Europska unija odlučila je postepeno ukloniti bisfenol A, poznatiji kao BPA, iz materijala i ambalaže koji dolaze u kontakt s hranom. Riječ je o industrijskoj hemikaliji koja se godinama koristi u određenim vrstama plastike i zaštitnim premazima, ali su novije procjene sigurnosti dodatno pojačale zabrinutost zbog mogućeg uticaja na hormonalni i imunosni sistem. Nova pravila obuhvataju i pojedine srodne bisfenole, dok će za dio proizvoda postojati prijelazni rokovi.
BPA je decenijama bio prisutan u različitim proizvodima koji se svakodnevno koriste u domaćinstvima. Može se nalaziti u određenoj tvrdoj i prozirnoj plastici, zaštitnim premazima unutar konzervi i limenki, kao i u pojedinim drugim materijalima koji dolaze u dodir s hranom i pićem. Upravo je mogućnost prelaska malih količina hemikalije iz materijala u sadržaj ambalaže razlog zbog kojeg su regulatori godinama pratili njegovu upotrebu.
Bisfenol A već ranije je bio ograničen ili zabranjen u pojedinim proizvodima, uključujući određene bočice za bebe i termalni papir koji se koristi za račune. Nova evropska pravila idu znatno dalje jer se odnose na širi raspon ambalaže, posuda i predmeta koji mogu doći u kontakt s hranom.
To znači da tema nije ograničena samo na jednokratnu plastičnu ambalažu. Pravila se odnose i na određene višekratne boce, kutije za čuvanje hrane, kuhinjske predmete i druge proizvode kod kojih postoji mogućnost migracije BPA ili srodnih bisfenola u hranu ili piće.
Zašto se BPA uopšte koristio u ambalaži
Bisfenol A koristi se u proizvodnji polikarbonata, vrste čvrste i prozirne plastike, ali i epoksidnih smola. Upravo su epoksidni premazi dugo imali važnu ulogu na unutrašnjim površinama konzervi i limenki jer stvaraju zaštitni sloj između metala i hrane.
POZADINA DOGAĐAJA
Zaštitni premazi unutar metalne ambalaže imaju praktičnu svrhu: smanjuju mogućnost korozije i direktnog kontakta hrane s metalom. Problem nastaje kada komponente iz materijala mogu u malim količinama prijeći u hranu ili piće, zbog čega su bisfenoli postali predmet strožih procjena sigurnosti.
BPA se može koristiti i u pojedinim folijama, štamparskim bojama, ljepilima i drugim industrijskim materijalima. Njegova široka primjena objašnjava zašto se o izloženosti ne govori samo u kontekstu jedne vrste ambalaže ili jednog proizvoda.
Glavni razlog za zabrinutost jeste mogućnost migracije hemikalije iz materijala u hranu. Jednom kada dospije u hranu ili napitak, BPA može ući u ljudski organizam. Kolika će izloženost biti zavisi od niza faktora, među kojima su vrsta materijala, temperatura, trajanje kontakta i karakteristike same hrane.
Nova pravila zato nisu ograničena isključivo na BPA. Obuhvataju i pojedine srodne bisfenole, među kojima se navode BPS i BPF. Cilj takvog pristupa jeste spriječiti situaciju u kojoj bi BPA jednostavno bio zamijenjen drugim spojem sličnih osobina bez dovoljne procjene njegovog mogućeg djelovanja.
Procjena iz 2023. dodatno je promijenila pristup sigurnosti
Jedan od važnih trenutaka u pooštravanju regulative dogodio se 2023. godine, kada je Europska agencija za sigurnost hrane objavila novu procjenu rizika povezanog s BPA. Prema tekstu, EFSA je tada zaključila da izloženost bisfenolu A putem prehrane predstavlja zdravstveni rizik za ljude različitih dobnih skupina.
Istovremeno je značajno smanjen podnošljivi dnevni unos. U izvornom materijalu navodi se da je nova vrijednost bila približno 20.000 puta niža od one korištene u procjeni iz 2015. godine. Takva promjena dodatno je ubrzala rasprave o potrebi strožeg ograničenja upotrebe BPA u materijalima koji dolaze u kontakt s hranom.
Ključna promjena nije samo zabrana jednog proizvoda, već mnogo širi pristup prema bisfenolima u prehrambenoj ambalaži i predmetima koji dolaze u neposredan kontakt s hranom.
BPA se ubraja među endokrine disruptore, odnosno tvari koje mogu ometati normalno djelovanje hormonskog sistema. Naučna istraživanja bavila su se njegovom mogućom povezanošću s poremećajima plodnosti, promjenama u radu imunosnog sistema i drugim zdravstvenim problemima.
Pojedine studije istražuju i moguću povezanost izloženosti BPA s astmom, autoimunim bolestima, dijabetesom i određenim vrstama karcinoma. Međutim, važno je razlikovati statističku ili epidemiološku povezanost od tvrdnje da jedna hemikalija sama po sebi direktno uzrokuje svaku od navedenih bolesti.
Individualni rizik ne može se procijeniti samo na osnovu činjenice da je osoba nekada koristila proizvod koji sadrži BPA. Na njega mogu uticati količina i trajanje izloženosti, životna dob, zdravstveno stanje i drugi faktori. Zbog toga se informacije o potencijalnim zdravstvenim učincima trebaju posmatrati u kontekstu procjena nadležnih institucija, a ne kao dijagnoza ili dokaz da će izloženost nužno dovesti do bolesti.
