Dvije žene koje su gotovo cijeli život provele kao najbolje prijateljice odlučile su zajedno ostvariti želju za majčinstvom. Njihov plan bio je da uz pomoć istog donora dobiju djecu koja će imati zajedničkog biološkog oca. Međutim, tokom trudnoće pozvane su na dodatna genetska ispitivanja, a rezultati su otvorili pitanja o njihovom vlastitom porijeklu i događajima iz prošlosti koje su njihove porodice godinama skrivale.
Sarah i Emily poznavale su se dvadeset pet godina. Njihovo prijateljstvo započelo je u djetinjstvu, nastavilo se kroz školovanje i opstalo uprkos svim promjenama koje je donosio odrasli život. Zajedno su prolazile kroz prve ljubavi, razočarenja, porodične probleme i odluke koje su oblikovale njihovu budućnost. Ljudi koji su ih poznavali često su primjećivali koliko su bliske, a pojedini članovi njihovih porodica govorili su da se ponašaju kao rođene sestre.
U vrijeme kada počinje ova porodična priča, Sarah je imala trideset dvije godine, dok je Emily bila godinu mlađa. Obje su željele postati majke, ali im se život nije razvijao prema planovima koje su imale u mladosti. Sarah je iza sebe imala brak koji se završio razvodom pet godina ranije. Emily se nikada nije udavala, a ni njene prethodne veze nisu dovele do stvaranja porodice kakvu je zamišljala.
Njihovi razgovori o majčinstvu s vremenom su postajali sve ozbiljniji. Umjesto da čekaju okolnosti koje možda nikada neće nastupiti, počele su razmatrati mogućnost medicinski potpomognute oplodnje. Željele su da njihova djeca odrastaju zajedno i da između njihovih porodica postoji trajna povezanost. Na kraju su došle na ideju da koriste spermu istog donora, čime bi buduća djeca imala zajedničkog biološkog oca.
Zajednički plan za majčinstvo i poziv koji je izazvao zabrinutost
Prije donošenja konačne odluke obje su prošle kroz medicinska savjetovanja i potrebne preglede. Prema događajima opisanim u priči, nakon nekoliko mjeseci priprema odabrale su tridesetpetogodišnjeg Daniela, muškarca koji je pristao biti donor. Njihov cilj nije bio samo ostvariti trudnoću nego i omogućiti djeci da imaju međusobnu biološku povezanost, uz podršku dvije majke koje su već godinama dijelile svakodnevni život.
Ubrzo su obje dobile vijesti kojima su se dugo nadale. Sarah i Emily ostale su trudne u razmaku od približno tri sedmice. Vijest su dočekale s velikim uzbuđenjem, a naredni mjeseci bili su ispunjeni zajedničkim planiranjem. Razgovarale su o imenima, uređenju dječijih soba i svakodnevnim obavezama koje ih očekuju nakon poroda.
Često su zajedno odlazile u kupovinu dječije odjeće i opreme. Posebno ih je radovala pomisao da će njihova djeca od najranijeg uzrasta dijeliti iskustva slična onima koja su njih dvije imale tokom odrastanja. Smatrale su da su pažljivo osmislile budućnost i nisu očekivale da će medicinski nalazi otvoriti pitanja koja nemaju neposredne veze s njihovim planovima.
Tokom petog mjeseca trudnoće stigao je poziv iz genetske klinike. Medicinska sestra obavijestila ih je da ljekar želi razgovarati s njima što prije. Nije im saopćen konkretan razlog sastanka, pa su obje počele strahovati da je tokom pregleda otkriven problem koji bi mogao ugroziti razvoj njihovih beba.
POZADINA DOGAĐAJA
Sarah i Emily odlučile su koristiti istog donora sperme kako bi njihova djeca imala zajedničkog biološkog oca. Međutim, takva povezanost sama po sebi nije objašnjavala neuobičajene genetske podudarnosti koje su, prema priči, uočene u njihovim nalazima. Zbog toga je ljekar zatražio dodatna ispitivanja porodičnog porijekla i mogućeg biološkog srodstva.
U ordinaciji ih je dočekao doktor Harris, koji je prethodno pregledao dostupne laboratorijske rezultate. Njegovo prvo pitanje odnosilo se na donora. Želio je potvrditi da su obje zaista koristile Danielov donirani materijal i da nije došlo do nesporazuma u medicinskoj dokumentaciji.
