Na žalost, popularni srpski glumac Nebojša Glogovac nije više sa nama. Podsjećamo, preminuo je nakon kratke i teške bolest, a sada imamo i jednu tiužnu vijest, koja je povezana sa njegovim ocem. Protojerej-stavrofor Milovan, otac proslavljenog glumca Nebojše Glogovca, preminuo je večeras, šest godina nakon tragične smrti sina.
S dubokom ljubavlju umirovljeni svećenik uvijek bi govorio o svom Nebeskom Ocu. Provevši četrdeset godina služeći sprovode za ljude svih dobi, uključujući i djecu, posvetio se pružanju utjehe, nade i njegovanju njihove vjere. Međutim, kada je tragedija pogodila njegov vlastiti život, preostalo mu je da skupi snagu potrebnu da podnese vlastitu bol. Ove riječi izgovorio je protojerej stavrofor Milovan Glogovac, otac Nebojše. Glogovčeva obitelj potječe iz Dramiševa, a korijene vuče s Kosova i Metohije.
Prezime Glogovac nastalo je po istoimenom naselju. Sredinom 19. stoljeća njegovi preci su preko Crne Gore doselili u Hercegovinu, nastanivši se u Brataču i Dramiševu. Obitelj s ponosom slavi Đurđevdan. Sam Glogovac rođen je u zajednici svećenika Milovana iz Dramiševa i krojačice Milene Glogovac (ranije Samardžija) iz Nevesinja. Nakon završene osnovne škole otac mu je 1962. godine upisao Bogosloviju “Svetog Save” u Beogradu. Godine 1968. oženio se Nebojšinom majkom Milenom.
Odrastao u planinskom selu Dramiševa, nedaleko od Nevesinja, bio je vezan sa svojom mlađom sestrom Bojanom, koja je danas psiholog. Bol i tuga izazvana smrću Nebojše Glogovca ne prestaje ni nakon šest godina. Osim što je iza sebe ostavio obitelj punu ljubavi, Nebojša je iza sebe ostavio i zapažene izvedbe u kazalištu i na filmu. Nebojšin otac, protojerej stavrofor Milovan Glogovac, koji je četrdeset godina kao svećenik pružao utjehu, nadu i čuvao vjeru drugima, sada traži snagu da izdrži vlastitu tugu. U nedavnom intervjuu za magazin “Oko” na Javnom servisu, Milovan govori o Nebojši, njegovoj borbi s bolešću i njegovoj preranoj smrti.
Iako ne mogu govoriti o konkretnom utjecaju genetike na to pitanje, dobro sam svjestan štetnih učinaka koje pušenje ima na pluća. Moj pokojni brat, koji je bio pušač od malih nogu, nažalost je postao žrtvom toga. U dobi od 64,5 godina dijagnosticiran mu je rak pluća. Liječnici u Sarajevu savjetovali su mu da je operacija desnog plućnog krila neophodna, ali da će mu samo produžiti život, a ne vratiti ga u potpunosti. Unatoč rizicima, podvrgnut je operaciji i uspio je preživjeti još godinu dana. Međutim, na kraju je naišao na komplikacije i potražio je pomoć kirurga, koji je izveo zahvat, ali je ustanovio da je njegovo tijelo previše oslabljeno da bi reagiralo. Tragično, preminuo je 13. ili 14. siječnja, samo dva mjeseca nakon što je zatražio daljnju liječničku pomoć. Situacija s Nebojšom se, pak, u roku od mjesec dana odvijala sasvim drugačije…
Osjetio je osjećaj popraćen kašljem i primijetio tvrdi predmet na trbuhu. Ja sam tada bio prisutan, a on je odmah kontaktirao doktora s kojim se prethodno obratio, a koji je slučajno Hercegovac i njemu poznat. Unatoč tome što se nalazi izvan Beograda, liječnik ga je uvjerio da je dostupan u srijedu i pozvao ga u svoju kliniku na daljnje istraživanje. Nakon skeniranja bilo je naznaka da postoji nešto sumnjivo. Bez odlaganja je s prijateljem Tomom otputovao u Njemačku na konzultacije s dr. Basarom. Liječnik ga je uvjeravao da je njegovo stanje izlječivo i savjetovao da ne ostane u Njemačkoj radi liječenja jer se ista terapija može primijeniti u Beogradu. Inicijalna terapija na Onkološkom institutu dala je pozitivne rezultate i stanje mu se popravilo.
Međutim, kada je došlo vrijeme za drugi tretman, pojavio se otok na nogama i trbuhu, što je upućivalo na metastaze na jetri. Tog četvrtka bio je na drugoj terapiji i do večeri, oko 7 ili 8 sati, potpuno se oporavio. Njegova supruga, stalno prisutna uz njega, upustila se u razigranu šalu s njim dok sam i ja bio prisutan tijekom tog poslijepodneva. Nakon što sam se s njima oprostio, vratio sam se kući, a ona je ostala s njim. Međutim, otprilike dva sata kasnije, iznenada mu je pozlilo. Liječnik iz Pančeva, koji se zatekao na dužnosti, brzo je stigao i pokušao reanimaciju, ali nažalost bezuspješno. Vrijeme kao da je brzo prošlo, jer je već bio petak kada se dogodio ovaj tragični događaj, a u utorak je već bio sahranjen.
