Marija Radovanović, bivša sekretarka Medicinskog fakulteta, ponovo se oglasila nakon što je ispred Narodne skupštine Srbije jogurtom polila glumicu i poslanicu Lidiju Vukićević, priznavši da je pogriješila, ali i tvrdeći da je do incidenta došlo u trenutku velikog ličnog i političkog nezadovoljstva.

Ovaj događaj, koji se zbio 17. novembra 2026. godine na stepenicama ispred parlamenta u Beogradu, brzo je prerastao okvire običnog incidenta i postao tema političkih rasprava, pravnih tumačenja i javnih komentara. U središtu pažnje našla se Radovanović, koja je nakon prvobitnih reakcija odlučila detaljnije objasniti šta je prethodilo njenom potezu i zašto smatra da je njen postupak bio posljedica dugotrajnog nezadovoljstva.

Istovremeno, ona je insistirala na tome da njen postupak nema nikakve veze sa Studentskom listom niti sa studentskim pokretom, odbacujući pokušaje da se odgovornost za događaj proširi na bilo koju organizaciju ili političku grupu. Upravo ta činjenica dala je dodatnu težinu cijelom slučaju, jer se rasprava nije zadržala samo na ličnom činu, već je otvorila i pitanja o granicama političkog protesta, odgovornosti pojedinca i atmosferi u kojoj se javne tenzije lako preliju u fizički gest.

Prema informacijama iz policijskog saopćenja, incident se dogodio oko 8.50 sati, neposredno prije početka prve sjednice novog saziva parlamenta. Lidija Vukićević je dolazila na konstitutivnu sjednicu kada joj je prišla Radovanović i polila je jogurtom. Taj trenutak, iako kratak, postao je dovoljno snažan da izazove širok odjek u javnosti i da se danima kasnije preispituju njegovi politički i društveni slojevi.

Šta je Radovanović rekla nakon incidenta

Dan poslije događaja, Radovanović je javno priznala da je pogriješila. U obraćanju je naglasila da njeno ponašanje nije bilo opravdano i da je svjesna da političko nezadovoljstvo ne može biti izgovor za takvu reakciju. Iako je ostala pri tome da je bila uznemirena, njen ton je bio znatno drugačiji od prvih reakcija, jer je ovaj put otvoreno preuzela ličnu odgovornost za ono što je uradila.

Portal Nova.rs je 18. novembra prenio njeno javno obraćanje u kojem je, kako je navedeno, priznala grešku i objasnila da se njena reakcija ne može odvojiti od svega što je ranije doživjela. U tom objašnjenju spominjala je otkaz, prijetnje, uvrede i navodni fizički napad, ističući da su se ti događaji u jednom trenutku nagomilali. Važno je, međutim, razlikovati njene lične tvrdnje od onoga što je službeno potvrđeno, jer su neki od navoda ostali samo u domenu njenog iskaza.

Radovanović je rekla i da je jogurt koji je ponijela bio dio njenog doručka, tvrdeći da takav potez nije unaprijed planirala. Prema njenim riječima, sve se dogodilo u trenutku impulsivne reakcije. Istovremeno je opisala susret s Lidijom Vukićević kao ponašanje koje je doživjela kao nadmeno i uvredljivo prema okupljenim građanima, što je, kako je navela, dodatno pojačalo njenu uznemirenost.

Zašto je odbacila vezu sa Studentskom listom

Jedan od najosjetljivijih dijelova cijele priče odnosio se na pokušaje da se incident poveže sa Studentskom listom. Radovanović je to izričito odbacila, tvrdeći da nije djelovala po nečijem nalogu, niti uz podršku studentskog pokreta. Prema njenim riječima, riječ je o samostalnoj odluci, donesenoj u stanju uznemirenosti, a ne o organizovanom činu iza kojeg stoji neka politička struktura.

Takvo insistiranje nije bilo bez razloga. U politički napetoj atmosferi nakon konstituisanja parlamenta, i najmanja sumnja da je neki incident organizovan ili podstaknut od strane određene grupe može dodatno zaoštriti javni diskurs. Zato je Radovanović pokušala jasno razdvojiti svoju ličnu odgovornost od bilo kakve kolektivne ili političke povezanosti, svjesna da bi suprotno tumačenje moglo imati šire posljedice od samog događaja na stepenicama Skupštine.

RTS je 18. novembra izvijestio da je Radovanović javno odbacila povezanost svog postupka sa Studentskom listom. U istom izvještaju navedeno je i da je opisala svoj čin kao posljedicu vlastite uznemirenosti, a ne kao unaprijed smišljen politički performans. Time je dodatno pojačana razlika između onoga što je tvrdila ona sama i onoga što su pojedini akteri u javnosti pokušavali da iščitaju iz cijelog događaja.

Od ličnog nezadovoljstva do javne odgovornosti

U svojim objašnjenjima Radovanović je naglašavala da njen postupak ne treba posmatrati izdvojeno od ranijih iskustava koja su je, prema njenim riječima, opterećivala. Govorila je o gubitku posla, prijetnjama, uvredama i fizičkom napadu za koji tvrdi da ga je doživjela tokom izbornog dana. Dodala je i nezadovoljstvo zbog političkog nasilja, navodne kupovine glasova i drugih pojava koje su, kako je opisala, godinama produbljivale podjele u društvu.

Upravo zbog toga njen kasniji javni ton djeluje važnije od samog incidenta, jer je u njemu prvi put jasno priznala da je prešla granicu. Ona je, prema objavljenim navodima, rekla da je svjesna da takvo ponašanje zaslužuje osudu i da nije trebalo da reaguje na način na koji je reagovala. To priznanje nije izbrisalo posljedice događaja, ali je pokazalo da je u jednom trenutku odlučila da ne bježi od odgovornosti.

U javnosti je ostalo i pitanje same granice političke kritike. Radovanović je ranije tvrdila da javni funkcioneri moraju biti spremni na snažnu političku osudu, ali je istovremeno naknadno potvrdila da to ne znači da se nezadovoljstvo smije pokazivati fizičkim uznemiravanjem druge osobe. Upravo taj kontrast između prava na kritiku i zabrane nasilnog ili ponižavajućeg postupka čini ovu priču važnom i izvan samog beogradskog incidenta.

Za sada, slučaj ostaje u okviru prekršajnog postupka, dok politički odjeci i dalje prate svaki novi detalj koji se pojavi u javnosti. Ono što je počelo kao kratka scena ispred parlamenta nastavilo je da živi kroz objašnjenja, demantije i pravne kvalifikacije, ali i kroz ličnu težinu koju je Radovanović sama preuzela na sebe. U tom smislu, priča nije završena onog jutra na stepenicama Skupštine, nego tek kroz naknadno priznanje da je granica bila pređena i da će posljedice tog trenutka morati sama da nosi.

Views: 0
Preporučujemo