Narodna vjerovanja su čvrsto ukorijenjena u našoj kulturi, a mnoga ih treba otkriti. Ova vjerovanja su se neprimjetno utkala u naše tradicije, prenosila se s generacije na generaciju, a neka su čak povezana s činom davanja. Konkretno, postoji čvrsto uvjerenje da određeni darovi imaju moć da izazovu ogromnu nesreću, oskudicu i značajne nevolje, te ih stoga nedvosmisleno nikada ne treba predstavljati kao darove. Intrigantno je primijetiti da spisak ovih “zabranjenih” poklona pretežno uključuje one koje mi često poklanjamo, čime se označava njihova nezamjenjiva uloga u svakoj svečanoj prilici. Apsolutno je imperativ da nikada ne poklanjamo oštre predmete kao što su noževi, brijači, igle ili bilo koji slični predmeti našim voljenima.
Čin distribucije takvih predmeta unutar naše zajednice može neizbježno dovesti do sporova i nepopravljive štete u našim odnosima. Ogledala i posuđe apsolutno ne bi trebalo davati kao poklone zbog široko rasprostranjenog vjerovanja da ogledala skrivaju magiju i mogu donijeti nevolje u život primaoca. Osim toga, ako se posuđe daruje, neophodno je u svako ubaciti novčić, jer se smatra da u suprotnom posuđe za molitvu dovodi do siromaštva. Poklanjanje sata ili upaljača treba izbjegavati ako zaista želimo održati harmonične odnose.
Rašireno je vjerovanje da poklanjanje sata muškarcu ili primanje sata od njega pokreće odbrojavanje do njihovog razdvajanja. Slično, kineski mudraci vjeruju da prihvaćanje sata simbolizira početak konačnog odbrojavanja do smrti. Vjeruje se da maramice i šalovi privlače nevolje i negativne pojedince u život primatelja. Biseri mogu izgledati privlačno, ali je široko rasprostranjeno mišljenje da njihovo primanje na poklon može dovesti do negativnih posljedica kao što su bolest i nesreća.
Ovo vjerovanje proizlazi iz povezanosti bisera s tugom onih koji su izgubili voljene osobe, što ih čini neprikladnim izborom za promišljen poklon. Novac apsolutno nije prikladna opcija za poklon.
