Čedomir Petrović, Čkaljin sin, ostvario je glumačku i redateljsku karijeru. Međutim, on je bio odsutan iz ove industrije posljednja dva desetljeća. Prema njegovim riječima, trenutno se suočava s posljedicama očevog poštenja.
Miodrag Petrović Čkalja ostavio je neizbrisiv trag svojim nezaboravnim nastupima u nizu predstava, među kojima su “Kamiondžije”, “Put oko svijeta”, “Bog je umro uzalud”, “Ljubav na selu”, “Vruć vjetar” i mnoge druge. više.
Nakon što mu je dodijeljena prestižna nagrada za životno djelo “Car Konstantin”, proslavljeni komičar osvojio je publiku govorom koji je izazvao snažne emocije kod svakog pojedinca.
Na dodjeli nagrade 2002. godine, samo godinu dana prije njegove smrti, glumac je izrazio svoju zahvalnost iskreno i iskreno. Unatoč svojoj dobi od 76 godina i zadovoljstvu skromnim životom, istaknuo je kako je važno osigurati kvalitetan život našoj djeci.
Priznajući da bi u Americi zahvalio svojoj supruzi, djeci, punici, producentu i režiseru, skromno je svoju zahvalnost preusmjerio onima u svojoj voljenoj zemlji Srbiji. Izrazio je najdublju zahvalnost svom upravitelju supermarketa, koji se povremeno potrudi oko njega, svom susjedu u kolibi koji mu ljubazno ostavlja mlijeko i svom poštaru koji mu stalno dostavlja mirovinu, iako ponekad kasni.
Glumac je priznao da bez tih pojedinaca ne bi mogao postići takvo priznanje. U završnoj riječi zahvalio je Srbiji što mu je omogućila da neumorno i zdušno radi.
Čkalja je kroz svoju karijeru utjelovio mnoštvo likova na kazališnim daskama, glumio u preko 80 televizijskih serija i filmova od kojih su mu mnogi donijeli veliku slavu. No, žalosno je primijetiti da kada se našao u nevolji, mnogi kao da su ga zaboravili.
Čedomir Petrović, Čkaljin sin, prije svega je poznat po karijeri glumca i redatelja. Međutim, prije više od dva desetljeća napravio je tranziciju i usmjerio se na pisanje knjiga i kolumni. Unatoč golemoj slavi, Petrović svog oca opisuje kao skromnu i prizemnu osobu.
U razgovoru za “Blic” Čedomir Petrović otkriva da se uzdržava od gledanja televizije, uključujući i reprize. Također iznosi svoja razmišljanja o svom ocu, o kojem opširno piše u svojoj knjizi pod naslovom „Bilo jednom vrijeme kad je ljudima bilo bolje.
Moj otac je bio izuzetan roditelj. Iskreno se trudio biti što bolji otac, a ja sam mu uzvratio trudeći se biti dobar sin. Naš je odnos bio skladan, osim povremenih nesuglasica oko sporta, točnije nogometa koji smo rado gledali zajedno. Nikada nije pribjegao fizičkom nasilju niti psovao prema meni.
Kad se prisjećam svog oca, na pamet mi padaju osobni trenuci, oni koji javnosti nisu poznati. Ne sjećam se njegovih glumačkih uloga ili smisla za humor, nego njegove uloge oca punog ljubavi u našim privatnim životima. Gledao sam njegovu televizijsku seriju kao puki gledatelj, odvojen od naše obiteljske veze. Bio je samo obična osoba, iako s ogromnom razinom slave.
On razmišlja o nesretnoj stvarnosti da je njegov otac bio zanemaren u njegovim posljednjim godinama života, a također priznaje stalni trend da sjećanje na njegovog oca u današnje vrijeme blijedi u tamu.
Oni koji bi ga se trebali sjećati, odlučili su ga zaboraviti, ali narod je, s druge strane, gajio naklonost. Znao je govoriti istinu, iako nije uvijek bila dobro prihvaćena. Nažalost, moja kći i ja smo patili zbog toga. Nalazimo se isključeni iz poziva u kazalište, kino i televiziju. Čini se da su nam se zatvorila sva vrata, nalik na neprobojno osiguranje londonske banke.
Nitko nam se više ne javlja. Moja kći Jovana je talentirana glumica koja je ostavila trag u jugoslavenskoj drami. No, dolaskom novih glumaca koji posjeduju i talent i bogatstvo, čini se da postoji podjela. Ali ponosim se činjenicom da Čkalja, moj otac, nikada nije bio pod takvim uticajima, kako je njegov sin svojevremeno ispričao za „Blic“.
