Jelena Karleuša i Duško Tošić ponovo su se našli u fokusu javnosti, ali ne zbog novih optužbi ili starih sporova, nego zbog načina na koji su se jedno o drugom izrazili u ulozi roditelja.
Na porodičnoj proslavi rođendana njihovih kćerki Atine i Nike, u prvi plan nisu došli sukobi koji su godinama pratili njihov razvod, nego riječi koje su pokazale da se roditeljska odgovornost može održati i kada bračna priča odavno završi.
U trenutku kada su mnogi očekivali još jedno podsjećanje na njihove privatne nesuglasice, javnost je dobila drugačiju sliku: dvoje ljudi koji su, bar u tom prostoru i pred djecom, stavili po strani sve ono što ih je udaljavalo. Takav nastup nije djelovao kao slučajna medijska epizoda, nego kao rijedak primjer da se nakon razvoda može sačuvati minimum zajedničkog jezika kada su djeca u središtu pažnje.
Karleuša je, prema onome što je prenio Kurir, govorila o Tošiću kao o ocu koji je veoma posvećen kćerkama i koji s njima provodi vrijeme na sasvim običan, porodičan način. Spomenula je zajedničke ručkove i večere, odlazak u kupovinu i druge svakodnevne trenutke koji, u ovakvim pričama, često više govore od velikih izjava.
Upravo u tim detaljima krije se i smisao njenog nastupa: da se iza razvoda ne mora nužno izgubiti osjećaj za zajedničku brigu o djeci.
Njene riječi nisu došle kao usputna kurtoazija. U kontekstu u kojem su mediji godinama pratili njihove nesuglasice, svaka pohvala na račun drugog roditelja nosila je dodatnu težinu. Zato je ovaj trenutak odjeknuo jače od obične izjave pred kamerama: javnost je vidjela da se, barem kad su Atina i Nika u pitanju, može govoriti bez gorčine i sa uvažavanjem uloge onog drugog roditelja.
Posebnu pažnju privukla je i činjenica da je Karleuša naglasila kako je za nju bilo važno da porodica što duže ostane na okupu zbog djece. Iako je brak završio razvodom, njen ton je sugerisao da se roditeljstvo ne prekida onog trenutka kada prestane bračna zajednica.
Naprotiv, iz njenog nastupa se moglo naslutiti da oboje, svako na svoj način, nastoje izgraditi novi okvir odnosa u kojem djevojčice ne bi bile taoci prošlih nesporazuma.
U takvom okviru i naizgled male stvari dobijaju veće značenje. Zajednički ručak ili odlazak u kupovinu nisu samo svakodnevne navike, nego i znak da se u porodici pokušava sačuvati kontinuitet. Za Atinu i Niku to znači stabilniji ritam života, a za javnost priliku da vidi kako jedan poznat par, uprkos svemu što je iza njih, pokušava djelovati zrelo i odgovorno kada su djeca u pitanju.
Kako je proslava postala mnogo više od porodičnog okupljanja
Naizgled, riječ je bila o rođendanskoj proslavi, ali su okolnosti u kojima je održana dale cijelom događaju dodatnu težinu. Prema objavljenim informacijama, Karleuša i Tošić su zajedno obilježili 18. rođendan Atine i 17. rođendan Nike početkom septembra. Sama činjenica da su bili zajedno na jednom porodičnom događaju već je privukla pažnju, a ono što su izgovorili jedno o drugom podiglo je cijelu priču na viši emotivni nivo.
Duškove riječi bile su posebno zapažene jer su došle nakon godina u kojima je zbog fudbalske karijere boravio u Njemačkoj, Francuskoj i Turskoj. Kako je prenio Telegraf, on je otvoreno rekao da zbog tih obaveza nije uvijek mogao biti prisutan koliko je želio. Takvo priznanje nije se odnosilo samo na sportsku biografiju, nego i na porodičnu cijenu profesionalnog puta koji je često tražio fizičku udaljenost od doma.
U toj iskrenosti leži i razlog zbog kojeg je njegov nastup izazvao toliko reakcija. Umjesto pokušaja da uljepša prošlost, Tošić je priznao ograničenja koja su ga pratila tokom godina. Istovremeno je, prema navodima, zahvalio Jeleni što je najveći dio svakodnevice oko odrastanja djevojčica nosila upravo ona. Takvo javno priznanje nije samo kompliment bivšoj supruzi, nego i priznanje zajedničke istorije koja se ne može izbrisati.
Otac koji se, prema riječima bivše supruge, vratio bliže svakodnevnici djevojčica
Karleušin opis Tošića kao oca koji je gotovo svakodnevno uz kćerke otkako više vremena provodi u Srbiji otvara širu sliku njihovog odnosa nakon razvoda. To nije priča o idealnom porodičnom modelu, niti o tome da su svi nesporazumi nestali. Riječ je o pokušaju da se, uprkos ličnim razlikama, uspostavi ritam u kojem djeca ne osjećaju teret roditeljskih lomova više nego što moraju.
Takva slika posebno je važna kada su djeca poznatih ljudi u pitanju, jer je njihov privatni život često izložen javnom tumačenju i komentarisanjima. Atina i Nika su u ovom slučaju ostale u centru pažnje ne zbog senzacije, nego zbog toga što su njihovi roditelji na njihovim rođendanima pokazali spremnost da budu u istoj prostoriji bez tenzije koju je publika možda očekivala.
To samo po sebi nosi određenu težinu, posebno nakon dugog perioda u kojem su vijesti o bivšem paru uglavnom dolazile kroz prizmu sukoba.
U priči su važni i detalji koje su prenijeli domaći mediji. Telegraf je zabilježio emotivan trenutak kada su javno razmijenjene riječi zahvalnosti, dok je Mondo naveo da je Tošić otvoreno priznao kako zbog profesionalnih obaveza nije mogao učestvovati u svakom dijelu njihovog odrastanja.
I jedan i drugi prikaz vode ka istoj poruci: uprkos svim razlikama, u odnosu između bivših supružnika postoji prostor za priznanje i poštovanje kada je riječ o djeci.
U vremenu kada privatne razmirice često postaju javni sadržaj, ovakav nastup djeluje gotovo neuobičajeno smireno. Karleuša i Tošić, bar u ovom slučaju, nisu pokušali da pred kamerama grade novu priču o sebi, nego su dopustili da se vidi ono što je njima očigledno najvažnije: odnos roditelja prema djeci.
To je i razlog zbog kojeg je cijela večer imala drugačiji ton od onog koji se obično veže za njihove zajedničke pojave u javnosti.
