Na blogu Milorada Dodika jučer je objavljen veoma indikativan tekst o mineralnim sirovinama, posebno rudnim bogatstvima na području bh. entiteta Republika Srpska. Dodik u zanimljivom trenutku stavlja fokus na ovu temu, koristeći evropski, a posebno njemački interes za istraživanje i iskopavanje litijuma i drugih ruda u Srbiji. Dodik na svom blogu ističe kako će sva istraživanja mineralnih sirovina biti koordinirana sa Srbijom. Zanimljivo je da njemački kancelar Olaf Scholz sutra dolazi u Srbiju, gdje će s predsjednikom te zemlje, Aleksandrom Vučićem, potpisati sporazum o strateškom partnerstvu o održivim sirovinama vezanim uz elektromobilnu industriju, posebno litijum.
Zapadna Srbija, ali i određena područja u BiH, poput Majevice i Lopara u entitetu Republika Srpska, bogata su litijumom i drugim sirovinama. Litijum je izuzetno važan za Evropu zbog proizvodnje baterija za električne automobile i druge uređaje. Evropska unija je posljednjih godina značajno povećala napore u prelasku na zelenu energiju i elektromobilnost, a litijum igra ključnu ulogu u ovoj tranziciji.
U svom tekstu, Dodik najavljuje saradnju sa Srbijom i Mađarskom u ovom području, te ističe i saradnju s Njemačkom. Njemačkom koju je u prethodnim mjesecima često kritikovao, vrijeđao i optuživao, posebno zbog njene uloge u usvajanju Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Međutim, kada su u pitanju finansijski i politički interesi, Dodik je očigledno spreman preći preko nesuglasica.
Dodik i Vučić svjesni su da im je priča o rudnim bogatstvima, posebno litijumu, slamka spasa kojom mogu doslovno kupiti podršku Zapada. Uprkos brojnim sankcijama koje Dodik, njegovi saradnici, ministri i firme njegove porodice imaju, te sudskom procesu koji se vodi protiv njega, sve to može biti stavljeno po strani u zamjenu za interesno-političku trgovinu. Interes Zapada, posebno Njemačke, za litijumom je ogroman, što Dodik može iskoristiti kao način da osigura svoju političku slobodu i ostanak na vlasti.
Industrijski razvoj, posebno u oblasti elektromobilnosti, jedan je od prioritetnih ciljeva Evrope. Za to im je litijum ključan, a planiraju ga iskopavati u regijama blizu Evrope. Zapadni Balkan je idealan zbog svoje blizine, ali i činjenice da nije u EU, što znači da su regulative možda labavije, te da se može brže doći do sirovina kroz adekvatan politički pristup.
Dodik i Vučić će domaćoj javnosti predstavljati ovu priču kao šansu za razvoj, otvaranje novih radnih mjesta i stabilnu ekonomiju. U suštini, obezbjeđuju sebi politički spas koristeći rudna bogatstva kao adut u međunarodnim pregovorima. Ova strategija je vrlo vjerovatno ključni motiv mnogih njihovih odluka.
Pitanje mineralnih sirovina, posebno litijuma, postaje sve važnije u globalnom kontekstu. Evropa traži održive izvore za svoje industrije, a Balkanske zemlje, sa svojim bogatstvima, nalaze se u povoljnoj poziciji. Međutim, kako će se ta bogatstva koristiti i kakvi će biti stvarni benefiti za lokalne zajednice, ostaje da se vidi.
Dodikova izjava o koordinaciji sa Srbijom i Mađarskom, kao i saradnja s Njemačkom, pokazuje pragmatičan pristup prema geopolitičkim i ekonomskim interesima. Uprkos ranijim nesuglasicama, jasno je da se interesi mogu promijeniti kada su u pitanju strateški resursi poput litijuma. Ovaj razvoj događaja mogao bi imati dugoročne posljedice za region, uključujući potencijalne ekonomske prilike, ali i političke tenzije.
