Beograđanin Voislav Anđelković silno se iznenadio kada je jučer ispred svoje kolibe na obali Save Sanjin Vrbanus iz Sisoka pronašao ruksak koji je izgubljen prije sedam mjeseci. Čistio sam granje sa splavi, a pomagao mi je prijatelj Stračinja. Odjednom sam vidio neke torbe raspoređene na splavi. Posegnuo sam za njim, otvorio ga i našao unutra sve dosjee Sanjina Forbanusa. Čudili smo se otkud nečija sisačka torba u Beogradu. Našli smo ga na Fejsbuku i poslali mu poruku, a on nam je odgovorio prazno – priseća se Vojislav. Rekao je da je Sanjin bio šokiran i da nije mogao vjerovati da smo pronašli ruksak koji je izgubio prije sedam mjeseci i to u blizini Siska.
– Obećao nam je da će nakon odmora doći u Beograd po stvari i upoznati se te nam se na neki način zahvaliti. “Rekao sam mu da nije potrebno, ali sam htio da se nađemo s njim jer je na svom Facebook profilu napisao vrlo zanimljivu priču o ovom nevjerovatnom događaju”, rekao je Vojislav. Sanjin je na svom profilu napisao kako je ovo priča o kojoj ne priča olako jer “nije nimalo ugodna i zapravo je dosta dramatična”. Dana 4. svibnja moji suputnici i ja otišli smo kampirati na rijeku Savu. Voda je rasla cijelu noć, i to brzo, hladno i mutno, a da ne govorimo o drvima, granama i drugim stvarima koje je nosila. Nama se bez upozorenja dogodilo ono najgore, čamcem smo se vratili na drugu obalu Save (u jednom trenutku voda je počela ulaziti u čamac), počela je panika i drama, au sekundi ti oči “Znaš ti moraš se baciti u vodu jer to je jedino što ti preostaje, a sljedeće sekunde se pitaš hoćeš li isplivati živ ili ćeš nestati – napisao je Sanjin Road.
Sjetio se da su skočili u vodu u tri i dva, a on je na sebi imao debeli kaput, tri sloja odjeće, čizme… Nakon nekoliko sekundi osjetio je da postaje sve teži i teži. Moj um je bio bistar, panika je bila prisutna, ali znao sam dovoljno da se ne mogu predati čudovištu koje nas je nosilo. Nakon 10-15 minuta plivanja, konačno sam se približio obali, uhvatio granu i pomislio, hvala Bogu, uspio sam, živ ću se vratiti kući, jer je mojoj kćeri bio rođendan! Sada kada imam živu glavu na ramenima, sjećam se stvari koje su bile razbacane po Savi i stvari koje nisam imao.Najvrjednija stvar koja je isplivala vodom je ruksak u kojem su bili svi mogući dokumenti, kartice , stavke i zvučnici. Kako je vrijeme prolazilo, shvatio sam da moram izvaditi sve nove stvari, od čega mi je već bilo muka – prisjeća se Sanjin ovog nemilog događaja.
