Rani poremećaj polarnog vrtloga početkom novembra 2026. godine otvorio je novu rundu meteoroloških analiza u Evropi, ali i brojna pitanja o tome kakva bi mogla biti zima 2026/2027, posebno u dijelovima Balkana gdje hladni prodori često brzo mijenjaju svakodnevicu.
Ono što je privuklo pažnju stručnjaka nije samo činjenica da je polarni vrtlog oslabljen, nego i to što se njegov preokret dogodio izuzetno rano, ranije nego u gotovo sedam decenija savremenih mjerenja. U stratosferi visoko iznad Arktika vjetrovi su promijenili smjer 10. novembra, a takav događaj obično navodi meteorologe da pažljivije prate moguće posljedice po vremenske prilike u narednim sedmicama i mjesecima.
Ipak, iako ovakvi poremećaji ponekad otvaraju put za prodore arktičkog zraka prema Evropi, stručnjaci upozoravaju da iz jednog događaja nije moguće izvući jednostavan zaključak o cijeloj sezoni. Zbog toga je tema postala zanimljiva ne samo meteorolozima nego i svima koji prate sezonske prognoze i pokušavaju razumjeti koliko se daleko može protegnuti uticaj jedne promjene u višim slojevima atmosfere.
Šta se tačno dogodilo iznad Arktika
Prema meteorološkim analizama objavljenim tokom novembra, vjetrovi u stratosferi počeli su oslabljivati oko 6. novembra, a do 10. novembra uslijedio je preokret u njihovom smjeru. Umjesto uobičajenog zapadnog strujanja, stratosferski vjetrovi na određenom nivou atmosfere počeli su puhati suprotno, što se u meteorološkoj terminologiji povezuje s velikim iznenadnim stratosferskim zagrijavanjem.
Takvi događaji nisu nepoznati, ali njihov tajming je ovog puta posebno značajan. Podaci koji se vode u savremenoj evidenciji, koja počinje 1958. godine, pokazuju da je raniji preokret u istom nizu mjerenja zabilježen 28. novembra. Taj datum je u evidenciji istaknut 1968. i ponovo 2025. godine, pa je ovogodišnji događaj došao čak 18 dana ranije od prethodnog rekorda.
U tome se krije i razlog zašto meteorolozi događaj prate s tolikom pažnjom. Ne radi se samo o statističkoj zanimljivosti, nego o pojavi koja može poremetiti uobičajenu zimsku ravnotežu u atmosferi. Kada je polarni vrtlog snažan i stabilan, hladan zrak češće ostaje zarobljen bliže Arktiku. Kada oslabi, otvara se prostor za promjene u obrascima koji upravljaju vremenskim prilikama na cijeloj sjevernoj hemisferi.

Zašto je polarni vrtlog važan za zimu
Polarni vrtlog je velika cirkulacija zraka iznad polarnih područja, a njegov stratosferski dio nalazi se na visinama između približno deset i pedeset kilometara. Tokom hladnijeg dijela godine snažni vjetrovi kruže oko Sjevernog pola i oblikuju atmosferu iznad Arktika. Kako jesen odmiče i polarne oblasti primaju sve manje sunčeve energije, stratosfera se dodatno hladi, a razlika između polarnog područja i nižih geografskih širina pojačava zapadna strujanja.
Kada je taj sistem stabilan, on ne znači da je hladnoća potpuno zaključana iznad sjevera, ali često djeluje kao faktor koji određuje gdje će se hladniji zrak zadržavati. Upravo zato meteorolozi toliko prate svaki znak slabosti ili promjene u vrtlogu. Ako dođe do njegovog slabljenja, pomjeranja ili dijeljenja na odvojene dijelove, povećava se vjerovatnoća da će atmosferski tokovi krenuti drugačijim smjerom.
Ipak, ni tada ništa nije automatski izvjesno. Kretanje hladnog zraka zavisi od rasporeda visokog i niskog pritiska, položaja mlazne struje i čitavog niza drugih uslova. Zato se u meteorologiji uvijek naglašava da jedan poremećaj može povećati mogućnost hladnih prodora, ali ne određuje sam po sebi konačan ishod zime.
