KRVAVI PIR
Kosta Kecmanović, mladić od 14 godina koji je prije osam mjeseci počinio nezapamćen masakr u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu, zahtijeva posebne uslove uprkos jasno postavljenim pravilima na klinici na kojoj se nalazi. Ovaj tragičan događaj, u kojem je ubio desetoro učenika i čuvara škole, šokirao je javnost, a Kecmanovićevo ponašanje na klinici dodatno zabrinjava sve uključene.
Prema izvorima bliskim istrazi, Kecmanović pokazuje ravnodušnost i nezainteresovanost za svoje postupke, a jedino što ga zanima su uslovi njegovog boravka na Klinici za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu u Beogradu. Bez obzira na činjenicu da se nalazi u ustanovi s jasnim i strogim pravilima, on ne prestaje tražiti posebne povlastice. Najnoviji zahtjev koji je iznio bio je da mu se omogući gledanje filmova jer mu je dosadno u sobi, što je šokiralo sve prisutne. Unatoč tome što mu je jasno stavljeno do znanja da takvi zahtjevi nisu mogući, on ne odustaje.
PRVO UPUCAO RADNIKA OBEZBJEĐENJA
Podsjećamo, jeziv zločin dogodio se 3. maja u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” na Vračaru, kada je Kecmanović, naoružan, ušao u školu u 8:40 sati. Prvo je upucao radnika obezbjeđenja Dragana Vlahovića, koji je ubrzo podlegao povredama. Zatim je usmjerio napad na tri učenice koje je ubio. Krvavi pohod je nastavio u kabinetu istorije gdje je ranio nastavnicu Tatjanu Stevanović, a potom otvorio vatru na svoje drugove iz odjeljenja VII/2, ubivši petoro učenika i ranivši šestoro.
Nažalost, još jedna učenica OŠ “Vladislav Ribnikar” preminula je nakon 12 dana borbe s povredama, čime je broj žrtava povećan na deset. Ovaj stravičan događaj ostavio je duboke ožiljke u zajednici, a način na koji se Kecmanović ponaša nakon masakra dodatno produbljuje tugu i bijes među roditeljima, učenicima i širim društvom.
S obzirom na ozbiljnost njegovih djela i ravnodušnost koju pokazuje, njegovi zahtjevi za posebnim uslovima na klinici izazivaju kontroverze i polemike. Mnogo ljudi smatra da ne bi trebao dobiti nikakve povlastice s obzirom na težinu zločina koji je počinio. Pitanje je kako će nadležne institucije odgovoriti na ove zahtjeve i kako će se dalje postupati s njim.
Kecmanovićev slučaj otvara i šire društvene debate o uzrocima ovakvih tragičnih događaja, ulozi porodice, škole i društva u prevenciji nasilja, te načinu na koji se tretiraju mladi počinioci teških zločina. Stručnjaci ističu potrebu za boljom podrškom i prevencijom kako bi se spriječile slične tragedije u budućnosti.
Dok se pravosudni procesi nastavljaju, porodice žrtava nastoje pronaći način da se nose s nezamislivim gubitkom i bolom. Njihova borba za pravdu i sjećanje na voljene osobe nastavlja se, dok javnost s pažnjom prati svaki razvoj situacije u slučaju Koste Kecmanovića.
