Mogućnost uvođenja četvorodnevne radne sedmice u Srbiji, uz zadržavanje pune plate i postojećih radničkih prava, postala je predmet rasprave među sindikatima, privrednicima i stručnjacima. Predloženi model podrazumijeva 32 radna sata sedmično, ali njegova primjena ne bi bila jednaka u svim djelatnostima. Dok zagovornici ukazuju na pozitivna evropska iskustva, predstavnici poslodavaca upozoravaju na troškove i ograničenja domaće privrede.

Ideja da zaposleni provode jedan dan manje na poslu, a pritom zadrže dosadašnja primanja, sve češće se pojavljuje u raspravama o budućnosti rada. U Srbiji je ovo pitanje dobilo konkretniji oblik nakon što je Studentska lista u svoj program uključila prijedlog skraćivanja radne sedmice. Međutim, za razliku od očekivanja da bi petak mogao postati slobodan dan za sve, predloženo rješenje ostavlja mogućnost različite organizacije rada u zavisnosti od potreba pojedinih djelatnosti.

Predviđena promjena ne odnosi se samo na broj sati provedenih na radnom mjestu. U istom programskom okviru spominje se i pravo zaposlenih da izvan radnog vremena ne budu dostupni za poslovne pozive, poruke i druge obaveze. Time se otvara pitanje koliko bi se postojeći način rada mogao prilagoditi potrebama zaposlenih, a da kompanije istovremeno zadrže produktivnost i finansijsku održivost.

Šta zapravo podrazumijeva radna sedmica od 32 sata?

Suština prijedloga jeste smanjenje uobičajenog fonda od 40 radnih sati na 32 sata sedmično, bez umanjenja zarade ili drugih prava iz radnog odnosa. Zaposleni bi, prema takvom modelu, posao obavljali tokom četiri dana, dok bi peti radni dan bio oslobođen poslovnih obaveza. Ipak, prijedlog ne znači da bi upravo petak morao biti neradni dan u svakoj kompaniji.

Ovakav način organizacije poznat je kroz koncept 100-80-100. Njegova osnovna pretpostavka jeste da radnik zadržava punu platu, provodi približno 80 posto dosadašnjeg vremena na poslu i ostvaruje učinak uporediv s ranijim rezultatima. Takav odnos zahtijeva drugačije planiranje zadataka, uklanjanje nepotrebnih aktivnosti i efikasnije korištenje raspoloživog vremena.

Važno je razlikovati stvarno skraćivanje radne sedmice od raspoređivanja postojećeg broja sati na manje dana. Primjera radi, zaposleni koji radi četiri dana po deset sati i dalje provodi ukupno 40 sati sedmično na poslu. U prijedlogu Studentske liste riječ je o smanjenju ukupnog fonda radnog vremena, što predstavlja znatno zahtjevniju promjenu za poslovanje kompanija.

POZADINA PRIJEDLOGA

Studentska lista predložila je mogućnost selektivnog uvođenja četvorodnevne radne sedmice, tamo gdje organizacija poslovanja i priroda radnih zadataka dopuštaju takvu promjenu. Prijedlog nije predstavljen kao obaveza za sve poslodavce, nego kao okvir koji bi omogućio fleksibilnija rješenja uz dogovor zaposlenih i kompanija, bez smanjivanja plata i drugih radničkih prava.

Upravo selektivna primjena predstavlja jednu od najvažnijih karakteristika predložene reforme. Radna mjesta na kojima se uspješnost prvenstveno procjenjuje prema rezultatima i izvršenim zadacima imaju drugačije mogućnosti organizacije od poslova koji zahtijevaju stalno fizičko prisustvo zaposlenih. Zbog toga bi odluka o skraćenom radnom vremenu zavisila od djelatnosti, raspoložive radne snage i kapaciteta pojedinačnih kompanija.

