U Pravoslavnom kalendaru, uvijek je subota bila određena za odlazak na groblje te posjetu svoji najmilijim. Tada se pale svijeće, a kada su zadušnice, tada se i hrana iznosi na groblje, što je mnogim drugima jako čudno. Mi danas govorimo o zadušnicama, koje su tu pred vratima i datum je ove subote, sljedećega vikenda.
U nadolazeću subotu, 9. ožujka, obilježit ćemo prvu ovogodišnju Zimsku misu. Tradicija nalaže da tom prilikom obiđemo groblje, uredimo ga, zapalimo svijeće, ali i obiđemo crkvu. U znak počasti i sjećanja na preminule, značajno je uključiti se u simboliku Dana sjećanja paljenjem svijeće. Ukoliko posjet grobu nije moguć, može se posjetiti crkva i zapaliti svijeću kao posvetu za mirni pokoj duše pokojnika. Kad idete na jutarnju liturgiju u crkvu, koje stvari trebate ponijeti sa sobom?
Običaj je da se na mise zadušnice ponese kuhano žito, crno vino, svijeća od žita, za svakog pokojnika pojedinačne svijeće ili za svakoga po jedna velika svijeća, popis imena svojih umrlih najmilijih i po mogućnosti financijska donacija crkvi.
Nakon liturgije u crkvi se održava komemorativni obred, a zatim obilazak počivališta umrlih. Koja je odjeća prikladna za groblje na Dan sjećanja?
Prilikom odavanja počasti pokojnicima običaj je da se na grobno mjesto donesu određeni predmeti. Ovi darovi obično uključuju svijeću, šaku žita i bocu crnog vina. Osim toga, nije neuobičajeno da ožalošćeni sa sobom ponesu poslastice poput keksa, kave, omiljenih slatkiša ili čak osvježavajućeg piva u čast pokojnika.
Prijevoz žita, vina i svijeća na groblje ima posebnu i značajnu svrhu.
U simbolici svijeće nalazimo prikaz božanske svjetlosti koju je donio Krist. Osim toga, žito služi kao podsjetnik na Isusove riječi da samo kroz smrt može donijeti plod. Tijekom ceremonije, svećenik će izliti vino na žito, simbolizirajući Božju milosrdnu prirodu i njegovu sposobnost da donese iscjeljenje ranama uzrokovanim grijehom.
Tradicija paljenja svijeća tijekom sprovoda ukorijenjena je u vjerovanju da to sprječava pokojnika da izdrži godinu dana u tami. Iako se općenito vjeruje da se i žito i hrana pripremaju posebno za pokojnike, u stvarnosti su ovi darovi namijenjeni onima koji su se okupili u čast pokojnika i onima koji će ih se sjećati u svojim molitvama. Bomboni ili drugi slatkiši ostavljeni na groblju slijede isti princip. Zimske komemorativne svečanosti održavaju se u subotu prije Mesne svečanosti, dok se ljetne svečanosti održavaju u subotu prije Dušnog dana. Slično, Mihovilne svečanosti održavaju se u subotu prije Mihovila, a jesenske subote uoči Mitrovdana.
Tijekom dana zadušnica pojedinci se okupljaju u crkvi kako bi sudjelovali u Svetoj liturgiji i prisustvovali parastosu. U ovoj službi svećenik simbolično prelijeva vinom žitarice, što označava sveti prinos. Nakon bogoslužja nazočni idu do grobova pokojnika. Svijeće se pažljivo pale i postavljaju na grobove, dok svećenik vodi kratak obred i kadi grobna mjesta.
Obredna praksa nošenja kuhanog žita i na groblje i u crkvu služi kao podsjetnik na Kristov nauk, naglašavajući da žito može uroditi plodom samo žrtvom i u prisutnosti svjetla, za razliku od tame.
Svećenikovo polijevanje crnim vinom na žito simbolizira ljekovitu moć Božjeg milosrđa koje ima sposobnost zaliječiti rane uzrokovane grijehom. Svjetlo Kristovo, simbolizirano svijećom, služi kao podsjetnik na prosvjetljenje koje Krist donosi dušama onih koji su umrli. Ove spomen službe, vezane uz početak uskršnjeg posta, nisu fiksirane na određeni datum i mogu se slaviti u različito vrijeme. Dan na koji se ove komemorativne svečanosti održavaju poznat je kao nedjelja zadušnica, a naziva se i nedjelja prije Uskrsa. Ova posebna nedjelja događa se tri tjedna prije početka Uskrsnog posta, u sendviču između Cvjetnice i Uskrsne nedjelje, inače poznate kao Nedjelja uskrsnuća.
Zbog izostanka vjenčanja od nedjelje nakon sprovoda do ponedjeljka, mladenkina haljina se ne priprema ovaj tjedan jer neće biti potrebna dulje vrijeme.
