Džemila Beganović iz okoline Živinica tokom života prošla je kroz niz porodičnih tragedija koje bi teško podnijela i mnogo snažnija osoba. Izgubila je dvojicu sinova, ostala bez snahe s kojom je dijelila dom, a godinama nije znala ni što se dogodilo s kćerkom Mirsadom i njezinom djecom. Kada je već gotovo prihvatila mogućnost da ih više nikada neće pronaći, jedna priča objavljena na internetu dovela je do poruke koja je promijenila sve.
Džemilin život nije bio obilježen samo ratom i gubicima koji su došli kasnije. Teške okolnosti pratila je još dok su njezina djeca bila mala. Prema životnoj ispovijesti na kojoj se temelji izvorni tekst, brak joj je bio opterećen ozbiljnim problemima, a suprug je u jednom periodu završio na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi.
Posebno težak događaj zbio se kada je najstariji sin morao stati između roditelja kako bi zaštitio majku tokom porodičnog nasilja. Džemila je, unatoč takvom okruženju, nastavila podizati dvojicu sinova i kćerku, pokušavajući im osigurati koliko-toliko stabilan život. Djeca su joj, prema načinu na koji je svoju priču kasnije opisivala, bila glavni razlog zbog kojeg je nastavljala izdržavati godine koje nisu donosile mnogo mira.
POZADINA DOGAĐAJA
Džemila je odgajala dvojicu sinova i kćerku u teškim porodičnim okolnostima. Prema njezinu svjedočenju, brak je bio obilježen ozbiljnim problemima, dok je upravo odnos s djecom godinama predstavljao najvažniji oslonac u njezinu životu.
Rat je donio gubitke od kojih se porodica nikada nije potpuno oporavila
Porodične poteškoće koje su obilježile Džemiline ranije godine postale su još teže dolaskom rata. Nakon izbjeglištva iz Srebrenice jedan od njezinih sinova stradao je u Potočarima. Za majku koja se cijelog života trudila sačuvati svoju djecu bio je to udarac koji je promijenio ostatak njezina života.
Drugi sin kasnije je otišao u Sjedinjene Američke Države. Fizička udaljenost nije prekinula njihovu porodičnu vezu, a upravo je on godinama pokušavao pronaći sestru Mirsadu, s kojom se tokom ratnih dešavanja izgubio svaki pouzdan kontakt.
No porodicu je čekao još jedan gubitak. Sin koji je živio u Americi preminuo je 2017. godine. Džemila je tako ostala bez oba sina, jednog izgubljenog u ratnim dešavanjima i drugog koji je život nastavio preko Atlantika, ali ga nije mogao završiti uz svoju majku.
Nakon smrti sinova, Džemila je nastavila živjeti uz snahu. Njih dvije uspjele su izgraditi novi dom i stvoriti neku vrstu svakodnevice nakon svega što su preživjele. Ni taj osjećaj sigurnosti nije trajao zauvijek, jer je kasnije preminula i snaha s kojom je dijelila život.
Džemila je tijekom godina izgubila oba sina, a potom i snahu s kojom je živjela. Istodobno nije imala pouzdanu informaciju o tome što se dogodilo s kćerkom Mirsadom i njezinom porodicom, pa je njezin život dugo bio obilježen ne samo tugom nego i neizvjesnošću.
Najbolniji dio bio je ne znati što se dogodilo s kćerkom
Smrt bliske osobe ostavlja bol, ali barem donosi odgovor na pitanje gdje je ta osoba i što se dogodilo. U slučaju kćerke Mirsade, Džemila godinama nije imala ni takvu sigurnost. Tokom rata izgubljen je kontakt s njom, njezinim suprugom i njihovo troje djece.
Povremeno su do porodice stizale informacije da bi mogli biti u Austriji. Međutim, nije postojala potvrda na temelju koje bi Džemila mogla znati da su živi niti gdje se tačno nalaze. Njezin sin iz Amerike pokušavao je pronaći sestru, ali ni njegova potraga nije dala rezultat.
Godine su prolazile, a svaki novi period bez vijesti smanjivao je nadu. Džemila je s vremenom počela vjerovati da je, uz dvojicu sinova, izgubila i kćerku te njezinu porodicu. Nije imala dokaz da su stradali, ali nije imala ni ništa što bi joj potvrdilo da su uspjeli nastaviti život negdje daleko od Bosne.
Upravo je ta neizvjesnost postala jedan od najtežih dijelova njezine porodične priče. Rat nije samo razdvojio ljude fizički. Prekinuo je veze, uništio adrese, raselio porodice i učinio da ljudi godinama ne znaju jesu li njihovi najbliži uopće živi.
ŠIRA SLIKA
Džemilina priča pokazuje jednu od dugoročnih posljedica ratnog raseljavanja: porodice nisu gubile samo domove nego i međusobni kontakt. U njezinu slučaju godinama nije postojao pouzdan trag koji bi potvrdio gdje se nalazi kćerka Mirsada i što se dogodilo s njezinom djecom.