Evropski eksperimenti pokazuju rezultate, ali i različite modele

Zagovornici kraćeg radnog vremena pozivaju se na iskustva država koje su posljednjih godina provodile pilot-programe. Među najčešće spominjanim primjerima nalazi se Island, gdje je između 2015. i 2019. godine u eksperimentima učestvovalo približno 2.500 zaposlenih. Prema rezultatima navedenim u dostupnim izvještajima, produktivnost je u brojnim slučajevima ostala na ranijem nivou ili se povećala.

Islandski eksperimenti ukazali su i na moguće prednosti za zdravlje i zadovoljstvo zaposlenih. Među zabilježenim rezultatima spominju se smanjenje stresa i povoljniji pokazatelji povezani s bolovanjima. Međutim, iskustvo jedne zemlje ne predstavlja automatsku potvrdu da bi isti rezultati bili ostvareni u drugačijem ekonomskom okruženju. Na uspješnost primjene utiču organizacija institucija, karakter poslova i postojeći nivo produktivnosti.

Velika Britanija provela je šestomjesečni pilot-program u kojem je učestvovalo više od 60 kompanija i približno 3.300 radnika. Prema rezultatima koji se navode u tekstu, čak 92 posto uključenih kompanija odlučilo je nastaviti s četvorodnevnom radnom sedmicom. Poslodavci su među pozitivnim promjenama isticali manji odlazak zaposlenih iz firmi, dok su pojedine kompanije prijavile i povećanje prihoda.

BROJKE U FOKUSU

2.500

Približan broj zaposlenih uključenih u islandske eksperimente od 2015. do 2019. godine.

92%

Udio kompanija iz britanskog pilot-programa koje su odlučile nastaviti s četvorodnevnom radnom sedmicom.

73%

Udio organizacija iz njemačkog testiranja koje su nakon šest mjeseci izrazile namjeru da nastave s modelom.

Slično istraživanje organizovano je i u Njemačkoj, gdje je učestvovala 41 organizacija. Nakon šest mjeseci, 73 posto kompanija izrazilo je namjeru da zadrži takav raspored rada. Kao jedan od važnih razloga spominjala se mogućnost privlačenja i zadržavanja kvalifikovanih zaposlenih, što je posebno značajno u djelatnostima koje se suočavaju s konkurencijom za stručnu radnu snagu.

Belgija je, s druge strane, omogućila drugačiji pristup. Zaposleni mogu rasporediti sedmični fond od 38 ili 40 sati u četiri duža radna dana. Time dobijaju dodatni slobodan dan, ali ukupan broj odrađenih sati ostaje nepromijenjen. Ovakav primjer pokazuje da se pod pojmom četvorodnevne radne sedmice mogu podrazumijevati različita rješenja, s različitim posljedicama za zaposlene i poslodavce.

Sindikati podržavaju promjene, poslodavci upozoravaju na cijenu rada

Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata Srbije učestvovala je u pripremi programskih prijedloga Studentske liste koji se odnose na radna i socijalna pitanja. Predstavnica ovog sindikata Ranka Savić izjavila je za Blic Biznis da su prijedlozi razmatrani na sastancima sa studentima i profesorima Pravnog fakulteta. Prema njenim riječima, gotovo 80 posto sindikalnih prijedloga uključeno je u početni dokument koji bi mogao predstavljati osnovu za buduće zakonske promjene.

„Cilj je da zakon omogući fleksibilnost tamo gde i zaposleni i poslodavac procene da kraće radno vreme donosi veći učinak. Ovo je veliki civilizacijski iskorak“

— Ranka Savić, ASNS, za Blic Biznis

Sindikalni predstavnici smatraju da bi mogućnost kraćeg radnog vremena mogla doprinijeti kvalitetnijem usklađivanju porodičnih obaveza i profesionalnog života. Njihov pristup ne podrazumijeva da svaki poslodavac mora prihvatiti identičan raspored, već da zakonska rješenja omoguće promjene tamo gdje za to postoje realni uslovi. Posebno insistiraju na očuvanju postojećih zarada i radničkih prava.

