Hapšenje direktora jedne od najpoznatijih novosadskih gimnazija otvorilo je slučaj koji daleko nadilazi jedan radni spor: Radivoje Stojković uhapšen je 28. oktobra 2026. godine po nalogu Osnovnog javnog tužilaštva u Bačkoj Palanci, a tereti se za četiri krivična djela neizvršenja sudske odluke u vezi s povratkom četvero profesora na njihova radna mjesta.
Riječ je o predmetu koji je u javnost dospio zbog svoje pravne težine, ali i zbog činjenice da se odvija u obrazovnoj ustanovi čije ime već dugo ima posebno mjesto u novosadskoj i široj akademskoj javnosti. Prema navodima istražnih organa, direktor Gimnazije „Jovan Jovanović Zmaj“ nije omogućio nastavnicima da se vrate poslu nakon što su nadležni sudovi ukinuli njihove suspenzije, pa je sukob iz radnopravne sfere ušao u zonu krivičnog postupka.
U takvim slučajevima posebno je važno pratiti kako se redaju odluke, žalbe i postupanja odgovornog lica, jer upravo hronologija najčešće pokazuje gdje je došlo do prekida između onoga što je sud naložio i onoga što je u praksi sprovedeno. U ovom predmetu, prema tvrdnjama tužilaštva, spor nije ostao na nivou neslaganja unutar kolektiva, nego je dobio obilježje ignorisanja sudske odluke, što je i dovelo do hapšenja.
Kako je spor prerastao u krivični predmet
Prethodnica hapšenja bio je odnos između rukovodstva škole i četvero nastavnika kojima su ranije bile izrečene mjere udaljavanja s posla. Nakon što su se obratili nadležnom sudu, donesene su odluke kojima je otvoren put njihovom povratku na radna mjesta, ali je, prema navodima tužilaštva, direktor postupio suprotno tim odlukama i time onemogućio da profesori nastave obavljati svoj posao. Upravo taj dio događaja postao je središte interesa istražnih organa.
Važno je naglasiti da se predmet ne odnosi na prvobitnu odluku o suspenziji, nego na period nakon što su suspenzije ukinute. To je ključna razlika, jer istraga ne ispituje samo prethodni odnos unutar škole nego i ponašanje nakon obavezujuće sudske odluke. Ako se, kako tvrdi tužilaštvo, ispostavi da je došlo do svjesnog neizvršenja, tada se radni spor pretvara u pitanje krivične odgovornosti.

Kako je izvijestio Danas, policija je postupala u saradnji s Osnovnim javnim tužilaštvom u Bačkoj Palanci, nakon čega je direktor lišen slobode. U ovakvim predmetima ta saradnja obično znači da se provjeravaju dokumenti, porede sudske odluke i utvrđuje tačan redoslijed postupanja, jer od toga zavisi da li će se slučaj voditi kao radni spor s procesnim propustima ili kao krivično djelo neizvršenja odluke.
Posebnu težinu daje i broj ljudi na koje se predmet odnosi. Prema navodima istražnih organa i medijskih izvještaja, riječ je o četiri nastavnika, što pokazuje da se ne radi o jednom izolovanom slučaju ili nesporazumu oko pojedinačnog radnog mjesta, nego o više odluka i više osoba koje su, prema stavu tužilaštva, ostale bez efekta u praksi. Takav razvoj događaja često dodatno pojačava interesovanje javnosti, jer se u središtu više ne nalazi samo jedan odnos poslodavca i zaposlenog, već poštovanje sudskog autoriteta u instituciji koja i sama počiva na pravilima i hijerarhiji.
Zadržavanje, saslušanje i odbijeni pritvor
Nakon hapšenja, Stojkoviću je određeno policijsko zadržavanje do 48 sati, tokom kojeg je trebalo da bude saslušan pred nadležnim tužilaštvom. Time je predmet iz faze lišenja slobode prešao u procesni dio u kojem se provjerava postoji li dovoljno osnova za dalje mjere i kako će biti vođena istraga. U toj fazi svaka izjava, zapisnik i službena odluka dobija dodatnu težinu, jer oblikuje naredne korake postupka.
