Istraga smrti 32-godišnjeg bivšeg atletičara Kristiana Josipa Periša u zagrebačkoj psihijatrijskoj ustanovi dobila je novi zaokret nakon objavljivanja informacija o ranijoj krivičnoj prijavi protiv jednog od osumnjičenih medicinskih tehničara. Prema izvještajima hrvatskih medija, prijava se odnosila na navodno nasilje nad drugim pacijentom, pri čemu se također spominjala upotreba jastuka. Dok istražitelji analiziraju snimke i iskaze zaposlenika, sve više pažnje usmjerava se na pitanje jesu li prethodna upozorenja bila odgovarajuće provjerena.

Smrt Kristiana Josipa Periša, bivšeg atletičara koji je preminuo 21. oktobra 2026. godine u Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“ u Zagrebu, izazvala je veliku zabrinutost javnosti. Okolnosti pod kojima je izgubio život postale su predmet kriminalističke istrage, a informacije koje su naknadno objavljene otvorile su pitanja o primjeni fizičke sile prema pacijentima i odgovornosti zdravstvenog osoblja.

Prema medijskim izvještajima o istražnom materijalu, Periš je bio podvrgnut fizičkom sputavanju nakon što je pokazivao izrazito uznemireno ponašanje. Tokom intervencije, kako se navodi, pojedini zaposlenici koristili su udarce, a spominje se i jastuk kojim je pacijentu bilo prekriveno lice. Nakon toga izgubio je svijest, a pokušaji reanimacije nisu uspjeli.

Posebnu težinu slučaju daju informacije o ranijoj prijavi protiv jednog medicinskog tehničara. Navodi iz te prijave odnose se na postupanje prema drugom pacijentu i sadrže opis radnji koje, prema pisanju medija, pokazuju određene sličnosti s okolnostima kasnije Periševe smrti.

Ipak, važno je naglasiti da su ranija prijava i istraga Periševe smrti odvojeni postupci. Navodi svjedoka, sadržaj prijave i status osumnjičenih ne predstavljaju pravosnažno utvrđenu krivicu. Nadležni organi tek trebaju razjasniti šta se dogodilo, kakva je bila uloga pojedinih zaposlenika i postoje li dokazi o eventualnoj krivičnoj odgovornosti.

Šta su istražiteljima ispričali zaposlenici koji su bili prisutni?

Prema informacijama koje je objavio portal Index, istražitelji su analizirali snimke nadzornih kamera i razgovarali sa zaposlenicima koji su učestvovali u intervenciji. Među saslušanima je pet medicinskih radnika koji su bili prisutni tokom sputavanja pacijenta zajedno s četvoricom tehničara prvobitno osumnjičenih u ovom slučaju.

Njihovi iskazi trebali bi pomoći u rekonstrukciji događaja koji su prethodili gubitku svijesti. Posebno se ispituje način na koji je osoblje reagovalo na pacijentovo ponašanje, koje su mjere primijenjene i jesu li postupci bili u skladu s profesionalnim standardima.

Jedna medicinska sestra, prema prenesenom iskazu, opisala je Periša kao izrazito uznemirenog pacijenta koji je pružao snažan fizički otpor. Navela je da je glasno zahtijevao da ga oslobode te da je pokušavao pljunuti i ugristi zaposlenike koji su ga sputavali.

Prema njenim riječima, tokom intervencije pridržavala je pacijentove noge, dok su drugi članovi osoblja pokušavali pričvrstiti sigurnosno remenje za bolnički krevet. U prostoriju je naknadno ušla još jedna medicinska sestra, koja je primijenila injekciju lijekova namijenjenih smirivanju pacijenta.

Međutim, najteži dio iskaza odnosi se na navodnu upotrebu fizičke sile koja nije bila ograničena na samo sputavanje. Prema medijskim navodima, jedna zaposlenica potvrdila je istražiteljima da su pacijentu zadavani udarci i da mu je jastuk bio pritisnut na glavu.

VAŽAN DETALJ ISTRAGE: Prema objavljenim izvještajima o iskazima zaposlenika i nadzornim snimcima, tokom fizičkog sputavanja Periša navodno su korišteni udarci i jastuk. Istražitelji provjeravaju slijed postupaka, njihove posljedice i odgovornost prisutnih osoba. Konačnu ocjenu krivične odgovornosti može donijeti samo nadležni sud.

