Marija Radovanović, bivša sekretarka Medicinskog fakulteta u Beogradu, javno se oglasila nakon što je 17. novembra ispred Narodne skupštine Srbije jogurtom polila glumicu i poslanicu Srpske napredne stranke Lidiju Vukićević. Priznala je da njen postupak nije bio opravdan, ali je objasnila da je reagovala pod uticajem nagomilanog nezadovoljstva i ranijih ličnih iskustava. Istovremeno je poručila da Studentska lista nema nikakvu odgovornost za incident, dok je policij

Incident koji se dogodio na stepenicama Narodne skupštine Srbije neposredno prije početka konstitutivne sjednice parlamenta izazvao je reakcije političkih predstavnika, medija i građana. U središtu događaja našle su se glumica i poslanica SNS-a Lidija Vukićević te Marija Radovanović, nekadašnja sekretarka Medicinskog fakulteta u Beogradu. Ono što je započelo kao verbalno nezadovoljstvo završilo se polivanjem jogurtom, nakon čega je uslijedila reakcija nadležnih institucija.
Dan nakon incidenta, 18. novembra, Radovanović je odlučila detaljnije objasniti okolnosti svog postupka. U javnom obraćanju nije pokušala osporiti da je polila Vukićević, niti je tvrdila da takvo ponašanje treba smatrati prihvatljivim oblikom političkog izražavanja. Naglasila je, međutim, da se događaj ne može razumjeti bez okolnosti koje su, prema njenom viđenju, prethodile trenutku u kojem je izgubila kontrolu nad reakcijom.
Šta se dogodilo na stepenicama Skupštine Srbije?
Prema informacijama Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, incident se dogodio u utorak, 17. novembra 2026. godine, oko 8.50 sati. Lidija Vukićević dolazila je u zgradu parlamenta povodom početka rada novog saziva Narodne skupštine. U blizini su se nalazili okupljeni građani, a politička atmosfera već je bila obilježena izraženim neslaganjima i napetostima.
Marija Radovanović prišla je Vukićević i polila je jogurtom. Događaj je ubrzo privukao pažnju javnosti, a pojavili su se i različiti opisi onoga što je neposredno prethodilo incidentu. Radovanović je kasnije osporila pojedine navode o fizičkom kontaktu, tvrdeći da poslanicu nije povlačila niti joj čupala kosu. Taj dio njenog objašnjenja predstavlja njeno viđenje događaja i treba ga razlikovati od službeno utvrđenih okolnosti.
U naknadnom obraćanju objasnila je da jogurt nije ponijela s namjerom da ga upotrijebi protiv bilo koga. Prema njenim riječima, nalazio se u torbi jer ga je planirala pojesti za doručak. Tvrdila je da je odluka da ga prospe na Vukićević nastala iznenada, nakon susreta tokom kojeg je ponašanje poslanice doživjela kao nadmeno i uvredljivo prema okupljenima.
POZADINA DOGAĐAJA
Marija Radovanović je 17. novembra 2026. godine ispred Narodne skupštine Srbije jogurtom polila Lidiju Vukićević, glumicu i poslanicu Srpske napredne stranke. Incident se dogodio neposredno prije početka konstitutivne sjednice parlamenta. Nakon događaja Radovanović je dala izjavu policiji, a 18. novembra javno je prihvatila odgovornost za svoj postupak.
Radovanović je naknadno priznala da njena reakcija zaslužuje osudu. Objasnila je da je u tom trenutku bila snažno uznemirena i da su se na njeno raspoloženje odrazila različita iskustva iz prethodnog perioda. Iako je pokušala objasniti zbog čega je reagovala, nije osporavala činjenicu da političko nezadovoljstvo ne predstavlja opravdanje za polivanje druge osobe.
