biti razjašnjeno kroz policijsku istragu.
Za porodicu koja je došla da sahrani blisku osobu, takve nijanse ne mijenjaju osjećaj ugroženosti koji je tog dana zavladao.
Porodica između žalosti i odbrane
Za porodicu Vard, već sama priprema sahrane bila je povezana s teškim emocijama. Odlaganje ispraćaja i njegovo pomjeranje na dan rođendana kćerke koja je preminula od posljedica teške bolesti učinili su taj datum posebno osjetljivim. Takvi porodični izbori često nose lični smisao koji je teško opisati van uskog kruga najbližih, a ovdje su bili dodatno opterećeni činjenicom da je porodica u kratkom vremenskom razmaku izgubila i majku i kćerku.
U takvom trenutku očekuje se bar minimum mira i poštovanja, a porodica je umjesto toga doživjela nasilje.
Napad na sahrani uvijek nosi posebnu težinu jer se događa u času kada su ljudi najranjiviji. Ožalošćeni ne dolaze na groblje kao akteri neke rasprave, nego kao ljudi koji nose gubitak i pokušavaju da ga izdrže u zajednici drugih koji dijele istu bol. Zato je i povreda, pa čak i kratka panika, u takvom prostoru mnogo više od običnog incidenta.
U ovom slučaju, prelomni trenutak bio je upravo onaj u kojem se kovčeg s tijelom našao na podu, što je dodatno produbilo osjećaj poniženja i šoka među prisutnima.
Policijska istraga, prema dostupnim informacijama, i dalje treba da razjasni zbog čega su se nepoznati muškarci približili povorci i da li je njihov dolazak imao bilo kakvu vezu s porodicama koje su tog dana bile na groblju. Za sada nema potvrde o takvoj vezi, niti o motivu koji bi objasnio napad.
Dok se to ne utvrdi, jedino što ostaje jesu posljedice: povrijeđeni ljudi, prekinuta ceremonija i dan koji će porodica Vard teško moći da odvoji od slike nasilja.
Na mjestu gdje je trebalo da se čuju samo koraci, molitve i tihi razgovori, ostali su tragovi nereda i osjećaj da ni posljednji ispraćaj nije bio pošteđen tuđe agresije. Za one koji su tog dana stajali uz kovčeg Tereze Vard, sjećanje će vjerovatno dugo biti vezano za trenutak kada je žalost morala da ustupi mjesto brizi za sigurnost, a oproštaj se pretvorio u borbu da se ceremonija uopće dovrši.
