Kako su društvene mreže postale jako popularne, sve je više prevare na istim. Svakako da su najoštećeniji oni najstariji, koji su jako naaivni, i mogu itekako da budu nasamareni i opljačkani. Djevojka iz Novog Sada nedavno je otkrila da njezino uvjerenje da je jedna od pet zakonitih nasljednica golemog imanja u Bosni, koje obuhvaća 89.100 četvornih metara zemlje koja obiluje šumom, nije tako sigurno kao što je mislila. Prije nekoliko dana Kantonalna uprava za šumarstvo uručila joj je ovlaštenje koje je upravi dostavio njen stric. U tom dokumentu je stajalo da je njena baka dala saglasnost, ovjerenu kod renomiranog javnobilježničkog ureda u Novom Sadu 2019. godine, za “ugovaranje i prodaju šume sa navedene parcele – nekretnine čiji je ona vlasnik”. Neočekivani obrat u ovoj priči leži u činjenici da je baka djevojčice, koja je sada postala centar pažnje, preminula davne 2001. godine na liječenju u jednoj beogradskoj bolnici.
U punomoći koju je djevojka dala na uvid u dokumentu od 11. veljače 2019. jasno stoji da je baka “osobno potpisala ovaj dokument u prisustvu javnobilježničke pripravnice”.
Uvidom u osobnu iskaznicu izdanu u policijskoj postaji u jednom vojvođanskom gradu 18. veljače 2015. godine, potvrđeno je da je podnositelj dokumenta doista ista osoba. No, uvidom u smrtovnicu vidljivo je da je baka već preminula 2. ožujka 2001. godine.
Jednim telefonskim pozivom situacija se počela raspetljavati. Djevojčica je godinama bila svjesna da njezina baka s pravom polaže pravo na imanje na kojem je provela mladost. No, tek se 2019. godine otvorila tema o nasljedstvu. Bilo je to ove godine kada joj se obratio stric iz Bosne i zatražio da potpiše punomoć. Do te godine nije bila svjesna njegovog postojanja, unatoč tome što je prethodno znala o njemu kroz priču.
U telefonskom razgovoru djevojčin ujak izrazio je zabrinutost zbog pogoršanja stanja obližnje šume i namjeru da potpiše ovlaštenje za spašavanje svega što je od nje vrijedno. No, djevojka je odgovorila ustvrdivši da ne može potpisati nikakav dokument ako prije toga ne pogleda njegov sadržaj. Dva tjedna kasnije, djevojčicu je nazvao još jedan ujak, koji je živio u Novom Sadu, a preminuo je 2022. godine. Ovaj ujak je zatražio sastanak s njom kako bi u njegovo ime potpisao punomoć, kojom bi ona mogla ovjeriti istu.
Nakon što je pristala na sastanak, ponovila je svoj stav da ne želi ništa potpisati dok ne bude jasno razumjela svrhu koja stoji iza toga.
Upravo u tom trenutku njegov izraz lica doživio je transformaciju”, ispričala je, a stvar se činila završenom sve do mjesec dana kasnije kada je neočekivano dobila poziv da prisustvuje ostavinskoj raspravi u Bosni. “Zbog činjenice da je u pitanju više vlasnika “, objasnila je govoreći o tri ujaka koji su također bili korisnici imanja, “nije se moglo poduzeti nikakve trenutne radnje.
U pratnji sestre otputovala je u Bosnu, a brat je pristao dati punomoć njihovim stričevima. Tijekom boravka tamo, uspjeli su utvrditi da su jedini preostali pravi vlasnici, osim brata, bili njihova baka, teta i otac, o čemu svjedoče službeni dokumenti poput smrtovnica. “Bilo je otkriće kada sam konačno došao u posjed onoga što nam s pravom pripada, a obuhvaća golemu površinu od 89.100 četvornih metara. Sinulo mi je da to nije samo puka ograda ili kuća, već netaknuta šuma koja je stajala više od jednog stoljeća. Prava vrijednost ove zemlje postala je očigledna, što me navelo da donesem odluku da ne potpišem nikakve dokumente, već ćemo umjesto toga moja sestra i ja tražiti svoj dio koji nam pripada”, objašnjava ona.
Prema njegovim riječima, postojao je dogovor da podijele troškove ostavinske rasprave, ali to nisu odmah učinili. Zabilježeno je da su sestre službeno navedene da bi dobile svoj dio.
Prema njezinim riječima, zbog izbijanja koronavirusa nisu mogli odmah platiti put u BiH, a također nisu dobili nikakvu komunikaciju po tom pitanju.
Nažalost, u travnju 2022. mlada se djevojka suočila s razornom obiteljskom tragedijom, što je rezultiralo odgodom planiranog putovanja u Bosnu. Međutim, situacija se promijenila kada je njezin treći ujak kontaktirao njihova brata, što je pokrenulo lanac događaja. “Od rođaka iz Tuzle javio mu se da je jedan od stričeva prevario drugu dvojicu, koji su zakoniti nasljednici imanja. Stric je otkrio da je šuma bespravno posječena, prodana, a on je dobio samo mizernu svotu od 1.100 eura. Sve je počelo još 2019. godine kada su mi se obratili za odobrenje, ali sam to odbio jer sam se spremao putovati u Bosnu u jeku pandemije COVID-19. Međutim, unatoč mom odbijanju, oni su ipak krenuli s dobivanjem lažnog odobrenja 2020. i tada je šuma nemilosrdno sječena”, objašnjava ona. ističući razlike između onoga što je šumarska uprava dopuštala i onoga što nije.
Čvrsto je uvjerena da su u ovoj šemi sudjelovala sva tri ujaka, a najveći udio ima ujak s prebivalištem u Novom Sadu. Ova pretpostavka temelji se na činjenici da je krivotvoreno ovlaštenje ovjereno kod notara u tom gradu, iako je izdano na ime ujaka iz Bosne Đ.J.
Prema njezinim riječima, original ovjerene punomoći joj je uskraćen kod javnog bilježnika osim ako nije prisutan odvjetnik, a odvjetnici u Novom Sadu nerado postupaju protiv svojih kolega.