Osnovno javno tužilaštvo u Bačkoj Palanci saopćilo je 30. oktobra da je, nakon saslušanja, predložilo pritvor zbog mogućnosti ponavljanja krivičnog djela i utjecaja na svjedoke. Ipak, sud nije prihvatio prijedlog da mu se odredi pritvor do trideset dana, pa je umjesto toga izrečena mjera zabrane prilaženja i sastajanja sa svjedocima. Takva odluka ne zatvara predmet, ali pokazuje da je sud procijenio da je blaža mjera u tom trenutku dovoljna da obezbijedi nesmetano dalje vođenje postupka.
Prema informacijama koje je objavio N1 Srbija, predmet obuhvata četiri profesora kojima, prema navodima istražnih organa, nije bilo omogućeno redovno obavljanje nastavničkih poslova. Taj podatak pojašnjava zašto tužilaštvo slučaj tretira kao niz radnji, a ne kao jednokratan incident: kada se odluke odnose na više zaposlenih i kada se, navodno, ne izvršavaju nakon ukidanja suspenzija, javlja se i pitanje sistemskog postupanja unutar ustanove.

Njegovi advokati Nikola Bokan i Borislav Šušnjara, kako je prenijela Radio-televizija Srbije, naveli su da je direktor tokom saslušanja negirao da je počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret. Odbrana tvrdi da je Stojković postupao u skladu sa zakonom i sudskim odlukama, dok tužilaštvo smatra suprotno. Ta razlika između stavova odbrane i optužbe biće odlučujuća u nastavku postupka, jer upravo iz tih suprotstavljenih verzija događaja nastaju dalja dokazna pitanja i eventualne nove procesne radnje.
Nadležnost i širi okvir slučaja
Posebnu pažnju privlači i činjenica da postupak vodi Osnovno javno tužilaštvo u Bačkoj Palanci, iako se škola nalazi u Novom Sadu. Prema dostupnim informacijama, predmet je tom tužilaštvu dodijeljen nakon promjene mjesne nadležnosti, što određuje ko preduzima dalje radnje, ko prikuplja dokumentaciju i ko donosi odluke u okviru istrage. Takva procesna rješenja za javnost često ostanu u drugom planu, iako upravo ona stvaraju okvir u kojem će se cijeli slučaj razvijati.
Za pravni poredak je to važan detalj jer pokazuje da se svaka faza postupka vodi po jasno propisanim pravilima, bez obzira na to koliko je tema osjetljiva ili koliko je ustanova poznata. U praksi, promjena nadležnosti ne govori ništa o meritumu slučaja, ali govori mnogo o proceduri: ko vodi predmet, kome se podnose zahtjevi i ko je odgovoran za dalju obradu dokaza. U školskom sistemu, gdje su disciplinski i radnopravni odnosi često složeni, takva procedura može biti jednako važna kao i sama sadržina optužbe.
Iako je slučaj već izazvao veliko interesovanje, važno je zadržati razliku između osumnjičenosti i pravosnažno utvrđene krivice. Hapšenje ne znači automatski da je neko kriv, već da su nadležni organi procijenili da postoji osnov za dalje procesno postupanje. Zato će svaka naredna odluka tužilaštva i suda imati značaj ne samo za direktora, nego i za profesore, školu i povjerenje u pravosudni sistem.
Za roditelje i učenike najvažnije je da obrazovna ustanova nastavi rad bez dodatnih potresa i da spor između rukovodstva i zaposlenih ne ugrozi nastavu. U pozadini cijelog predmeta ostaje isto pitanje koje je otvoreno od prvog dana: koliko su sudske odluke stvarno obavezujuće kada se odnose na javne ustanove i ko snosi odgovornost ako se ne provedu onako kako je naloženo.