Ovaj sadržaj je informativnog karaktera i ne zamjenjuje medicinski savjet. Procjena individualnog zdravstvenog rizika zavisi od nivoa i trajanja izloženosti, dobi, zdravstvenog stanja i drugih faktora.
— zdravstvena napomena
Istraživanja pokazuju koliko je izloženost bila raširena
Podaci iz različitih istraživanja pokazuju da je BPA dugo bio veoma raširen u svakodnevnom okruženju. U jednoj studiji Europske agencije za okoliš BPA je, prema dostavljenom tekstu, pronađen u urinu kod 92 posto ispitanika iz više evropskih zemalja.
Sličan rezultat zabilježen je i ranije u Sjedinjenim Američkim Državama. Američka nacionalna zdravstvena studija iz 2004. godine zabilježila je prisustvo BPA u urinu kod 93 posto učesnika. Takvi podaci ne znače da je kod svih osoba postojao isti nivo izloženosti ili jednaka vjerovatnoća zdravstvenih posljedica, ali pokazuju koliko je kontakt s ovom hemikalijom bio čest.
Hrana se smatra jednim od glavnih izvora izloženosti, naročito kada je duže vrijeme bila u kontaktu s materijalima koji sadrže bisfenole. BPA se, međutim, može pronaći i u prašini, vodi i zraku, pa prehrambena ambalaža nije jedini mogući izvor.
Posebna pažnja u istraživanjima posvećuje se trudnicama i razvoju fetusa, budući da određene hemikalije mogu prijeći preko posteljice. Upravo zbog osjetljivosti pojedinih životnih faza regulatorna tijela često koriste oprezniji pristup kada procjenjuju tvari koje djeluju na hormonalni sistem.
ŠIRA SLIKA
Promjena evropskih pravila pokazuje kako se regulativa može mijenjati nakon novih procjena rizika. Istovremeno, uklanjanje BPA iz jednog proizvoda ne znači automatski da je svaka alternativa jednako dobro proučena, zbog čega se sve više pažnje posvećuje i drugim bisfenolima slične strukture.
Zabrana neće biti provedena preko noći
Iako nova pravila predstavljaju značajno pooštravanje, njihova primjena neće se dogoditi odjednom u svim kategorijama proizvoda. Industriji su predviđeni određeni prijelazni rokovi kako bi proizvođači mogli pronaći zamjenske materijale i prilagoditi proizvodne procese.
Hrana koja je već proizvedena i zapakovana u ambalažu koja sadrži BPA moći će se, prema dostavljenom tekstu, prodavati do isteka postojećih zaliha. Takav pristup trebao bi spriječiti stvaranje velikih količina otpada zbog trenutnog povlačenja proizvoda koji su već stavljeni na tržište.
Dodatni rokovi mogu važiti za proizvode kod kojih trenutno nije jednostavno pronaći adekvatnu alternativu. Kao primjer navode se konzerve s kiselijom hranom, uključujući ribu, voće i povrće. U takvim proizvodima zaštitni premaz mora dovoljno efikasno spriječiti koroziju i kontakt hrane s metalnom površinom.
Prema izvornom tekstu, kod pojedinih takvih primjena određena upotreba BPA premaza mogla bi biti dozvoljena do 2028. godine. To znači da potrošači neće istovremeno vidjeti nestanak svih proizvoda koji koriste ovu hemikaliju, nego će se promjena odvijati postepeno.
PRAKTIČNI KORACI ZA SMANJENJE IZLOŽENOSTI
- Davati prednost staklenim posudama i nehrđajućem čeliku kada je to praktično.
- Toplu hranu ne držati nepotrebno dugo u plastičnim posudama.
- Ne zagrijavati plastiku u mikrovalnoj pećnici ako proizvođač nije naveo da je za to namijenjena.
- Obratiti pažnju na materijal proizvoda, a ne samo na oznaku „BPA-free“.
- Kod kuhinjskog pribora po potrebi koristiti staklo, metal ili drvo kao alternativu plastici.
Potrošači koji žele smanjiti svakodnevni kontakt s bisfenolima mogu birati staklene posude, nehrđajući čelik i drveni kuhinjski pribor, naročito kada je riječ o toploj hrani. Poseban oprez može biti koristan kod zagrijavanja plastičnih posuda, jer viša temperatura može uticati na migraciju određenih sastojaka iz materijala.
Oznaka „BPA-free“ može biti korisna informacija, ali sama po sebi ne znači nužno da proizvod ne sadrži neki drugi srodni bisfenol. Upravo zbog toga je korisnije posmatrati vrstu materijala, njegovu namjenu i način korištenja nego se osloniti isključivo na jednu oznaku na ambalaži.
Nova evropska pravila usmjerena su upravo na taj širi problem. Umjesto da se samo jedan spoj ukloni i zamijeni hemijski sličnim materijalom bez dodatne provjere, regulatorni pristup pokušava obuhvatiti i određene supstance koje bi mogle imati slična svojstva.
Za domaćinstva zbog toga nema potrebe za paničnim bacanjem svih plastičnih predmeta. Mnogo korisniji pristup jeste provjeriti čemu je određena posuda namijenjena, ne izlagati je temperaturama za koje nije predviđena i, kada je praktično, koristiti materijale poput stakla ili nehrđajućeg čelika. Postepeno povlačenje BPA iz prehrambene ambalaže istovremeno će značiti da će se sve veći dio odgovornosti za smanjenje izloženosti prebacivati i na proizvođače i na regulativu, a ne samo na odluke pojedinačnih potrošača.
