Olivera Balašević već godinama privlači pažnju javnosti ne samo kao supruga legendarnog Đorđa Balaševića, već i kao žena koja je izgradila vlastiti identitet kroz pisanje, sjećanja i porodicu.
- Njena najnovija ispovijest, povodom knjige “Ukus uspomena”, otkriva intimnu priču o životu koji se nije oslanjao na glamur, nego na svakodnevne trenutke, tihe rituale i duboku povezanost unutar porodice. U njenom prisjećanju posebno mjesto zauzima odnos sa Đorđem, ali i način na koji su zajedno gradili dom u kojem je humor bio jednako važan kao i ljubav.
Govoreći o braku, Olivera ne idealizuje zajednički život, već ga opisuje kao proces učenja, prilagođavanja i neprekidne improvizacije. Njena priča otkriva da njihov odnos nije bio zasnovan na velikim, filmskim gestama, već na sposobnosti da se prežive i najobičniji dani. Upravo u tim danima, kako ističe, rađala se snaga njihovog odnosa. Đorđe je imao posebnu sposobnost da u teškim trenucima pronađe razlog za osmijeh, a ona je vjerovala da je upravo to ono što spašava ljude kada život postane težak. Njihova kuća nije bila prostor savršenstva, nego mjesto gdje se nesavršenosti prihvataju kao prirodni dio života.
- Za Oliveru je kuhinja bila centralna tačka porodičnog svijeta. U njenim sjećanjima, mirisi i ukusi imaju gotovo emotivnu ulogu jer su vezani za osjećaj sigurnosti i pripadanja. Ona naglašava da luksuz nikada nije bio ključ njihovog doma, već osjećaj zajedništva koji se najlakše osjeti za stolom. U njihovoj porodici hrana nije bila samo obrok, već način da se ljudi povežu, nasmiju i ostanu zajedno i kada dan nije bio idealan. Takav pristup životu oblikovao je i njenu filozofiju majčinstva i pisanja, gdje su male stvari imale najveću vrijednost.
Djetinjstvo koje je provela bez oca ostavilo je dubok trag u njenom shvatanju porodice i bliskosti. Upravo zato, kako sama objašnjava, rano je naučila koliko znači kada neko ostane prisutan u svakodnevnim, običnim situacijama. Posebno emotivno opisuje majku, koju doživljava kao osobu koja je od malo stvarala mnogo, pretvarajući skromnost u snagu. Iako je kroz odrastanje imala i teških trenutaka, poput neprijatnog iskustva sa ribljim uljem koje je morala uzimati kao dijete, upravo te sitne traume su je naučile da bira ono što joj donosi mir. Zbog toga je kasnije u životu razvila stav da ništa što nosi prisilu ne može biti dio istinske sreće, pa ni u hrani ni u odnosima.
- Njena povezanost sa pisanjem došla je postepeno, iz tišine i potrebe da sačuva uspomene koje su joj bile dragocjene. Iako je dugo oklijevala da ih pretoči u knjigu, prelomni trenutak desio se kada ju je Đorđe ohrabrio da ne potiskuje svoje priče. Njegove riječi, koje je doživjela kao snažan emotivni podsticaj, bile su ključne da počne da zapisuje vlastita sjećanja. Pisanje je za nju postalo način da sačuva ljude koje voli, ali i da prošlost pretvori u nešto trajno i smisleno, umjesto da ostane samo niz uspomena koje blijede.
U njenom sadašnjem životu posebno mjesto zauzima unuk koji je donio novu energiju u porodicu. Njegov dolazak, koji se poklopio sa periodom ličnih i emotivnih promjena, Olivera opisuje kao novi početak koji je unio toplinu u dom. Taj trenutak za nju predstavlja nastavak porodične priče koja se ne prekida, već samo mijenja oblik. Planira da mu, kroz male geste i skrivene znakove pažnje, prenese osjećaj sigurnosti koji je i sama dobijala kroz život. Za nju, ljubav prema unuku nije samo emocija, već i odgovornost da mu ostavi trag koji će ga podsjećati da nikada nije sam.
Prema pisanju portala Kurir, Olivera Balašević u svojim javnim istupima sve više naglašava značaj porodice i unutrašnjeg mira nakon smrti supruga. U tekstovima ovog medija ističe se da je njena odluka da se povuče u intimniji životni prostor bila povezana sa potrebom da sačuva sjećanja na Đorđa i da ih prenese kroz knjigu. Kurir navodi i da je upravo pisanje postalo njen način da se izbori sa gubitkom, ali i da pronađe novu svrhu u svakodnevici koja se promijenila nakon njegove smrti. Naglasak se stavlja na to da je njena priča primjer kako se bol može pretvoriti u kreativnost i ličnu snagu.
- Kako prenosi MONDO, Olivera u svojim ispovijestima često govori o tome da je njihov brak bio zasnovan na humoru i razumijevanju, a ne na idealizaciji. Ovaj medij posebno ističe njene riječi o tome da se prava ljubav ne vidi u velikim izjavama, već u sitnim gestama koje ljudi dijele svakog dana. MONDO naglašava i njen odnos prema kuhinji kao simbolu doma, gdje se emocije prenose kroz mirise i ukuse, a ne kroz riječi. U njihovom izvještaju posebno se ističe da je upravo ta svakodnevna jednostavnost bila temelj njihove veze.
Portal Espreso u svojim objavama fokus stavlja na emotivnu stranu Oliverine priče, posebno na trenutke kada govori o Đorđevim riječima koje su je motivisale da piše. Prema njihovom pisanju, ta komunikacija između njih dvoje bila je ključna u oblikovanju njenog odnosa prema uspomenama i pisanju knjige. Espreso naglašava da je Olivera kroz godine razvila poseban odnos prema prošlosti, u kojem ne dominira tuga, već zahvalnost. Upravo taj pristup, kako navode, čini njenu ispovijest snažnom i univerzalnom, jer prevazilazi ličnu priču i postaje priča o svima koji su voljeli i izgubili.
Na kraju, Oliverina priča ostaje svjedočanstvo o tome kako se život gradi od malih trenutaka, a ne od velikih planova. Njena sjećanja na Đorđa, porodicu i odrastanje isprepliću se u jedinstvenu priču u kojoj dominira ljubav koja ne prestaje, čak ni kada se oblik promijeni. Kroz pisanje, ona nastavlja da čuva ono što je najvažnije – ljude, emocije i trenutke koji ostaju zapisani ne samo na papiru, već i u sjećanju svih koji su bili dio njenog života.
