Pojedine razlike u komunikaciji, igri, reakcijama na zvukove i dodire ili načinu na koji dijete prihvata promjene mogu se pojaviti već u ranom djetinjstvu. Neke od njih mogu biti povezane s poremećajem iz spektra autizma, ali nijedan pojedinačni znak nije dovoljan za zaključak da dijete ima autizam. Stručna procjena zasniva se na široj slici razvoja i načinu na koji se različita ponašanja pojavljuju zajedno i utiču na svakodnevno funkcionisanje.
Roditelji su često prve osobe koje primijete da njihovo dijete na određene situacije reaguje drugačije nego što su očekivali. Ponekad je riječ o prolaznoj razvojnoj fazi, temperamentu ili navikama koje su sasvim uobičajene za mali uzrast. U drugim slučajevima više različitih obrazaca može se ponavljati dovoljno često i intenzivno da roditelji požele razgovarati s pedijatrom ili drugim stručnjakom koji prati razvoj djece.
Poremećaj iz spektra autizma povezuje se s razlikama u socijalnoj komunikaciji i interakciji, kao i s određenim obrascima ponašanja i interesovanja. Znakovi se mogu pojaviti veoma rano, ali njihov izgled, intenzitet i kombinacija mogu se znatno razlikovati od djeteta do djeteta. Zbog toga se razvoj ne procjenjuje na osnovu jedne navike, jednog obroka ili jedne reakcije na određenu situaciju.
Privrženost omiljenoj igrački, izbirljivost u hrani, teško uspavljivanje ili negodovanje kada se promijeni svakodnevni raspored mogu se pojaviti i kod djece urednog razvoja. Ono što može biti važno jeste učestalost, intenzitet i činjenica pojavljuju li se slične razlike istovremeno u više područja, poput komunikacije, igre, socijalne interakcije i reakcija na senzorne podražaje.
Promjene rutine kod neke djece mogu izazvati veoma snažne reakcije
Predvidljivost je mnogoj maloj djeci važna. Isti redoslijed aktivnosti prije spavanja, poznat tanjir tokom obroka, omiljena igračka ili određeni način na koji započinju dan mogu im pružati osjećaj sigurnosti. Sama potreba za rutinom zato nije neuobičajena i ne treba je automatski povezivati s razvojnim poremećajem.
POZADINA DOGAĐAJA
Kada stručnjaci procjenjuju razvoj djeteta, ne posmatraju jednu izdvojenu naviku. Važno je kako dijete komunicira, reaguje na druge ljude, igra se, podnosi promjene i doživljava zvukove, dodire, svjetlost, mirise i druge podražaje.
Kod pojedine djece, međutim, potreba za predvidljivošću može biti izrazito snažna. Promjena koja odrasloj osobi djeluje neznatno, poput drugačijeg redoslijeda večernjih aktivnosti, prekida igre, pomjeranja predmeta ili promjene plana, može izazvati veoma intenzivnu emocionalnu reakciju.
Roditeljima može pomoći da obrate pažnju na obrazac. Jedna burna reakcija ne govori mnogo sama za sebe, posebno ako je dijete umorno, gladno ili uznemireno iz nekog drugog razloga. Međutim, ako gotovo svaka promjena rutine redovno izaziva veoma snažnu uznemirenost i ako se uz to pojavljuju i druge razvojne razlike, takva zapažanja mogu biti korisna tokom razgovora sa stručnjakom.
Slične situacije mogu se posebno primijetiti pred spavanje. Dijete može insistirati da se određene aktivnosti odvijaju potpuno istim redoslijedom ili teško prihvatati promjenu u poznatom ritualu. Ni to samo po sebi nije dokaz autizma, ali može biti jedan od detalja koje stručnjak uzima u obzir zajedno s ostatkom razvojnog profila.
Zvuk, dodir, svjetlost i tekstura hrane mogu se doživljavati drugačije
Senzorne razlike mogu biti još jedno područje koje roditelji primijete u svakodnevnom životu. Neka djeca snažnije reaguju na određene zvukove, svjetlost, mirise, dodir ili materijale. To se može pokazati tokom oblačenja, kupanja, odlaska na spavanje, boravka u bučnim prostorijama ili tokom obroka.
Dijete, na primjer, može izrazito teško podnositi etiketu na majici, šavove na čarapama, određenu tkaninu ili glasne zvukove koji drugima ne predstavljaju problem. Nekom djetetu može smetati jaka svjetlost, dok drugo može burno reagovati na određene mirise. Takve reakcije mogu imati različite uzroke i ne predstavljaju same po sebi dijagnozu.
Važno je posmatrati više područja istovremeno. Senzorna osjetljivost, potreba za rutinom ili izbirljivost u hrani mogu se javiti i bez autizma, pa se procjena zasniva na cjelokupnom obrascu razvoja.
Ishrana je jedno od područja u kojem senzorne razlike mogu postati veoma vidljive. Izbirljivost je kod male djece česta i mnogi prolaze kroz faze u kojima prihvataju samo nekoliko poznatih namirnica. Kod neke djece, međutim, izbor može postati izrazito ograničen i snažno vezan za teksturu, miris, boju, izgled ili način pripreme hrane.
Jedno dijete može odbijati sve što je kašasto, drugo hranu određene boje, a treće obrok ako je pripremljen na drugačiji način nego inače. Roditelji mogu pratiti koliko širok izbor hrane dijete prihvata i utiče li takvo ponašanje na rast, zdravlje ili svakodnevni porodični život.
