Ostavština Dražena Petrovića kao jednog od najvećih košarkaša u jugoslavenskoj, hrvatskoj i europskoj povijesti ostaje neokaljana, čak i nakon njegove tragične smrti u prometnoj nesreći u Njemačkoj 1993. Ovaj nesretni događaj ostavio nas je u razmišljanju o neiskorištenom potencijalu i budućim postignućima koje bi mogao su postigli.
U tom konkretnom slučaju, našao se na vrhuncu svoje fizičke sposobnosti. Obnašao je cijenjenu dužnost predvoditi hrvatsku reprezentaciju, momčad koja je samo godinu dana prije toga stigla do finala Olimpijskih igara u Barceloni, gdje su se na svom inauguracijskom velikom samostalnom natjecanju sučelili s legendarnim “Dream Teamom”. Nadalje, služio je kao nepokolebljivi čuvar New Jersey Netsa i, uz cijenjene igrače kao što su Vlad Divac, Aleksandar Volkov i Šarunas Marčuljonis, otvorio je put drugim europskim talentima da ostave svoj trag u Americi.
Devet godina prije nastupa u jugoslavenskoj reprezentaciji na Olimpijskim igrama u Los Angelesu debitirao je na velikom turniru. U rasponu od sedam godina nizao je zapažene uspjehe, okitivši se brojnim prestižnim medaljama noseći plavi dres, učvrstivši svoj status jednog od najvećih jugoslavenskih igrača svih vremena. Dok se zemlja suočavala s previranjima i podjelama, preuzeo je ulogu kapetana Hrvatske. U tim teškim ratnim vremenima čak se suočavao sa zahtjevima javnosti da se izjasni kao Srbin ili kao Hrvat. Dražen, rođen od oca Jovana Petrovića, hercegovačkog pripadnika sigurnosnih službi, i majke Biserke Mikulandra, knjižničarke iz okolice Šibenika, bio je rodbinski povezan s legendom srpske i svjetske košarke Dejanom Bodirogom, koji je također poznat kao jedan od najutjecajniji igrači u europskoj povijesti. Usred programa uživo jedan je gledatelj Draženu postavio pitanje:
Voditelj je uputio topli večernji pozdrav publici i uveo svog gosta u studio. S cigaretom u ruci pozornost je usmjerio na Dražena i postavio pitanje koje je kružilo medijima: tvrdnju da je Dražen Petrović srpskog podrijetla.
Voditelj je, ustajući sa sjedala, odlučno poručio: “Nemojmo politiku miješati u ovu emisiju. Moramo imati na umu da Dražena nije samo srpski branič, već igrač sam za sebe.” Iako s vidnom nelagodom, Dražena se nije mogla suzdržati od smijeha.
U pokušaju da rasprši neugodnu atmosferu, spiker se nesretno potrudio: “Možemo li možda prebaciti fokus na nešto drugo? Kao, kako netko iz Srbije briljira u ovom sportu?” Nažalost, odgovor je bio daleko od uspješnog: “Pa on zapravo i nije Srbin, što objašnjava njegovu nevještinu. Nisu svi Petrovići srpskog porijekla”, zbog čega je voditelj naglo prekinuo razgovor.
Nakon što su ga uputili prema Draženu, od njega je dobio odgovor: “Nema problema, taj upit se može uputiti”, samouvjereno je izjavio Dražen. Na YouTubeu postoji sačuvana snimka na kojoj Dražen otkriva svoje podrijetlo, a kaže: “Ja sam iz Šibenika, majka mi je iz Bilica kod Šibenika, a otac iz Hercegovine, Zagore.” Mučna era u kojoj su Dražen i njegovi kolege košarkaška čuda napredovali, zajedno s okruženjem u kojem su se ti razgovori odvijali tijekom prijenosa uživo, ostavlja duboko uznemirujući dojam, čak i nakon mnogo desetljeća. Čini se da su zadiranje u nečiju privatnost i podvrgavanje Dražena Petrovića i njegovih roditelja analizi krvnih zrnaca u eteru neki pojedinci ocijenili sasvim razumnim. Slično tome, smatralo se prikladnim staviti košarkaša u poziciju u kojoj je morao svjedočiti kao da ga se ispituje o stvari koja je čisto osobna.