Nakon intervencije Periš je izgubio svijest. Medicinski radnici pokušali su ga reanimirati, a pozvana je i Hitna pomoć. Uprkos pokušajima spašavanja, tridesetdvogodišnji muškarac je preminuo.

Jedno od ključnih pitanja jeste uzročna povezanost postupaka primijenjenih tokom sputavanja sa smrtnim ishodom. Istražitelji trebaju utvrditi šta se dogodilo neposredno prije gubitka svijesti, kako je osoblje reagovalo i jesu li određene radnje doprinijele tragičnom završetku.

Zbog složenosti slučaja nije dovoljno samo utvrditi ko je bio prisutan. Potrebno je ispitati pojedinačne postupke zaposlenika, njihove profesionalne obaveze i okolnosti pod kojima je intervencija provedena.

Posebnu pažnju izazvala je izjava o navodnoj upotrebi jastuka

Među informacijama koje su dospjele u javnost nalazi se i iskaz medicinskog tehničara koji je upotrebu jastuka opisao kao neformalnu praksu prilikom sputavanja pojedinih pacijenata. Prema njegovom objašnjenju, takav postupak navodno se koristio kada bi pacijent pokušavao ugristi zaposlenike ili pružao snažan otpor.

Ova tvrdnja otvorila je dodatna pitanja jer pritiskanje jastuka preko lica može ugroziti disanje. U postupcima fizičkog sputavanja posebno je važno osigurati prohodnost disajnih puteva, pratiti zdravstveno stanje pacijenta i izbjeći postupke koji mogu izazvati gušenje ili druge ozbiljne posljedice.

Ipak, tvrdnja jednog zaposlenika da se određena metoda neformalno koristila ne znači da je ona bila službeno prihvaćena u ustanovi. Za takav zaključak potrebni su dodatni dokazi o organizaciji rada, nadzoru i stvarnom postupanju zaposlenika.

Istraga zato treba odgovoriti i na pitanje je li navodna upotreba jastuka bila pojedinačan postupak ili su slične radnje ranije bile poznate određenom broju zaposlenika. Također je važno utvrditi jesu li postojale interne prijave, upozorenja ili drugi podaci koji su mogli ukazivati na nepravilnosti.

Takva pitanja posebno su značajna u psihijatrijskim ustanovama, gdje pojedini pacijenti zbog zdravstvenog stanja mogu biti posebno ranjivi. Njihovo uznemireno ponašanje ponekad zahtijeva stručnu intervenciju, ali primijenjene mjere moraju biti usmjerene na sigurnost pacijenta i osoblja, a ne na kažnjavanje ili nanošenje povreda.

Ranija krivična prijava otvorila pitanje jesu li upozorenja zanemarena

Dodatnu zabrinutost izazvali su navodi o medicinskom tehničaru Noi Hrenaru, starom 22 godine, koji se prema pisanju hrvatskih medija nalazi među osumnjičenima u slučaju Periševe smrti.

Kako su objavili Novosti i Index, protiv njega je 26. januara 2026. godine podnesena krivična prijava povezana s događajem iz decembra 2025. godine. Prijava se odnosila na navodno nasilno postupanje prema drugom pacijentu u psihijatrijskoj ustanovi.

Prema tvrdnjama svjedoka, medicinski tehničar navodno je udarao pacijenta koji je već bio vezan za bolnički krevet. U prijavi se navodi i da je koristio jastuk na način koji je pacijentu otežavao disanje.

Svjedok je tvrdio da je takvo postupanje trajalo nekoliko minuta, a zatim se zaposlenik navodno vratio i ponovio slične radnje. U prijavi su spomenute i ozbiljne prijetnje koje je tehničar, prema tvrdnjama podnosioca, uputio pacijentu.

Ovi navodi izazvali su posebnu pažnju zbog sličnosti s informacijama koje su kasnije objavljene o Periševoj smrti. Međutim, činjenica da se u dvije odvojene situacije spominje sličan način postupanja ne dokazuje sama po sebi da je ista osoba počinila prijavljena djela.

POZADINA RANIJE PRIJAVE

Prema medijskim izvještajima, krivična prijava od 26. januara 2026. odnosila se na navodno nasilje iz decembra prethodne godine. Svjedok je opisao udaranje pacijenta i upotrebu jastuka, a nakon objavljivanja fotografija iz slučaja Periš tvrdio je da je prepoznao jednog od osumnjičenih tehničara. Sadržaj prijave i tvrdnje svjedoka nisu isto što i pravosnažno utvrđene činjenice.

