Tehnički kvar u sistemu Nacionalne službe za kontrolu zračnog saobraćaja u Velikoj Britaniji 8. septembra pokrenuo je lančanu reakciju koja je za nekoliko sati prizemljila više od 300 aviona, a ukupno pogodila više od 1.000 letova širom zemlje i van nje.
Ono što je u početku izgledalo kao tehnički problem u jednom dijelu sistema Nacionalne službe za kontrolu zračnog saobraćaja, poznate kao NATS, brzo se pretvorilo u poremećaj koji je zahvatio najprometnije britanske aerodrome, ostavio putnike u dugim redovima i poremetio rasporede letova koji su bili planirani satima, pa i danima unaprijed. Najteži udar osjetili su Heathrow, Gatwick, Manchester i Birmingham, ali posljedice su zabilježene i na drugim lokacijama širom zemlje.
Prema naknadno objavljenim podacima, više od 625 letova bilo je otkazano, dok je ukupno više od 1.000 letova na neki način osjetilo posljedice incidenta. Za putnike to nije značilo samo kašnjenje, nego i potpuni prekid planova, promjene rezervacija i višesatno čekanje na informacije koje su se mijenjale iz sata u sat.
Aviokompanije su se istovremeno pokušavale snaći u mreži poremećenih ruta, izmijenjenih smjena i aviona koji više nisu bili tamo gdje su prvobitno trebali biti.
Zbog prirode problema, oporavak nije mogao biti brz čak ni nakon što je tehnički kvar otklonjen. Zračni saobraćaj funkcioniše kao povezan lanac u kojem jedan pomjereni ili otkazani let automatski utiče na sljedeći, a posljedice se prenose i na posade, operativne rasporede i dozvole za ulazak u britanski zračni prostor. Upravo zbog toga se normalizacija odvijala sporije nego što bi to sugerisalo samo gašenje kvara.
Kako je jedan kvar paralizirao sistem
NATS je tokom incidenta saopćio da je problem nastao u sistemu koji obrađuje podatke potrebne za upravljanje letovima. Kada takav sistem zakaže, prioritet nije održavanje uobičajenog broja polazaka, nego sigurnost. Zato se, umjesto nastavka normalnog tempa saobraćaja, uvode ograničenja kako bi kontrolori mogli bez rizika pratiti avione koji ulaze u i izlaze iz britanskog zračnog prostora.
To znači da kvar u jednom ključnom segmentu ne ostaje zatvoren unutar jednog centra ili jednog aerodroma. Avioni koji nisu mogli poletjeti na vrijeme ostali su na zemlji, a kasnije su poremetili sve naredne letove na koje su bili raspoređeni. Posade su se našle u istoj mreži kašnjenja, pa je bilo potrebno ponovno usklađivanje smjena i lokacija. U takvom sistemu i kratkotrajni prekid može proizvesti višesatni zastoj.
NATS je kasnije potvrdio da je tehničko rješenje uvedeno i da se sistem postepeno oporavlja, uz izvinjenje putnicima zbog posljedica koje je kvar izazvao. Ipak, u avijaciji povratak sistema u normalu ne znači automatski i povratak čitave mreže u redovan tok. Svaki propušteni slot, svaka pomjerena posada i svaki otkazani let otvaraju novu seriju operativnih zadataka.
Heathrow, Gatwick i drugi aerodromi pod pritiskom
Heathrow, jedan od najprometnijih evropskih aerodroma, bio je među lokacijama na kojima su se posljedice posebno osjetile. U početnim informacijama navedeno je da je problem prvenstveno utjecao na odlazne letove, dok su dolasci u prvim satima funkcionisali bez većih ograničenja. Međutim, kako je dan odmicao, poremećaj se proširio i na dolazne letove.
Heathrow je potom saopćio da su pogođeni i dolazni i odlazni letovi, a dolasci su do kraja dana bili obustavljeni.
Odlasci su nakon toga počeli ponovo da se realizuju, ali uz značajne izmjene rasporeda. Slične poteškoće zabilježene su i na Gatwicku, Stanstedu i London Cityju, kao i na aerodromima Manchester, Birmingham, Bristol, Edinburgh i Aberdeen. Pogođen je i East Midlands, a putnici na više lokacija prijavljivali su duga čekanja i promjene termina letova.
