Voja Brajović je jedan od najcenjenijih glumaca na Balkanu, poznat po svojoj posvećenosti glumi i neverovatnoj profesionalnosti koja je često bila na ispitu.
- Njegov život je, međutim, bio podjednako dramatičan i izazovan kao i mnoge njegove uloge na sceni. Iako je danas simbol izdržljivosti i snage, pre više od dvadeset godina suočio se sa težim izazovom od bilo koje uloge — borbom za život.
Svi znamo da je gluma Voja Brajovića bila njegova najveća strast, ali ta strast nije bila dovoljna da ga sačuva od iznenadne bolesti koja je promenila tok njegovog života. Njegova borba počela je kada je primetio da mu povremeno trne ruka, a bol je postajao sve češći i intenzivniji.

Iako je isprva ignorisao simptome, verujući da su to samo posledice napornog rada, ubrzo je shvatio da su ti simptomi ozbiljniji. Na kraju je odlučio otići kod lekara, a dijagnoza koju je dobio bila je šokantna: tumor na mozgu. Sreća u nesreći bila je to što je bolest otkrivena na vreme, u ranoj fazi.
Kao pravi profesionalac, Voja je istog trenutka pristao na operaciju, verujući da će mu ona omogućiti povratak normalnom životu. Lekari su mu, nakon hirurške intervencije, dali zeleno svetlo za povratak glumi. Iako je bio suočen sa opasnom i životnom prijetnjom, njegov posvećenost i ljubav prema glumi nisu ga napustili. Voja je, samo dan pre operacije, igrao predstavu pred punom salom, što je još jednom dokazalo njegovu snagu i posvećenost svom pozivu. “Gluma je deo mog života, bez nje ne bih mogao da živim”, rekao je kasnije, naglašavajući koliko mu je bilo važno da nastavi sa radom uprkos svim teškoćama koje je prošao.
- Ovaj trenutak u njegovom životu nije bio samo test njegove profesionalnosti, već i njegove unutrašnje snage. Tumor na mozgu je možda bio njegov najveći izazov, ali njegova sposobnost da se bori i da nastavi sa radom podseća nas na sve one važne životne lekcije koje često zaboravimo u svakodnevnim brigama.
Voja Brajović je rođen u Beogradu 11. maja 1949. godine, a iako su mu roditelji bili partizani, zbog političkih razloga, nakon rata su postali označeni kao državni neprijatelji, zbog čega se cela porodica preselila u Valjevo. Upravo tamo, u tom malom mestu, Voja je započeo svoju umetničku karijeru, najpre u glumačkom društvu “Abrašević”. Njegova strast prema umetnosti brzo je pronašla priznanje i prepoznavanje, a ubrzo je postao jedan od najpoznatijih glumaca na bivšoj jugoslovenskoj sceni. Igrajući lik Tihog u “Otpisanima”, Voja je postao apsolutna zvezda, a tu ulogu i dan-danas mnogi smatraju njegovim najprepoznatljivijim ostvarenjima.

Njegova karijera je impozantna, jer je više od 50 godina član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gde je odigrao brojne nezaboravne uloge. Njegov profesionalizam nije stao ni kada se suočavao sa velikim izazovima. Kako sam kaže, umetnost je njegov poziv, a umetnici nikada ne odlaze u penziju. Na pozornici je ostao prisutan, iako je do vrha popularnosti došao u vrlo mladim godinama.
- Privatni život Voje Brajovića takođe je bio pun izazova, ali i ljubavi. Poznato je da je imao jedan brak koji nije uspeo, sa bivšom suprugom Ljiljanom, iz kojeg ima sina Vukotu i ćerku Iskru. Vukota se bavi glumom, produkcijom i scenarijima, ali je i jedan od najpoznatijih modela u Srbiji. Iskra, pak, krenula je očevim stopama i postala glumica. U njenom životu je zabeležen i razvod od arhitekte Siniše Babića, ali ono što Voja danas najviše voli i ponosi se jeste što je postao deda, i to sa ogromnim zadovoljstvom. Voja, naime, smatra da je to “najlepša uloga” koju je ikada imao.
Nakon razvoda od prve supruge, Voja je pronašao sreću u braku sa 23 godine mlađom glumicom Milicom Mihajlović, sa kojom ima sina Relju. Iako je život sa njim bio izazov, Milicu smatra pravim osloncem, partnerkom koja mu je pružila bezrezervnu podršku. Njegova izjava o njoj da je ona “jedno normalno, čestito i pošteno biće” govori o dubokom poštovanju i ljubavi koju ima prema njoj. Milica, takođe, vrlo uspešna glumica, iza sebe ima bogatu karijeru, a poznato je da je ćerka čuvenog pisca Dragoslava Mihajlovića, autora “Kad su cvetale tikve”.

Voja Brajović je pravi primer profesionalizma, hrabrosti, i snage. Njegov život, koji je ispunjen kako privatnim, tako i profesionalnim borbama, pokazuje da nijedna prepreka nije prevelika kada se borite sa strašću, posvećenostima, i ljubavi prema onome što radite. Iako je prošao kroz mnoge teškoće, njegovo ime ostaje simbol hrabrosti, snage, i života koji je posvećen umetnosti.








