Srđan Žika Todorović, renomirani srpski glumac, suočio se sa dubokom tragedijom 2017. godine sa srceparajućim gubitkom svog sina. Naime, 21. decembra te godine Žika i Ana tragično su izgubili trogodišnjeg sina Dejana, koji je neočekivano preminuo u sopstvenoj kući. Od tog trenutka svaki dan za njih je ispunjen neizmjernom mukom.
U tom periodu, mediji su širili informacije u kojima se navodi da je smrt djeteta pripisana sindromu iznenadne smrti novorođenčeta (SIDS), neobjašnjivoj i tragičnoj pojavi. Uprkos uobičajenom oklevanju da razgovara o ličnim stvarima s novinarima, glumac je skupio hrabrosti da otkrije izazovne okolnosti s kojima se suočio, otkrivajući da se tek treba oporaviti od iskušenja. U televizijskoj emisiji “Una, due, tre” na televiziji “Una” Žika je podijelio srceparajuću priču o tragediji koja se dogodila prije pet i po godina. Čak i sada, nakon toliko vremena, nalazim utjehu u gledanju njegovih fotografija, ljubljenju ih i povremeno gledanju videa na svom mobilnom telefonu. Prošlo je dugih pet godina, a moram priznati da se još nisam uspio oporaviti od razornog gubitka.
Poslijepodne smo donijeli odluku da ga uspavamo, produživši mu odmor za dodatnih pola sata. Nažalost, bilo je već dosta kasno i primijetili smo da je poplavio. Hitna pomoć je stigla brzo i medicinska ekipa je učinila sve što je mogla, ali nas je ljekar obavijestio da je kasno. Smatralo se da je uzrok njegove smrti slučajna iznenadna smrt djeteta, termin koji se koristi kada dijete neočekivano umre tokom spavanja, obično između treće i pete godine. Uprkos detaljnim pregledima, nije se mogao utvrditi konkretan uzrok smrti, što je dovelo do klasifikacije SIDS-a ili sindroma iznenadne smrti dojenčadi.
Ova zvanična bolest je priznata u Americi i razgovarao sam sa američkim parovima koji su također doživjeli gubitak djeteta zbog SIDS-a. To je neobjašnjiva tragedija koja nas ostavlja da se zapitamo zašto. Na srpskom se to kaže kao “slučajna iznenadna smrt deteta”, rekao je Srđan, koji se prekrstio i nežno lupkao rukama po stolu.
Pitali su ga da li ga je sin oslovljavao sa “tata”, da li su se uključili u razgovor i komunikaciju i da li je mogao da oseti njegovo prisustvo. To je potvrdio u više navrata.
– Apsolutno! Sada se transformisao u mladića, momka – uzviknuo je glumac. I pored svih okolnosti, Srđan se zahvaljuje Bogu jer je, makar nakratko, imao priliku da doživi radost očinstva i čuje kako ga sin s ljubavlju naziva “tata”. Pre ovog srceparajućeg događaja, 2014. godine, glumac je pretrpeo još jedan ogroman gubitak kada mu je preminuo otac, cenjeni glumac Bora Todorović.
Godine 1998. Žikin put se ukrstio sa Anom Jovićević, studentkinjom Filološkog fakulteta, prilikom susreta na Adi Bojani. Od samog početka bio je siguran da je otkrio ljubav svog života. Par je 2004. godine razmijenio zavjete u udobnosti njene porodične rezidencije na Cetinju. Svakog ljeta održavali su tradiciju druženja u domu njegovog oca u čudnom ribarskom selu Bigovo, a i nakon što su dobili dijete, nastavili su ovu njegovanu rutinu. Put do roditeljstva nije bio lak, dugih dvanaest godina, ali je 1. maja 2014. njihov sin Dejan konačno dočekan na svetu. Žika je rekao da je to što je postao otac potpuno transformisalo njegovo postojanje i navelo ga da prestane sa zabavljanjem. Nažalost, njihova priča je dobila tragičan preokret.
