Iako Patrijarh Pavle već petnaest godina nije među živima, njegova mudrost i dalje živi kroz priče, reči i poruke koje je ostavio narodu. Njegove blage, ali britke misli često su uteha onima koji pate, ali i snažna životna lekcija onima koji tragaju za smislom. Jedna od najupečatljivijih priča vezanih za Patrijarha Pavla tiče se jednog od najtežih ljudskih gubitaka – gubitka deteta.

Profesor srpskog jezika i književnosti, Nenad Gugl, podelio je ovu priču u emisiji Kad anđeli spavaju, a ona je postala podsvesni podsetnik mnogima na značaj i vrednost života.
Majčina bol i traženje odgovora
Jedna majka, skrhana tugom i očajem, izgubila je svog sina koji je sebi oduzeo život. Suočena sa najvećim mogućim bolom, želela je da mu se održi opelo i da mu pruži poslednji ispraćaj u skladu sa hrišćanskim običajima. Međutim, prema pravilima crkve, opelo se ne drži za one koji su digli ruku na sebe. Sveštenik kojem se obratila sa svojom molbom objasnio joj je da ne može postupiti drugačije, jer se to kosi sa hrišćanskim načelima.
Ne mogavši da se pomiri s tim, majka je odlučila da potraži odgovor od samog Patrijarha Pavla, nadajući se da će pronaći olakšanje u njegovim rečima. Čekala ga je ispred Saborne crkve u Beogradu, u nadi da će mu izložiti svoju bol i zamoliti ga za pomoć.
Mudre reči koje su promenile sve
Kada je Patrijarh izašao iz crkve, žena mu je prišla, pogleda punog suza i bola, i upitala ga:
- Možete li da održite opelo mom maloletnom sinu koji se ubio?
Patrijarh Pavle je na trenutak zastao. Njegovo lice, puno smirenosti i blagosti, nije odavalo nikakvu osudu, već samo duboko razumevanje i saosećanje. Nakon kratkog razmišljanja, izgovorio je samo tri reči:
- Život je dužnost.
Majka je ostala bez daha. U tom jednostavnom odgovoru krila se beskrajna dubina i težina.
Razumevanje poruke
Patrijarh nije izrekao osudu, niti je ponudio utešne reči koje bi majci možda olakšale bol u tom trenutku. Umesto toga, dao joj je nešto mnogo vrednije – poruku o smislu života.
„Život je dužnost“ znači da nam je život dat, ne kao izbor, već kao sveta obaveza koju moramo nositi. Niko od nas nije sebi dao život, pa stoga nema pravo ni da ga oduzima.
Ove reči nisu samo opomena, već i putokaz – podsećaju nas da život, sa svim svojim iskušenjima, tugama i bolima, nosi dublji smisao koji možda ne razumemo u svakom trenutku. One ukazuju na to da svaki čovek ima svoju svrhu i da čak i kroz najveće patnje postoji razlog zbog kojeg smo ovde.
Majka, iako skrhana bolom, shvatila je dubinu Patrijarhovih reči. Njegova jednostavna, ali moćna poruka pomogla joj je da pronađe smisao u gubitku i da prihvati neizbežnost sudbine.
Duhovna poruka za sve nas
Priča o ovoj majci i njenom bolu nije samo podsetnik na značaj vere, već i na mudrost i saosećanje Patrijarha Pavla. Njegove reči nas uče da bez obzira na nedaće i iskušenja, moramo istrajati i pronaći snagu da nastavimo dalje.
U svetu u kojem mnogi gube veru i smisao zbog problema i nesreća, Patrijarhova poruka je dragocena lekcija o istrajnosti i odgovornosti prema životu. Ona nas uči da i u najtežim trenucima ne smemo zaboraviti koliko je svaki dan koji živimo vredan i značajan.
Zaključak
Patrijarh Pavle nije bio samo verski vođa – on je bio svetionik mudrosti, čovek koji je svojim skromnim životom i velikim rečima ostavio neizbrisiv trag u srcima mnogih. Njegova poruka „Život je dužnost“ ostaje večna i podseća nas da je svaki trenutak života dragocen, da ga treba ceniti i nositi sa dostojanstvom, bez obzira na teškoće koje nas snađu.
Jer, ako život nije samo pravo, već i dužnost, onda nam preostaje samo jedno – da ga živimo hrabro, smireno i sa verom da svaki izazov ima svoju svrhu.