Posebno je naglasila da njen postupak nije bio unaprijed organizovana akcija. Prema njenoj verziji događaja, radilo se o ličnoj reakciji izazvanoj konkretnim susretom, a ne o planiranom incidentu. Upravo se to pitanje kasnije pokazalo važnim zbog pokušaja povezivanja njenog ponašanja s različitim političkim grupama i studentskim inicijativama.

Otkaz, prijetnje i ranija iskustva: Kako je objasnila svoju reakciju?
Govoreći o razlozima zbog kojih je bila uznemirena, Radovanović je spomenula više događaja iz vlastitog života. Navela je da je ranije izgubila posao, da je dobijala prijetnje i da je bila izložena uvredama. Posebno je izdvojila tvrdnje da su je pojedinci nazivali pogrdnim imenima zbog njenog političkog i društvenog angažmana.
Također je govorila o navodnom fizičkom napadu kojem je, prema vlastitim riječima, bila izložena tokom izbornog dana. Za taj događaj optužila je osobu koju je povezala sa Srpskom naprednom strankom. Spominjala je i slučajeve navodne kupovine glasova, tvrdeći da je lično pokušavala spriječiti takve nepravilnosti. Ove tvrdnje predstavljaju dio njenog javnog svjedočenja i nisu sve nezavisno potvrđene u dostupnim izvještajima o incidentu.
Radovanović je svoje nezadovoljstvo povezala i sa širim društvenim i političkim događajima koji su posljednjih godina izazivali podjele u Srbiji. Među temama koje je spomenula nalaze se slučajevi nasilja, optužbe za izborne nepravilnosti, protesti i događaji o kojima se vodila intenzivna javna rasprava. Prema njenom objašnjenju, svi ti događaji doprinijeli su osjećaju ogorčenosti koji je kulminirao tokom susreta s Vukićević.
„Pukao mi je film, iz torbe sam izvadila jogurt koji sam ponela za doručak i polila sam tu osobu“
— Marija Radovanović, iz javnog obraćanja 18. novembra
Iako je opisivala snažne emocije koje su prethodile incidentu, Radovanović je poručila da ne očekuje oslobađanje od odgovornosti. Njen stav bio je da se razlozi koji su doveli do reakcije mogu objasniti, ali da takvo objašnjenje ne mijenja činjenicu da je postupila pogrešno. Time je pokušala razdvojiti vlastito političko nezadovoljstvo od načina na koji ga je izrazila.
U javnosti je posebno odjeknula njena tvrdnja da smatra kako politički funkcioneri moraju biti spremni na otvorenu kritiku. Ipak, postoji važna razlika između verbalnog izražavanja neslaganja i postupaka kojima se narušava sigurnost ili dostojanstvo druge osobe. Upravo zbog te razlike nadležni organi razmatrali su pravne posljedice incidenta, nezavisno od njegovog političkog konteksta.
Njeno objašnjenje izazvalo je i pitanje mogu li dugotrajne društvene napetosti doprinijeti pojedinačnim incidentima. Radovanović je tvrdila da je reagovala pod uticajem ranijih iskustava, ali se time ne može utvrditi odgovornost drugih osoba ili organizacija. Za konkretan postupak ona je javno prihvatila ličnu odgovornost.
Odbacila povezanost sa Studentskom listom i objasnila šta joj je saopćila policija
Jedan od najvažnijih dijelova njenog obraćanja odnosio se na Studentsku listu. Radovanović je izričito odbacila mogućnost da se incident pripiše studentima ili bilo kojem političkom pokretu. Naglasila je da nije djelovala po nečijem nalogu i da njen postupak nije bio rezultat organizovanog djelovanja. Prema njenim riječima, odluku je donijela sama, u trenutku snažne uznemirenosti.
Ovakvo pojašnjenje uslijedilo je u politički osjetljivom trenutku, kada su događaji ispred parlamenta bili predmet brojnih komentara. Povezivanje pojedinačnog incidenta s organizacijama koje nisu učestvovale u njemu moglo bi stvoriti pogrešnu predstavu o odgovornosti. Radovanović je zato insistirala da Studentska lista nije organizovala, podržala niti podstakla njen postupak.