Ovaj sadržaj je informativnog karaktera i ne zamjenjuje pregled, razvojnu procjenu, dijagnozu ili savjet kvalifikovanog zdravstvenog radnika.
— zdravstvena napomena
Komunikacija se ne procjenjuje samo prema broju izgovorenih riječi
Kada roditelji razmišljaju o razvoju govora, prirodno je da prvo obrate pažnju na riječi i rečenice koje dijete koristi. Međutim, komunikacija je mnogo šira od govora. Gestovi, pokazivanje prstom, izrazi lica, reakcija na ime i pokušaj da se interesovanje podijeli s drugom osobom također mogu pružiti važne informacije o razvoju.
Roditelj može, na primjer, pratiti pokazuje li dijete predmet samo zato što ga želi ili ponekad pokazuje nešto zanimljivo kako bi i druga osoba pogledala. Važno može biti i pokušava li uključiti roditelja u igru, donosi li mu predmet koji ga zanima i na koji način traži pomoć ili pokazuje šta želi.
Reakcija na ime također se često razmatra tokom procjene razvoja. Ako dijete povremeno ne reaguje jer je potpuno zaokupljeno igrom, to ne mora imati posebno značenje. Stručnjake više zanima postoji li ponavljajući obrazac i kako se dijete ponaša u drugim situacijama socijalne komunikacije.
Kontakt očima često se spominje kada se govori o autizmu, ali i on je samo jedan dio mnogo šire slike. Djeca mogu imati različite navike u pogledu kontakta očima, a samo njegovo prisustvo ili odsustvo ne može potvrditi niti isključiti razvojno stanje.
ŠIRA SLIKA
Roditelji mogu primijetiti pojedina ponašanja kod kuće, ali razvojna procjena traži povezivanje više informacija. Stručnjak obično razmatra komunikaciju, socijalnu interakciju, igru, ponašanje i funkcionisanje djeteta u različitim situacijama.
Način igre može ponuditi dodatne informacije o razvoju
Igra je jedno od važnih područja ranog razvoja. Kroz nju djeca istražuju predmete, odnose i svakodnevne situacije. Kako rastu, mnoga počinju koristiti simboličku ili maštovitu igru, poput hranjenja lutke, pretvaranja da telefoniraju, uspavljivanja igračke ili oponašanja radnji koje vide kod odraslih.
Ako je takav oblik igre manje prisutan, stručnjaci to mogu razmotriti zajedno s drugim informacijama o komunikaciji i ponašanju. Ponovo je važno izbjeći zaključivanje na osnovu jednog detalja. Dijete može imati vlastiti tempo razvoja ili drugačije interesovanje za određenu vrstu igre.
Vrijedi obratiti pažnju i na način na koji dijete koristi igračke i uključuje druge osobe. Nije isto ako ponekad želi da se igra samo i ako gotovo nikada ne pokušava podijeliti igru ili interesovanje s drugima. Upravo se zbog toga razvojni obrasci sagledavaju kroz više situacija i tokom određenog vremena.
Roditeljima može pomoći vođenje kratkih bilješki ako ih nešto zabrinjava. Mogu zapisati kada se određeno ponašanje pojavilo, koliko je trajalo, šta mu je prethodilo i kako je dijete reagovalo nakon toga. Takve konkretne informacije mogu biti korisnije od opšteg utiska da se dijete „ponaša drugačije“.
KLJUČNE INFORMACIJE
- Teško prihvatanje promjena može biti dio šireg obrasca ponašanja.
- Senzorne razlike mogu se odnositi na zvukove, dodir, svjetlost, mirise i teksture.
- Komunikacija uključuje govor, ali i gestove, reakciju na ime i dijeljenje interesovanja.
- Način igre može biti jedan od elemenata koje stručnjaci posmatraju tokom razvojne procjene.
- Nijedan pojedinačni znak nije dovoljan za postavljanje dijagnoze.
Ako roditelji primijete više ponašanja koja ih zabrinjavaju, razgovor s pedijatrom može biti prvi korak. Posebno je korisno opisati konkretne situacije, umjesto pokušaja da se samostalno odredi dijagnoza na osnovu pojedinačnih simptoma pronađenih na internetu.
Procjena razvoja ne zasniva se na jednoj reakciji niti na kratkom posmatranju. Stručnjaci sagledavaju više područja, uzimaju u obzir dob djeteta i razvojnu historiju te procjenjuju kako određene razlike utiču na svakodnevni život i funkcionisanje.
Rano prepoznavanje eventualnih razvojnih teškoća može biti važno zato što djetetu omogućava pravovremenu podršku prilagođenu njegovim potrebama. Istovremeno, roditeljima može donijeti jasnije razumijevanje ponašanja koja ih brinu i pomoći im da dobiju konkretnije smjernice za svakodnevne situacije.
Djeca se ne razvijaju jednakim tempom i među njima postoje velike individualne razlike. Zato pažljivo posmatranje može biti korisno, ali ne treba prerasti u traženje dijagnoze u svakoj navici. Kada postoji više ponavljajućih znakova ili roditelji jednostavno osjećaju da nešto u razvoju zahtijeva dodatnu pažnju, najkorisniji sljedeći korak jeste razgovor sa stručnjakom koji može procijeniti širu sliku razvoja djeteta.
