Subotica je 10. oktobra 2026. godine ostala bez gradonačelnika Stevana Bakića, koji je preminuo nakon duge i teške bolesti, a vijest o njegovoj smrti odmah je otvorila i emotivni i institucionalni prostor za oproštaj, ali i za razmišljanje o tome kako će gradska uprava nastaviti rad bez čovjeka koji je bio na njenom čelu.
Smrt gradonačelnika nije bila samo lična tragedija za njegovu porodicu i najbliže saradnike. U istom trenutku, ona je značila i iznenadni prekid jednog političkog mandata u gradu u kojem su lokalna uprava, javne ustanove i političke strukture dugo bili povezani s njegovim imenom. Zbog toga je vijest odjeknula mnogo šire od samog kruga ljudi koji su ga lično poznavali.
U danima koji su uslijedili, Subotica je prošla kroz period žalosti, zvaničnih protokola i okupljanja na kojima su se miješali tuga, poštovanje i sjećanja na njegov politički put. Odmah je bilo jasno da će se posljednji ispraćaj odvijati uz pažljivo organizovane gradske i stranačke ceremonije, ali i uz izražen osjećaj da je lokalna zajednica izgubila jedno od svojih najprepoznatljivijih javnih lica.
Grad u znaku žalosti i oproštaja
Gradsko vijeće Subotice donijelo je odluku da ponedjeljak, 12. oktobar 2026. godine, bude proglašen Danom žalosti na području grada. Time je lokalna vlast zvanično obilježila smrt čovjeka koji je godinama bio jedno od centralnih imena u gradskoj politici, a sama odluka dala je događaju formalni okvir koji je prevazilazio običnu objavu o smrti.
Na Dan žalosti zastave su bile spuštene na pola koplja na Gradskoj kući, kao i na javnim ustanovama, preduzećima čiji je osnivač grad i drugim objektima obuhvaćenim odlukom lokalnih vlasti. Takav protokol nije imao samo simboličnu vrijednost. U javnom prostoru Subotice on je označio trenutak u kojem je institucionalni život grada na jedan dan poprimio drugačiji ritam, usklađen sa žalošću.
Dan kasnije, 13. oktobra, u Velikoj vijećnici Gradske kuće održana je komemoracija koja je počela u 12 sati. Prisutni su bili članovi porodice, prijatelji, dugogodišnji saradnici, kao i predstavnici političkih i javnih institucija. Isti dan obavljena je i sahrana na Pravoslavnom groblju u Dudovoj šumi, čime je zaokružen niz zvaničnih i ličnih oproštaja od gradonačelnika koji je posljednje godine života proveo u vrhu lokalne vlasti.

Takav raspored događaja pokazuje koliko je brzo lokalna zajednica morala preći iz vijesti o smrti u organizaciju posljednjih formalnosti. U gradovima poput Subotice, gdje su javni događaji, institucije i politički odnosi čvrsto isprepleteni, protokol žalosti često nosi i šire značenje: on potvrđuje da je riječ o ličnosti koja je ostavila vidljiv trag u javnom prostoru.
Istovremeno, ovi dani su pokazali i koliko je važan kontinuitet rada gradske administracije. Dok su se pripremali komemoracija i sahrana, gradske službe morale su ostati funkcionalne, a u pozadini tuge ostajalo je pitanje kako će se dalje odvijati upravljanje gradom. Upravo ta dvostrukost, lična bol i institucionalna obaveza, obilježila je prve dane nakon njegove smrti.
Politički uspon vezan za lokalnu scenu
Bakićeva politička karijera bila je tijesno povezana sa Srpskom naprednom strankom i sa lokalnom politikom u Subotici. Na lokalnim izborima 2016. godine izabran je za odbornika u Skupštini grada Subotice, gdje je istovremeno obavljao i funkciju predsjednika odborničke grupe te stranke. Taj period označio je njegovo vidljivije pozicioniranje unutar gradske politike i otvorio put za kasnije izvršne funkcije.
Za gradonačelnika je prvi put izabran 21. augusta 2020. godine. Nakon lokalnih izbora 2024. godine ponovo mu je povjereno rukovođenje gradom, a drugi mandat dobio je 10. jula 2024. godine. Na taj način nastavio je posao započet nekoliko godina ranije, u vremenu kada su pred lokalnom upravom stajale brojne obaveze, od svakodnevnog funkcionisanja službi do šireg razvoja zajednice.
Tokom njegovog rukovođenja lokalnom samoupravom među važnim temama bili su infrastruktura, gradske službe, razvoj lokalne zajednice i potrebe stanovništva. To su poslovi koji po pravilu ne donose brza rješenja, ali određuju svakodnevni život grada. Upravo zbog toga su Bakićevi mandati bili vezani za niz administrativnih i političkih odluka koje su imale dugoročniji karakter, iako ih javnost često vidi tek kroz konkretne rezultate na terenu.

Ovakva biografija govori o političaru koji je svoj javni put gradio unutar lokalne sredine, a ne kroz udaljene političke centre. U Subotici je njegov rad bio vidljiv i kroz stranačke i kroz institucionalne funkcije, pa je i reakcija na njegovu smrt bila snažna upravo zato što je iza sebe ostavio dug period javnog angažmana u istom gradu.
Reakcije koje su pokazale širinu njegovog političkog kruga
Među prvima koji su javno reagovali bio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je 11. oktobra objavio poruku u kojoj je Bakića opisao kao velikog patriotu i iskrenog prijatelja. Ta poruka je bila važna ne samo zbog funkcije onoga ko ju je uputio, nego i zbog tona kojim je smrt predstavljena: kao gubitak koji prelazi granice formalne politike i ulazi u lični prostor dugogodišnjeg poznanstva.
Saučešće su izrazili i drugi stranački i lokalni zvaničnici. Predsjednik Srpske napredne stranke Miloš Vučević oprostio se od Bakića kao od prijatelja i političkog saradnika, čime je dodatno potvrđeno koliko je njegov položaj bio ukorijenjen u stranačkoj mreži i u saradničkim odnosima koje je gradio godinama. Takve reakcije dale su vijesti dodatnu težinu i pokazale da je riječ o čovjeku čiji je odlazak odjeknuo i van uskog subotičkog kruga.
Na komemoraciji su govorili Srđan Samardžić, u ime saradnika i Gradske uprave, Jasmina Stevanović, u ime lokalnog odbora Srpske napredne stranke, te Miloš Vučević. Njihova obraćanja bila su usmjerena na Bakićev politički rad, saradnju s gradskim institucijama i odnos prema lokalnoj zajednici. U publici su, prema atmosferi koja je pratila događaj, dominirali poštovanje i sjećanje na čovjeka koji je dugo bio prisutan u javnom životu grada.
Komemoracija i javne poruke saučešća zapravo su pokazale koliko je Bakić bio uklopljen u politički i društveni okvir grada. Njegova uloga nije se svodila samo na jednu funkciju u jednom mandatu; ona je bila dio šire priče o lokalnoj vlasti, odnosima unutar stranke i svakodnevnom upravljanju gradom čiji su problemi i potrebe zahtijevali stalno prisustvo u javnosti.
Nakon što su komemoracija i sahrana završene 13. oktobra, gradske institucije vratile su se redovnim obavezama, ali je odsustvo čovjeka koji ih je vodio ostalo vidljivo u političkom prostoru Subotice. U takvim trenucima grad ne prestaje da funkcioniše, ali mijenja ton: protokoli žalosti prolaze, dok iza njih ostaje trajno sjećanje na period u kojem je jedan čovjek bio jedno od ključnih lica lokalne vlasti.



