Josip Broz Tito je bio jako posebna osoba, a koliko je samo bio jak, govori i podatak da je bio predsednik Jugoslavioje preko 40 godina. Jugoslavija je bila prekjaka u svakom mogućem segmentu, krenuvši od ekonomije, preko sporta i drugih segmenata života. Preminuo je 1980 godine, a mi danas donosimo neke detalje koji su povezani sa njegovim privatnim životom.
Dragiša Nedović, skladatelj pjesme “Bole me pluća”, napisao je ovo djelo 1950. godine u vrijeme velikih nedaća. Boreći se s tuberkulozom i njenim teškim posljedicama, Nedović je utjehu nalazio u glazbi. Zanimljivo je da je tijekom objave ploče bivša Jugoslavija svjedočila značajnom porastu samoubojstava među osobama oboljelima od tuberkuloze. Ovaj alarmantni trend rasvijetlio je dubok utjecaj bolesti u regiji.
Centralni komitet, na čelu s Josipom Brozom Titom, donio je odluku o zabrani prodaje i izvođenja određene pjesme, navodeći da može potaknuti samoubojstvo. Ta je zabrana bila na snazi čitavo desetljeće sve dok Jovanka Broz nije organizirala njegovo izvođenje na jednoj proslavi, na kojoj ju je za Titovu suprugu otpjevala glasovita Nada Mamula. Pjesmu “Pluća su mi bolna” inicijalno je snimio Zaim Imamović, a osim obrade Nade Mamule, poznata je i interpretacija Velibora Bore Spužića-Kvake.
Vrijedno je spomenuti da je Dragiša Nedović, kompozitor ove balade, iza sebe ostavio opsežnu zbirku od preko 800 pjesama, među kojima su i zapaženi naslovi poput „U lijepom starom Višegradu“, „Stani, stani Ibar vodo“ i „Beograde sazidani“. na Dunavu.” Bez obzira na osobne osjećaje prema Josipu Brozu Titu, neosporan je konsenzus da je on imao neizmjerno povijesno značenje na Balkanu. Kao i mnogim drugim istaknutim ličnostima, Titov život bio je protkan brojnim zadivljujućim anegdotama. Obnašajući dužnost predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije od 1953. do 1980., Josip Broz Tito nedvojbeno je ostavio neizbrisiv trag u povijesti.
Tijekom njegova vremena kružile su priče o njegovim djelima, primjedbama i susretima koji su smatrani nedopuštenim za raspravu. Jedna takva anegdota vrti se oko njegove sklonosti da se diskretno izmakne budnim očima osiguranja u “Plavom vlaku” kako bi se prepustio piću u hotelu Turist. Unatoč raširenom strahu koji je ulijevao većini pojedinaca, to nije spriječilo širenje priča i zabavnih anegdota o Titu. Godine 1944. Tito je posjetio Vršac i okolna sela, pokazujući iskreno zanimanje za svakodnevni život i susjedsku dinamiku tamošnjeg stanovništva.
Zaista, druže Tito, slažemo se. Međutim, mora se priznati da su bez dopuštenja zauzeli naše konje.
“Onda, što si po zanimanju?”
Stoga nastavljamo prisvajati njihove konje.
Tito je s osmijehom izrazio zadovoljstvo, konstatirajući da je doista bilo zajedničkog razumijevanja. Revolucionarni dodatak na stanici podzemne željeznice Terazije bila je instalacija dosad neviđene naprave za pečenje piletine, koja bi se aktivirala nakon ubacivanja dinara, radeći automatizirano.
Čast da ga prvi isproba pripao je predsjedniku Republike, kako su željeli organizatori svečanosti, a svečano ju je otvorio Tito.
Prijavljeno je da su Tito i njegova supruga Jovanka ostali bez sredstava, jer je rekao da “nemam ni dinara”, zbog čega su se organizatori obratili za pomoć prisutnim novinarima.
Dotični novinar Ljubiša Milanović izjavio je: “Posjedujem.”
Nakon toga, Ljubiša se suočio s šaljivim podsmijehom svojih kolega koji su smatrali da njegova nekonvencionalna investicija nije iskorištena do kraja. Kao primjer, napisao je feljton pod naslovom “Kako sam častio Tita ručkom”, koji je podigao obrve. U jeku narodnooslobodilačke borbe, u trenucima predaha organizirali su se razni sportski događaji na oslobođenom području. Među tim događajima bila je i nogometna utakmica koja se odvijala na prilično sporan način. Neodlučnost i nedosljednost suca doveli su do višestrukih prekida igre. Sve više frustriran suđenjem, Tito, koji je bio prisutan u publici, impulzivno je uletio na teren, oteo sucu zviždaljku i obratio se igračima.
Tijekom konferencije za novinare u National Press Clubu u Washingtonu 29. listopada 1970. Tito se upustio u dijalog s američkim novinarima, pozivajući ih da ospore presude suca. Svojim pametnim i pronicljivim odgovorima Tito je osvojio i najhrabrije predstavnike medija.
Gospodine predsjedniče, što biste ocijenili kao najznačajniji pozitivan ishod posjeta predsjednika Nixona Jugoslaviji?
Tito je odgovorio jezgrovito, ustvrdivši da je njegova prisutnost u Americi u ovom trenutku doista činjenica.