Glavni mehanizam iza ovakvih poremećaja naziva se iznenadno stratosfersko zagrijavanje. Tokom takve epizode temperatura u određenim dijelovima stratosfere može porasti vrlo brzo, ponekad i za nekoliko desetina stepeni u svega nekoliko dana. To ne znači da će se na površini Zemlje odmah osjetiti toplije vrijeme, jer se proces odvija visoko iznad oblaka i van neposrednih vremenskih sistema koje svakodnevno pratimo.
Mogu li promjene stići do Evrope i Balkana
Ključno pitanje sada je hoće li se promjene iz stratosfere prenijeti u niže slojeve atmosfere, gdje nastaju vremenske prilike koje osjetimo na tlu. To se ne događa uvijek odmah. Ponekad su potrebne sedmice da bi se promjena u višim slojevima odrazila na mlaznu struju, raspored ciklona i anticiklona ili na nastanak blokirajućih sistema iznad sjevernog Atlantika, Grenlanda ili Skandinavije.

Upravo ti obrasci mogu usmjeriti hladan zrak prema zapadnoj, centralnoj ili istočnoj Evropi. Međutim, isti poremećaj ne mora donijeti jednako vrijeme svim regijama. Dok jedna oblast može osjetiti izražen hladni talas, druga može ostati pod blažim uslovima, pa čak i s temperaturama iznad prosjeka. Zato se u prognozama mora biti oprezan, posebno kada je riječ o dugoročnim procjenama za cijeli kontinent.
Britanska meteorološka služba navodi da je približno dvije trećine velikih događaja iznenadnog stratosferskog zagrijavanja povezano s kasnijim hladnijim i sušnijim uslovima u dijelovima sjeverne i sjeverozapadne Evrope. To je važan statistički trag, ali ne i garancija. U meteorologiji odnos između uzroka i posljedice rijetko je linearan, posebno kada se govori o složenim sezonama koje zavise od više međusobno povezanih procesa.
Za Bosnu i Hercegovinu i susjedne zemlje ova tema je posebno osjetljiva jer zimski uslovi na Balkanu često zavise od toga odakle dolazi zračna masa. Kada hladan kontinentalni zrak stiže sa sjevera ili sjeveroistoka, temperature mogu naglo pasti, naročito u unutrašnjosti i planinskim krajevima. Ako se takav zrak spoji s vlažnijim sistemima nad Sredozemljem, raste mogućnost snijega, ali ni tada ništa nije unaprijed zagarantovano.
Posebno je važno da se ne zanemare razlike unutar samog Balkana. U istom periodu sjeverni dijelovi mogu imati mraz i snježne padavine, dok jug može ostati pod kišom i osjetno višim temperaturama. Zato meteorolozi naglašavaju da se iz općeg poremećaja ne mogu izvoditi precizni zaključci o svakom gradu, svakoj kotlini ili svakom planinskom području.
Šta slijedi u narednim sedmicama
U narednom periodu meteorolozi će najviše pratiti kako se poremećaj iz stratosfere prenosi prema nižim slojevima atmosfere. Ako se ta veza pojača, moguće su promjene u rasporedu vremenskih sistema iznad sjeverne hemisfere i češće atmosferske blokade, koje u nekim situacijama pogoduju hladnijem vremenu u Evropi. Ako se, međutim, vrtlog djelimično oporavi, efekat na tlo može ostati znatno slabiji od očekivanog.
Zbog toga se ovaj događaj trenutno više tretira kao važan meteorološki signal nego kao gotova prognoza zime. Izuzetno rano vrijeme preokreta vjetrova čini poređenja s prethodnim sezonama složenijim, a sezonski modeli i dalje mogu pokazivati drukčije slike od onoga što će se zaista desiti u pojedinim zimskim epizodama. Upravo tu leži razlika između mogućnosti i izvjesnosti, između atmosferskog potencijala i stvarnog razvoja vremena.
Meteorološka pažnja sada je usmjerena na to hoće li se u drugoj polovini novembra i početkom decembra pojaviti jasniji znakovi promjene pri tlu. Do tada, stanovnicima Evrope, uključujući i Balkan, preostaje da prate redovne prognoze nadležnih službi, jer one nude daleko precizniji uvid u ono što ih očekuje u narednim danima nego široke sezonske pretpostavke o cijeloj zimi.