Sasvim drugačije izazove ističu predstavnici poslodavaca. Počasni predsjednik Unije poslodavaca Srbije Nebojša Atanacković upozorio je za Blic Biznis da značajan dio domaće privrede nema dovoljno prostora za smanjenje radnog vremena uz zadržavanje istih plata. Prema njegovom viđenju, takva promjena posebno bi pogodila kompanije koje već posluju uz visoke troškove i ograničene mogućnosti povećanja produktivnosti.

Matematički posmatrano, prelazak sa 40 na 32 sata predstavlja smanjenje radnog vremena od 20 posto. Ako plata ostane nepromijenjena, trošak rada po satu povećava se za 25 posto. Za kompanije koje ne mogu povećati učinak u kraćem vremenskom periodu to bi moglo značiti potrebu za dodatnim zapošljavanjem, reorganizacijom poslovanja ili ulaganjem u automatizaciju.

VAŽNA RAZLIKA: Smanjenje sedmičnog radnog vremena za 20 posto, uz nepromijenjenu platu, povećava cijenu jednog radnog sata za 25 posto. Poslodavci zato upozoravaju da kraća radna sedmica nije jednako izvodljiva u svim privrednim djelatnostima.

Nedostatak radnika dodatno komplikuje mogućnost primjene ovog modela. U djelatnostima gdje proizvodnja ili pružanje usluga zahtijevaju stalno prisustvo određenog broja ljudi, kraće radno vrijeme postojećih zaposlenih moglo bi otvoriti potrebu za novim radnim mjestima. To bi povećalo ukupne troškove poslovanja, posebno u preduzećima koja nemaju dovoljno sredstava za tehnološka unapređenja.

Ko bi prvi mogao dobiti dodatni slobodan dan?

Prema procjenama navedenim u raspravi, među djelatnostima koje bi se najlakše prilagodile nalaze se informacijske tehnologije, telekomunikacije, finansijski sektor, marketing i konsultantske usluge. U ovim oblastima radni rezultati često se mogu pratiti kroz završene projekte, ostvarene ciljeve i kvalitet obavljenih zadataka. Takav način rada pruža više prostora za fleksibilno planiranje obaveza.

Znatno složenija situacija očekivala bi proizvodnju, građevinarstvo, poljoprivredu i trgovinu. U tim sektorima rad je često neposredno povezan s radnim vremenom objekata, proizvodnim procesima ili fizičkim prisustvom zaposlenih. Zdravstvo i obrazovanje također bi zahtijevali posebna rješenja, jer se kontinuitet pružanja usluga ne može jednostavno prilagođavati kraćem sedmičnom rasporedu.

Predloženi model zato se ne može posmatrati kao najava općeg ukidanja petog radnog dana u Srbiji. Riječ je o programskoj inicijativi koja bi, prije eventualne šire primjene, zahtijevala preciznija zakonska rješenja, razgovore socijalnih partnera i procjenu posljedica po različite djelatnosti. U izvornim informacijama nije naveden datum početka primjene niti je potvrđeno usvajanje takve zakonske promjene.

Za zaposlene koji već rade u sektorima s fleksibilnijom organizacijom, eventualno uvođenje ovog modela moglo bi otvoriti mogućnost drugačijeg rasporeda poslovnih i privatnih obaveza. Za poslodavce bi, međutim, presudan uslov bio očuvanje poslovnih rezultata. Upravo između te dvije potrebe odvija se najveći dio rasprave o budućnosti četvorodnevne radne sedmice.

Evropska iskustva pokazuju da se kraće radno vrijeme može uspješno organizovati u određenim okolnostima, ali ne nude jedinstven recept za svaku kompaniju. U Srbiji bi eventualni početak primjene vjerovatno zavisio od spremnosti pojedinih sektora da isprobaju novi raspored i procijene njegove stvarne efekte. Za sada je četvorodnevna radna sedmica prijedlog o kojem se raspravlja, a ne pravo koje zaposleni mogu automatski koristiti.

Views: 189
Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here