Nakon što su potvrdile podatke, objasnio im je da su uočene neuobičajene genetske podudarnosti. Početni nalazi nisu ukazivali na ozbiljnu bolest kod nerođenih beba, ali je smatrao potrebnim dodatno provjeriti postoji li biološko srodstvo između samih žena ili eventualna povezanost neke od njih s donorom.
Razgovor je potom skrenuo na njihove roditelje i porodičnu historiju. Sarah je ispričala da je majku izgubila kada je imala samo šest godina, dok je Emily navela da je usvojena. Upravo ti podaci dali su njihovom razgovoru potpuno drugačiji smjer. Umjesto odgovora o zdravlju djece, otvorila se mogućnost da njihove porodice imaju zajedničku prošlost o kojoj nikada nisu razgovarale.
Šest dana neizvjesnosti završilo je otkrićem o njihovom porijeklu
Sljedećih šest dana Sarah i Emily čekale su rezultate dodatnih analiza. Taj period bio je ispunjen brojnim pitanjima. Sarah se prisjećala očevih komentara iz djetinjstva, posebno njegovih primjedbi o neobičnoj sličnosti između nje i Emily. Ranije tome nije pridavala poseban značaj jer prijatelji ponekad počnu ličiti jedni na druge po gestama i načinu izražavanja.
Emily je također počela razmišljati o razgovorima sa svojom usvojiteljicom. Ona je često primjećivala da djevojke imaju vrlo slične osmijehe i određene crte lica. Takva zapažanja godinama su djelovala kao bezazlene porodične šale, ali su nakon razgovora s doktorom dobila potpuno novo značenje.
Sedmog jutra stigao je novi poziv iz klinike. Doktor Harris najprije ih je upoznao s nalazima koji su se odnosili na trudnoće. Prema njegovom objašnjenju, obje bebe razvijale su se uredno, a provedene analize nisu otkrile ozbiljne genetske probleme. Također je saopćio da ispitivanja nisu pokazala biološko srodstvo nijedne od njih s donorom Danielom.
Tek nakon tih informacija prešao je na nalaz koji je bio razlog dodatnih provjera. Genetski rezultati pokazivali su da su Sarah i Emily biološke sestre, povezane istom majkom. Dvije žene koje su četvrt stoljeća vjerovale da ih spaja isključivo prijateljstvo saznale su da njihov odnos ima i porodičnu osnovu.
Genetske analize, prema priči, potvrdile su da Sarah i Emily imaju zajedničku biološku majku. Nalazi nisu pokazali ozbiljne zdravstvene probleme kod njihovih beba, ali su otkrili porodičnu povezanost za koju nijedna žena dotad nije znala.
Otkriće je izazvalo snažne emocije. Istovremeno su osjećale olakšanje zbog povoljnih vijesti o trudnoćama i zbunjenost zbog činjenice da je tako važan dio njihovog identiteta ostao nepoznat. Sarah je posebno teško prihvatala pomisao da je možda odrasla u neposrednoj blizini vlastite sestre, a da joj niko nije objasnio njihovu povezanost.
Za Emily je vijest otvorila pitanja koja su pratila gotovo svaku osobu koja pokušava razumjeti okolnosti vlastitog usvajanja. Sada je imala konkretan trag o biološkoj porodici, ali nije znala zašto je odvojena od majke niti jesu li odrasli oko nje poznavali istinu. Odgovore su odlučile potražiti kod osobe koja je najbolje poznavala Sarahinu porodičnu prošlost.
Razgovor sa Sarahinim ocem otkrio je priču o majci koju nisu upoznale zajedno
Sarah je iste večeri otišla kod svog sedamdesetčetverogodišnjeg oca Georgea. Pokazala mu je rezultate genetskih pretraga i objasnila šta joj je doktor saopćio. Njegova reakcija dala joj je naslutiti da otkriće za njega nije bilo potpuno neočekivano.
George je priznao da je godinama smatrao mogućim da je Emily biološka kćerka njegove pokojne supruge Mary. Objasnio je da je Mary, mnogo prije njihovog braka, kao vrlo mlada žena živjela u teškim materijalnim okolnostima. U tom periodu rodila je djevojčicu, ali nije imala dovoljno sredstava ni stabilne životne uslove da se samostalno brine o njoj.