Prema pisanju medija, svjedok ranijeg događaja nakon objavljivanja fotografija osumnjičenih u slučaju Periš izjavio je da je prepoznao istog medicinskog tehničara. Njegova tvrdnja dodatno je usmjerila pažnju na način na koji su nadležni postupali nakon podnošenja prijave.

Advokat Ivan Vrdoljak izjavio je da je njegov klijent nakon prijavljivanja događaja razgovarao s policijom, ali da formalno prepoznavanje osobe koju je prijavio nije provedeno. Prema advokatovim navodima, provođenje te radnje bilo je posebno zatraženo radi pouzdanijeg utvrđivanja identiteta.

Ova okolnost otvorila je pitanje jesu li sve potrebne istražne radnje preduzete pravovremeno. Međutim, bez potpunog uvida u predmet nije moguće utvrditi zbog čega određena radnja nije provedena niti kakav je njen eventualni značaj za postupak.

Važno je i da se ranija prijava razmatra odvojeno od istrage smrti Kristiana Periša. Svaki postupak zahtijeva vlastite dokaze, provjeru navoda i zakonitu procjenu odgovornosti.

Šta su o prijavi znali bolnica i nadležne institucije?

Prema izvještajima koje je prenio Dnevni avaz, svjedok ranijeg incidenta tvrdio je da je o navodnom nasilju obavijestio i bolničke ljekare. Smatrao je da njegovo upozorenje nije bilo odgovarajuće razmotreno, zbog čega je izrazio nezadovoljstvo reakcijom ustanove.

Takvi navodi otvaraju pitanje kako zdravstvene ustanove postupaju kada pacijenti ili svjedoci prijave moguće nasilje zaposlenika. Posebno je važno da se prijave provjeravaju na osnovu raspoloživih dokaza, bez automatskog odbacivanja zbog zdravstvenog stanja osobe koja ih iznosi.

Zagrebačko Općinsko državno odvjetništvo, prema objavljenim informacijama, potvrdilo je provođenje predistražnih radnji u vezi s ranijom prijavom. Zbog zakonske tajnosti postupka nisu objavljeni svi detalji prikupljenih dokaza niti informacije na osnovu kojih bi javnost mogla pouzdano procijeniti dosadašnji tok predmeta.

Zbog toga nije moguće zaključiti da su ranija upozorenja sigurno bila zanemarena. Jednako tako, samo postojanje predistražnih radnji ne daje potpun odgovor na pitanje jesu li sve okolnosti prijavljenog događaja bile pravovremeno ispitane.

ŠIRA SLIKA

Smrt pacijenta tokom fizičkog sputavanja otvara pitanja koja se ne odnose samo na pojedinačne postupke zaposlenika. Važno je ispitati organizaciju rada, primjenu sigurnosnih procedura, medicinski nadzor i način postupanja po prijavama mogućeg nasilja. Istovremeno, eventualna odgovornost mora biti utvrđena na osnovu dokaza, uz poštovanje prava svih osoba obuhvaćenih postupkom.

Jedno od pitanja koje se pojavilo u javnosti jeste da li bi drugačije postupanje po ranijoj prijavi moglo spriječiti kasniju tragediju. Međutim, takva tvrdnja zasad ne može biti predstavljena kao činjenica. Za njen zaključak bilo bi potrebno utvrditi šta su institucije znale, kada su te informacije dobile i koje su mjere prema zakonu mogle preduzeti.

Posebno je važno razlikovati eventualne institucionalne propuste od krivične odgovornosti pojedinaca. To su pitanja koja mogu zahtijevati različite vrste nadzora i postupaka, a konačni zaključci zavise od dokaza i nadležnosti tijela koja ih ispituju.

Istraga proširena: Prema izvještajima, uhapšene još četiri osobe

Slučaj je dobio novu dimenziju nakon informacija da se istraga proširila i na druge zaposlenike. Prema izvještaju N1 od 17. novembra 2026. godine, zagrebačka policija potvrdila je hapšenje još četiri osobe osumnjičene za teško ubistvo povezano s Periševom smrću.

Ovaj razvoj događaja pokazuje da istražitelji nastavljaju provjeravati postupke većeg broja osoba koje su bile povezane s intervencijom. Proširenje istrage, međutim, ne znači da je krivica novoosumnjičenih već utvrđena.

