Život piše čudne priče, to je sigurno, pa tako nismo ni svjesni u kakvim uslovima žive ljudi koji se nalaze oko nas.
Iako su u osamdesetoj i devedesetoj godini života, sestre Zarić – Petra, Stoja, Goj, Anica i Živan – iz sela Mrtvica kod Brčkog cijeli su život posvetile brizi o roditeljima i mukotrpnom radu u zajedničkom domaćinstvu. Nitko od njih nikada se nije oženio.
Životni stil ovih pojedinaca podsjeća na tradicionalne obiteljske zadruge iz prošlosti. Na njihovoj farmi svatko ima jasno definiranu ulogu, a dužnosti su pažljivo raspoređene među članovima. Oni se bave raznim zadacima, uključujući obradu zemlje, uzgoj stoke i preuzimanje zadataka koji se obično smatraju “muškim poslom”, od početka dana do mraka.
Jovo i Spasenija, njihovi pokojni roditelji, izrodili su ukupno trinaestoro djece. Nažalost, njihovi sinovi nisu mogli dugo živjeti, dok su se njihove dvije kćeri na kraju udale. Zbog toga je samo petero njihove djece, kao i petero djevica iz Bosne, ostalo s roditeljima.
Sestre su uvijek zauzete raznim poslovima. Dok je jedan od njih popravljao dotrajali zid stare obiteljske kuće, druga dvojica su se spremala za sjetvu. Često koriste traktor, a čak su zamolili i susjeda da im pomogne u sjetvi kukuruza pomoću sijačice.
Prema izvješćima, radna snaga je postala rijetka za veće projekte na imanju. Kao rezultat toga, mladi pojedinci napuštaju sela u potrazi za boljim životnim uvjetima.
Prema riječima sestara Zarić, zadovoljne su svojom odlukom da ostanu s roditeljima i vode način života koji podsjeća na samostanski. Na svom imanju posjeduju bezbroj stoke poput goveda, ovaca, svinja i peradi.
Unatoč zahtjevnosti posla, sestre od njega ne bježe. Obrađuju ogromnu površinu zemlje i ne libe se zakupiti dodatnu imovinu ako se ukaže potreba. Općenito, potvrđuju da bi opet napravili isti izbor kad bi im se pružila prilika.
Posjedujemo ukupno devetnaest marve, a otprilike dvadeset ovaca. Dodatno smo uzeli u zakup zemljište koje se nalazi u Koraju. Zdravlje nas i dalje vjerno služi, jer nas nije mogla zahvatiti gripa koja je harala zimom. Naš tipičan dan počinje rano, u šest ujutro, a završava u devet sati navečer. Nakon toga obično sudjelujemo u večeri i pripremamo se za sljedeći dan. Da nema predaha nedjelja i praznika, davno bismo prestali s radom, kaže Stoja Zarić, koja ima sedamdeset i devet godina.
Prema riječima sestara Zarić, čini se da je Božja intervencija odlučila da ostanu neudane i žive zajedno u zajedničkom kućanstvu koje čini pet sestara. Sve dok im to zdravlje bude dozvoljavalo planiraju ustrajati u svom poslu i zadržati dosadašnji način života.
Majka Spasenija doživjela je skoro stogodišnjicu, a preminula je 2007. godine, samo četiri mjeseca prije 100. rođendana. Njezina su djeca, otkako je umrla, počela nositi crno, izbjegavati televiziju i radio, izbjegavajući takva uživanja jer za njih nemaju vremena. Otac Jovo je, pak, doživio 92. godinu.