Manchester Airport Group potvrdio je da su problemima bili zahvaćeni letovi povezani s Manchesterom, Stanstedom i East Midlandsom. Birmingham je također upozorio putnike da tehnički problem značajno utiče na odlazni saobraćaj. U takvim okolnostima čak i aerodromi koji nisu prvobitno bili na vrhu liste pogođenih brzo osjete posljedice, jer se zračni sistem ne završava na granici jednog terminala ili jedne piste.
Posebna složenost ovog incidenta bila je u tome što se ograničavanje broja aviona u zraku nije moglo riješiti jednostavnim otvaranjem većeg broja polazaka čim je kvar saniran. Avionske rotacije, planovi posada i rasporedi na zemlji već su bili poremećeni, pa je trebalo vrijeme da se cijeli sistem vrati u ravnotežu.
Zašto se posljedice nastavljaju i nakon otklanjanja kvara
Ponovno pokretanje sistema ne vraća odmah avione i posade na mjesta na kojima su trebali biti prema prvobitnom planu. Kada se u kratkom vremenu otkaže ili odgodi veliki broj letova, aviokompanije moraju iznova organizovati čitav operativni raspored, pronaći dostupne posade, uskladiti avione i dati nove termine putnicima. Zbog toga oporavak može trajati satima, iako je tehnički uzrok već otklonjen.
Veliku pažnju izazvalo je i pitanje mogućeg uzroka. S obzirom na značaj sistema za britanski zračni prostor, pojavile su se pretpostavke da bi problem mogao biti povezan s kibernetičkim napadom. Međutim, informacije objavljene tokom incidenta nisu ukazivale na takav scenario. Problem je opisan kao tehnički kvar u sistemu koji obrađuje podatke o letovima.
Iako ništa tokom tog dana nije potvrdilo da je riječ o napadu, sama činjenica da je jedan tehnički problem mogao izazvati poremećaj tolikih razmjera otvorila je pitanje otpornosti infrastrukture koja upravlja jednim od najprometnijih zračnih prostora u Evropi.
To pitanje nije bilo važno samo za kontrolore leta, nego i za kompanije, regulatora i putnike koji se oslanjaju na sistem čije se greške vrlo brzo pretvaraju u vidljive, skupe i dugotrajne posljedice.
Reakcije aviokompanija nisu izostale. Ryanair i Wizz Air javno su kritikovali NATS zbog problema u sistemu, a Ryanair je otišao korak dalje i pozvao na ostavku izvršnog direktora NATS-a Martina Rolfea. Wizz Air je također zatražio ozbiljne promjene u načinu funkcionisanja britanske kontrole zračnog saobraćaja, posebno imajući u vidu ranije probleme koji su u prethodnim godinama također pogađali putnike.
Za aviokompanije ovakvi incidenti znače mnogo više od nezadovoljstva putnika. Otkazivanja i višesatna kašnjenja nose dodatne troškove, remete raspored posada i aviona, a istovremeno stvaraju potrebu da se putnici zbrinu i preusmjere na nove letove. U isto vrijeme, britanske vlasti ostaju pred zadatkom da procijene imaju li postojeći sistemi dovoljno rezervnih kapaciteta da se sličan događaj ubuduće zaustavi prije nego što se pretvori u nacionalni poremećaj.
Poremećaj se osjetio i izvan granica Britanije, jer veliki broj međunarodnih letova svakodnevno povezuje britanske aerodrome s evropskim i svjetskim destinacijama. Kada se kapacitet britanskog zračnog prostora smanji, posljedice osjećaju i avioni koji tek trebaju krenuti prema Velikoj Britaniji, a pojedini letovi ostaju na polaznim aerodromima ili čekaju nove dozvole za ulazak u prostor koji je već opterećen.
Heathrow je putnicima savjetovao da ne dolaze na aerodrom ukoliko njihov let nije potvrđen, a ista preporuka bila je važna i za sve koji su putovali prema Velikoj Britaniji ili iz nje. U takvim trenucima najviše vrijedi direktna provjera statusa leta kod aviokompanije, jer se situacija može promijeniti brže nego što putnik stigne do terminala.
Iako je tehnički problem na kraju otklonjen, posljedice su ostale vidljive kroz prekinute rasporede, izmijenjene planove i putnike koji su satima čekali novu informaciju. Za mnoge od njih dan nije završio onako kako je počeo, a za sistem koji je tog jutra zabilježio kvar ostala je obaveza da objasni kako je jedna greška mogla dovesti do tolikog zastoja u britanskom i evropskom nebu.