Prema njegovom objašnjenju, Mary je donijela bolnu odluku da djevojčicu da na usvajanje. Vjerovala je da će joj tako omogućiti sigurnije djetinjstvo. Djevojčica je bila Emily, koja je kasnije odrasla u usvojiteljskoj porodici, ne znajući da njena biološka majka živi mnogo bliže nego što je mogla pretpostaviti.
Mary je nakon toga upoznala Georgea, udala se za njega i rodila Sarah. Iako je zasnovala novu porodicu, prema njegovim riječima, nikada nije potpuno prestala razmišljati o prvoj kćerki. Nadala se da će je jednog dana pronaći i imati priliku objasniti okolnosti u kojima je donijela odluku o usvajanju.
ŠIRA SLIKA
Prema Georgeovom objašnjenju, Mary je Emily rodila prije braka, dok se Sarah rodila kasnije u njenom braku s Georgeom. Mary je poginula u saobraćajnoj nesreći kada je Sarah imala šest godina. Njena smrt prekinula je mogućnost da sama objasni starijoj kćerki okolnosti usvajanja i mlađoj otkrije da ima sestru.
George je ispričao da je počeo sumnjati u povezanost djevojčica kada su postale bliske prijateljice. Njihova fizička sličnost podsjećala ga je na Mary, a razgovor s Emilyjinom usvojiteljicom dodatno je produbio njegovu sumnju. Ipak, u tom periodu nisu imali potvrđene genetske dokaze.
Godine su prolazile, a odrasli su odgađali razgovor. Prema njegovom priznanju, plašili su se da bi otkrivanje mogućeg srodstva moglo uznemiriti djevojčice i otvoriti bolna pitanja o prošlosti. Što su Sarah i Emily bile starije, bilo je teže pronaći način da im objasne zbog čega su toliko dugo šutjeli.
Sarah je teško prihvatila očevo objašnjenje. Nije joj bilo jednostavno razumjeti zašto joj nije rekao da postoji mogućnost da je njena najbolja prijateljica ujedno i njena sestra. Istovremeno je prvi put dobila jasniju sliku o dijelu majčinog života koji je dotad bio potpuno izvan njenog znanja.
Narednog dana obje su posjetile Georgea. Emily je željela čuti više o Mary, ženi koja ju je rodila, ali s kojom nije imala priliku izgraditi odnos. George je govorio o njenom karakteru, životnim teškoćama i želji da jednog dana ponovo pronađe prvu kćerku. Za Emily su te informacije predstavljale početak upoznavanja vlastitog porijekla.
Tri mjeseca nakon što su saznale istinu, Emily je rodila zdravu djevojčicu. Odlučila joj je dati ime Mary, prema njihovoj zajedničkoj majci. Bio je to način da sačuva uspomenu na ženu čiju je životnu priču upoznala tek tokom vlastite trudnoće.
Tri sedmice kasnije Sarah je rodila sina Noaha. Prema kasnijem objašnjenju doktora Harrisa, pregledi djece bili su ohrabrujući i nisu otkrili ozbiljne genetske probleme. Dvije žene tako su ostvarile plan koji su počele pripremati mnogo prije nego što su saznale da ih povezuje i zajedničko porijeklo.
Mary i Noah odrastali su zajedno, baš kako su njihove majke priželjkivale. Njihova biološka povezanost bila je posebna: imali su istog biološkog oca, a njihove majke bile su sestre. Time su djeca bila povezana i preko očeve i preko majčine porodične linije.
Sarah i Emily nastavile su odnos koji su gradile od djetinjstva, ali su sada zajedno istraživale i priču o porodici za koju ranije nisu znale da je dijele. Njihovo prijateljstvo nije započelo zbog saznanja o zajedničkim genima, niti je otkriće promijenilo godine međusobne podrške. Ono im je omogućilo da bolje razumiju vlastitu prošlost i povežu uspomene koje su dotad smatrale potpuno odvojenim.
Odluka o zajedničkom donoru, donesena zbog želje da njihova djeca budu biološki povezana, neplanirano ih je dovela do odgovora o vlastitom porijeklu. Dvadeset pet godina bile su najbolje prijateljice, a tek pred rođenje svoje djece saznale su da su cijelo vrijeme bile i sestre.