Nakon događaja pozvana je da da izjavu policiji. Prema informacijama Ministarstva unutrašnjih poslova, nadležni policijski službenici konsultovali su javnog tužioca radi pravne ocjene njenog postupanja. Tužilac je zaključio da u opisanom događaju nema elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Ipak, takva procjena nije značila da se incident smatra pravno nevažnim.
VAŽNA INFORMACIJA: Prema saopćenju MUP-a Srbije, nadležno tužilaštvo nije utvrdilo elemente krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Međutim, najavljeno je podnošenje prekršajne prijave zbog narušavanja javnog reda i mira. Takva odluka ne predstavlja oslobađanje od svake pravne odgovornosti.
Prekršajni postupak razlikuje se od krivičnog postupka i provodi se prema posebnim zakonskim pravilima. U ovom slučaju nadležni organi procijenili su da postoji osnov za postupanje u vezi s javnim redom i mirom. Konačna odluka o eventualnoj prekršajnoj odgovornosti i sankciji zavisi od nadležnog postupka, a ne od političkih komentara ili izjava učesnika.
Radovanović je navela da ne namjerava izbjegavati zakonske posljedice svog ponašanja. Posebno je naglašavala da niko drugi ne treba snositi odgovornost za postupak koji je sama učinila. Takav stav iznijela je nakon davanja izjave policiji, nastojeći istovremeno pojasniti vlastite motive i odbaciti tvrdnje o političkoj organizaciji incidenta.
Politička kritika i granice lične odgovornosti
Događaj ispred Narodne skupštine otvorio je raspravu koja prevazilazi odnos između dvije učesnice. S jedne strane nalazi se pravo građana da izražavaju nezadovoljstvo političkim predstavnicima i javno kritikuju njihove odluke. S druge strane, takvo pravo ne podrazumijeva mogućnost fizičkog uznemiravanja ili ponižavanja osoba s kojima se politički ne slažu. Granice zakonitog protesta važe bez obzira na političku pripadnost učesnika.
U ovom slučaju činjenica da je Radovanović javno priznala grešku predstavlja važan dio naknadnog razvoja događaja. Međutim, njeno izvinjenje ili prihvatanje odgovornosti ne mijenja nadležnost policije i pravosudnih organa da postupaju u skladu sa zakonom. Jednako tako, tvrdnje o ranijim neprijatnostima koje je navela zahtijevale bi zasebno utvrđivanje okolnosti ukoliko bi bile predmet odgovarajućih postupaka.
Različiti medijski izvještaji prenijeli su njene izjave o motivima, kontaktu s policijom i odnosu prema Studentskoj listi. Radio-televizija Srbije izvijestila je o službenim informacijama MUP-a, dok su Nova.rs, Danas i drugi mediji prenijeli njeno viđenje incidenta. Takvo razlikovanje izvora važno je kako se lične tvrdnje učesnika ne bi predstavljale kao činjenice koje su već nezavisno utvrđene.

Prema informacijama dostupnim 18. novembra, Radovanović je dala izjavu policiji, a najavljeno je prekršajno postupanje. Nisu predstavljene informacije o konačnoj sudskoj odluci niti o eventualno izrečenoj kazni. Zbog toga se pravni ishod incidenta ne može unaprijed predstavljati kao završen.
Marija Radovanović tako je, nakon događaja koji je izazvao veliku pažnju, javno iznijela razloge svoje reakcije i prihvatila da za nju odgovara. Istovremeno je nastojala zaštititi Studentsku listu od povezivanja s incidentom koji je opisala kao vlastitu, neplaniranu odluku. Dok se postupak pred nadležnim organima nastavlja prema propisanoj proceduri, ostaju njeno priznanje da je pogriješila i službena procjena da događaj treba razmatrati u okviru prekršajne odgovornosti.








