Prije par dana je u Srbiji obilježena i godišnjica atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića. To je bila i posljednja akcija poznatog Zemunskog klana, jer je srpska vlada u jako kratkom vremenskom intervalu organizovala akciju “Sablja”, te su u samo par dana poubijali komplet mafiju u cijeloj Srbiji. Tada je u novinama bio popularan naslov “Mafiji je odsječena glava”.
Lider Demokratske stranke i premijer Srbije Zoran Đinđić tragično je izgubio život 12. ožujka 2003. neposredno ispred sjedišta Vlade Srbije. Unatoč tome što je pred njim tipičan dan ispunjen brojnim dogovorenim sastancima, sudbina je za njega imala drugačiji plan.
U vrijeme atentata Zoran je bio u društvu svog tjelohranitelja Milana Veruovića, koji je zadobio teške ozljede. Nakon osnivanja Demokratske stranke, Milan se pridružio njezinim redovima, a kasnije i član tima osobnog osiguranja Zorana Đinđića. Kako bi osigurali svoju sigurnost, Milan i njegova obitelj su se nakon atentata preselili u Francusku, ali su se nakon nekoliko godina vratili u Srbiju. Po povratku, Veruović je sedam godina bio pripadnik osiguranja ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića.
Tijekom rujna 2014. surađivao je s novinarom Nikolom Vrzićem, koji je tada radio u NIN-u, na izdavanju knjige pod naslovom “Treći metak: politički kontekst oko atentata na Zorana Đinđića”.
Veruović se u intervjuima često osvrće na tragični dan premijerova ubojstva, slikovito prepričavajući stravične detalje. “Dok sam izašao iz vozila, predsjedniku sam pružio njegove štake. Podupirući se na njih, izašao je iz auta i zajedno smo krenuli prema zgradi Vlade. Stigli smo do ulaza kada sam odjednom čuo prodoran zvuk prvog pucanj, praćen njegovim bolnim jecajem. Okrenuo sam se prema njemu samo da bih čuo još jedan zaglušujući prasak. Shvativši da smo još uvijek pod vatrom i da nas drže na nišanu, primijetio sam krv kako curi iz moje noge, što me navelo da vjerujem da sam pogođen. Očajnički, Pokušao sam puzati prema autu, tražeći utočište ispod njega.On je preostalom snagom uspio lijevom rukom otvoriti vrata auta, a ja sam se brzo popeo unutra.Istovremeno je u isto vozilo ušao moj kolega, zauzevši vozačko mjesto, te se brzo udaljio s prostora”, objasnio je jednom prilikom Veruović.
Milan Veruović tada je izrazio nevjericu što je označen kao izdajnik, s obzirom na žrtvu koju je podnio iznošenjem ključnih informacija. Živo se prisjetio trenutka kada je prolio utrobu po betonu, prolivši tri litre krvi. Unatoč hrabrom činu, ipak je proglašen izdajnikom, iako je jedini mogao točno predvidjeti zbivanja koja su uslijedila, kao što je to učinio Dušan Mihajlović. Milan danas uživa u mirovini u 52. godini života, a nedavno je otkrio kako provodi svoje slobodne dane.
Kao umirovljenik koji je nekada bio pripadnik MUP-a, sada sam se našao u kategoriji mladog umirovljenika. Utočište su mi pružili oni koji su za to imali mogućnosti. Moje je čvrsto uvjerenje da postoji obilje dokaza i činjenica koje tek treba otkriti, ali ih je potrebno utvrditi. Brojni aspekti ostali su obavijeni velom neizvjesnosti, a došlo se do zaključka da smo ostali uskraćeni za istinu. U nastojanju da oživim svoja sjećanja, u procesu sam stvaranja sažetka za koji se nadam da će ga filmska industrija pretvoriti u filmsko remek-djelo. Dotični Milan Veruović ponosni je roditelj dvojice sinova, Vasilija i Mihajla, koje dijeli sa suprugom Žanom. Mihajlo, koji je kao pjevač stekao značajnu popularnost među mlađom generacijom, poznatiji je pod nadimkom Vojaž. Milan ne skriva neizmjerni ponos zbog uspjeha svog sina.