Istovremeno je objavljena informacija da Hrvatska komora medicinskih sestara raspolaže dužim snimkom iz prostorije u kojoj se dogodila intervencija. Prema navodima medija, riječ je o zapisu koji traje približno dva sata.

Takav materijal može biti važan za rekonstrukciju događaja, naročito ako prikazuje postupanje zaposlenika prije, tokom i nakon fizičkog sputavanja. Njegov dokazni značaj ipak zavisi od sadržaja, autentičnosti i načina na koji će biti analiziran u nadležnom postupku.

Prema novijim izvještajima hrvatskih i regionalnih medija, zdravstvena inspekcija također je utvrdila nepravilnosti u postupanju prema Perišu. Međutim, za preciznu ocjenu obima i pravnih posljedica tih nalaza potrebno je razlikovati inspekcijske zaključke od rezultata kriminalističke istrage.

Istražitelji nastavljaju provjeravati ko je učestvovao u intervenciji, na koji način su primjenjivane mjere sputavanja i jesu li zdravstveni radnici ispunili svoje profesionalne obaveze. Posebno se razmatraju okolnosti gubitka svijesti, pokušaji reanimacije i medicinski nadzor tokom postupka.

Porodica očekuje odgovore, a postupak tek treba utvrditi odgovornost

Za porodicu Kristiana Josipa Periša posebno je važno da se pouzdano utvrdi šta se dogodilo tokom njegovih posljednjih trenutaka života. Istraga treba razjasniti okolnosti fizičkog sputavanja, primjenu sile, zdravstveno stanje pacijenta i reakciju osoblja nakon gubitka svijesti.

Objavljeni iskazi zaposlenika i informacije o nadzornim snimcima ukazuju na ozbiljna pitanja koja zahtijevaju potpunu provjeru. Ipak, pojedinačni medijski izvještaji ne mogu zamijeniti cjelokupan dokazni postupak niti predstavljaju osnov za unaprijed donesenu presudu.

Slučaj je istovremeno pokrenuo širu raspravu o sigurnosti pacijenata u psihijatrijskim ustanovama. Fizičko sputavanje predstavlja ozbiljnu intervenciju koja zahtijeva stručnu procjenu, odgovarajuće mjere zaštite i stalno praćenje zdravstvenog stanja osobe prema kojoj se primjenjuje.

Posebna pažnja mora biti posvećena postupcima koji mogu ugroziti disanje ili izazvati druge teške posljedice. Čak i kada pacijent pruža snažan otpor, profesionalna obaveza zdravstvenih radnika ostaje zaštita njegovog života, zdravlja i dostojanstva.

Jednako je značajno da prijave mogućeg nasilja budu ozbiljno razmotrene. Njihovo provjeravanje može doprinijeti otkrivanju nepravilnosti, ali i zaštiti prava svih osoba koje su obuhvaćene prijavama i istragama.

Prema informacijama dostupnim u izvornom članku, istraga Periševe smrti nastavljena je i proširena, dok se odvojeno razmatraju i navodi iz ranije krivične prijave. Konačni nalazi trebali bi pokazati šta se dogodilo, ko je za koje postupke odgovoran i jesu li postojali propusti u radu ustanove ili nadležnih službi.

Smrt Kristiana Josipa Periša ostaje težak slučaj koji zahtijeva pažljivo i nepristrasno utvrđivanje činjenica. Ranija prijava, iskazi zaposlenika, nadzorni snimci i informacije o dodatnim hapšenjima predstavljaju dijelove složene istrage, ali nijedan od njih samostalno ne može zamijeniti konačnu sudsku odluku. Do pravosnažnog utvrđivanja odgovornosti za sve osumnjičene važi pretpostavka nevinosti, dok je osnovni interes javnosti da okolnosti smrti pacijenta budu potpuno razjašnjene i da se utvrdi jesu li njegovo zdravlje i dostojanstvo bili adekvatno zaštićeni.

Napomena: Članak je pripremljen na osnovu dostavljenog izvornog teksta i u njemu prenesenih medijskih navoda. Navodi iz krivičnih prijava, iskazi svjedoka i status osumnjičenih ne predstavljaju pravosnažnu potvrdu krivice. Informacije o toku istrage odnose se na stanje opisano u izvoru od 17. novembra 2026. godine.

Views: 0
Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here