Jedna objavljena priča stigla je do osobe koja je prepoznala vlastitu porodicu
Preokret nije došao kroz službenu potragu niti neku instituciju. Dogodio se mnogo kasnije, zahvaljujući priči koja je objavljena na YouTubeu. Video o Džemilinu životu pogledala je žena po imenu Zijada Dautović, koja danas koristi ime Leni.
Dok je slušala detalje, počela je prepoznavati ljude i događaje povezane s vlastitim porijeklom. Zijada je bila Džemilina unuka. Odrasla je u Austriji, a tokom godina njezin se život mijenjao, kao i porodične okolnosti zbog kojih je veza s bakom bila izgubljena.
Prema izvornom tekstu, njezin otac je u međuvremenu preminuo, dok se majka kasnije ponovno udala za čovjeka po imenu Robert. On je preminuo 2022. godine. Zijadina potraga za vlastitim porijeklom ipak nije prestala, a upravo ju je ta potreba dovela do videozapisa u kojem je prepoznala priču vlastite porodice.
Nakon što je shvatila koga gleda, kontaktirala je autore emisije i pokušala doći do Džemiline adrese. Tako je priča koja je prvobitno bila objavljena kao svjedočenje o životnim gubicima postala most između članova porodice koji godinama nisu znali jedni za druge.
VAŽAN TRENUTAK: Džemilina unuka Zijada, danas poznata kao Leni, naišla je na bakinu priču objavljenu na YouTubeu, prepoznala detalje vlastite porodice i kontaktirala autore emisije. Nakon toga uspostavljena je veza s bakom koja je godinama vjerovala da je taj dio porodice zauvijek izgubljen.
Nakon godina tišine ponovno je čula glas svoje unuke
Za Džemilu je uspostavljanje kontakta značilo mnogo više od običnog telefonskog poziva. Godinama je živjela s uvjerenjem da više nema načina saznati što se dogodilo s dijelom njezine porodice. Kada je čula glas unuke, spoznala je da priča nije završila onako kako se godinama bojala.
Dio ljudi koje je smatrala izgubljenima ipak je bio živ. Od tog trenutka njezina želja više nije bila samo dobiti informacije i popuniti praznine iz prošlosti. Željela je ponovno vidjeti unuke, dočekati ih u svom dvorištu i sjesti s njima za isti stol.
Govorila je kako bi voljela okupiti porodicu na zajedničkom ručku. Nakon desetljeća tijekom kojih su rat, udaljenost, smrt i nedostatak kontakta razdvajali njezine najbliže, jedan takav običan obiteljski trenutak za nju je imao sasvim drugačiju vrijednost.
Istovremeno je održavala kontakt i s unucima koji žive u Americi. Krug porodice koji se tokom godina smanjivao zbog smrti, rata i raseljavanja počeo se ponovno širiti ljudima za koje je Džemila dugo vjerovala da ih više nikada neće čuti.
Nakon ponovnog kontakta Džemilina najveća želja postala je da unuke vidi uživo, ugosti ih u svom domu i ponovno okupi barem dio porodice koju su rat i godine razdvojili.
— prema Džemilinoj životnoj ispovijesti
Ponovni kontakt nije mogao izbrisati ono što se dogodilo ranije. Dvojica sinova nisu se mogla vratiti, kao ni snaha koju je izgubila. Godine provedene u neznanju također nisu mogle nestati samo zato što je stigla dobra vijest.
Ipak, poruka unuke promijenila je jedan važan dio priče. Pokazala je da ono što je Džemila godinama smatrala konačnim gubitkom nije bilo potpuno onako kako je zamišljala. Porodična veza nije nestala, samo je dugo bila prekinuta.
Posebno je zanimljivo što se ponovno povezivanje dogodilo upravo kroz javno objavljenu životnu priču. Svjedočenje o gubicima koje je trebalo sačuvati Džemilina sjećanja istovremeno je stiglo do osobe koja je u njemu prepoznala vlastitu prošlost. Internet je u ovom slučaju postao ono što godine potraga nisu uspjele biti – veza između bake i unuke.
Nakon svega što je prošla, Džemilina priča tako nije ostala samo zapis o gubicima. U njezinu posljednjem dijelu pojavila se mogućnost susreta, razgovora i ponovnog upoznavanja članova porodice koje je vrijeme razdvojilo. Za ženu koja je godinama živjela s vrlo malo odgovora, saznanje da dio porodice ipak postoji predstavljalo je promjenu koju gotovo više nije očekivala.
Nakon desetljeća u kojima su joj rat, smrt i udaljenost odnosili ljude koje je voljela, jedna poruka vratila joj je barem dio onoga za što je vjerovala da je zauvijek izgubila. Umjesto još jednog pitanja bez odgovora, Džemila je napokon dobila glas s druge strane telefona i razlog da ponovno zamišlja porodicu okupljenu oko istog stola.
“`
