Obična februarska šetnja dvije prijateljice iz američke savezne države Indiane završila se tragedijom koja je godinama potresala stanovnike malog grada Delphija. Četrnaestogodišnja Liberty German i trinaestogodišnja Abigail Williams nestale su nakon odlaska na poznatu šumsku stazu, a snimak s jednog mobilnog telefona postao je jedan od najvažnijih tragova. Iako je policija raspolagala fotografijom i glasom osumnjičenog muškarca, istraga godinama nije donijela hapšenje. Preokret je nastupio kada je penzionisana volonterka pregledala dokumentaciju koja je dugo bila pogrešno arhivirana.
Trinaestog februara 2017. godine Liberty, koju su porodica i prijatelji zvali Libby, i njena prijateljica Abigail, poznata kao Abby, krenule su u šetnju stazom Monon High Bridge u blizini Delphija. Riječ je o malom gradu s nekoliko hiljada stanovnika, udaljenom približno stotinu kilometara od Indianapolisa. Djevojčice su imale slobodan dan i željele su provesti vrijeme na otvorenom, ne sluteći kakva ih opasnost čeka.
Član porodice dovezao ih je do područja šetališta, gdje su planirale ostati određeno vrijeme prije dogovorenog povratka. Međutim, kada se nisu pojavile na mjestu gdje su trebale biti preuzete, porodice su se zabrinule. Potraga je započela istog dana, a u nju su se uključili policija, spasilačke službe i ljudi iz lokalne zajednice.
Sljedećeg dana potvrđena je najteža moguća vijest. Tijela obje djevojčice pronađena su u šumovitom području nedaleko od napuštenog željezničkog mosta kojim su prolazile. Istraga je pokazala da su ubijene, a vijest o njihovoj smrti izazvala je duboku potresenost u zajednici u kojoj su mnogi poznavali njihove porodice.
Snimak s mobilnog telefona postao je najpoznatiji trag u slučaju
Među dokazima koje su istražitelji pronašli nalazio se i snimak napravljen Libbynim mobilnim telefonom neposredno prije nestanka. Na njemu je zabilježen muškarac koji se kretao preko željezničkog mosta. Njegovo lice nije se moglo jasno razaznati zbog udaljenosti i kvaliteta zapisa, ali su odjeća, način kretanja i glas postali predmet intenzivne policijske analize.
Na objavljenim kadrovima muškarac je nosio jaknu, kretao se spuštene glave i držao ruke blizu džepova. Javnosti je postao poznat pod nadimkom „čovjek s mosta“, odnosno Bridge Guy. Policija je objavila fotografiju izdvojenu iz videozapisa u nadi da će neko prepoznati osobu koja se tog dana nalazila u blizini djevojčica.
Posebno važan dio snimka bio je kratki glasovni zapis. Muškarac se čuo kako djevojčicama govori da krenu niz padinu. Te riječi postale su jedan od najprepoznatljivijih elemenata istrage, a policija ih je više puta koristila u pokušajima identificiranja osobe koja je mogla imati veze sa zločinom.
Uprkos objavljivanju snimka, istraga nije brzo napredovala. Policiji su pristizale brojne dojave, a tokom narednih godina pojavljivali su se različiti opisi mogućeg počinioca. Istražitelji su pregledali veliki broj informacija i razgovarali s osobama koje su se kretale područjem staze, ali identitet muškarca s mosta dugo nije bio utvrđen.
Slučaj je dodatno opterećivalo širenje neprovjerenih teorija. Pojedini komentatori povezivali su način na koji su pronađena tijela s navodnim ritualnim motivima. Spominjane su i tvrdnje o pripadnicima određenih paganskih grupa, ali takve pretpostavke nisu predstavljale dokaz da je zločin počinjen iz ritualnih razloga.
POZADINA DOGAĐAJA
Tokom višegodišnje istrage provjeravane su različite osobe i informacije. Među imenima koja su privukla pažnju javnosti bili su Ron Logan, vlasnik zemljišta na kojem su pronađena tijela, i Kegan Kline, povezan s istragama internet-predstavljanja pod lažnim identitetom. Međutim, njihove okolnosti i postupci nisu bili dovoljni da ih istražitelji povežu s odgovornošću za ova dva ubistva. Pažnja se kasnije usmjerila na drugu osobu zahvaljujući ranije zanemarenom dokumentu.
Penzionisana volonterka otkrila je dokument koji je godinama bio pogrešno zaveden
Presudan pomak dogodio se u septembru 2022. godine. Kathy Shank, penzionisana državna službenica koja je kao volonterka pomagala policiji u organizaciji pristiglih informacija, pregledala je ranije prikupljenu dokumentaciju. Među brojnim zapisima pronašla je dojavu koja je bila odložena na pogrešno mjesto i označena na način koji je doprinio tome da joj istražitelji nisu posvetili potrebnu pažnju.
U dokumentu je navedeno da se jedan muškarac sam javio nadležnima ubrzo nakon pronalaska tijela, govoreći da je bio na stazi u vrijeme kada su djevojčice nestale. Njegovo ime bilo je pogrešno upisano kao Richard Allen Whiteman, a zapis je bio označen kao već provjeren. Shank je ustanovila da je riječ o Richardu Allenu i procijenila da informaciju treba ponovo razmotriti.
Posebno joj je privukla pažnju mogućnost da se njegovo prisustvo na stazi vremenski podudara s ranijim iskazima svjedoka. Svoje zapažanje prenijela je istražiteljima, čime je otvoren novi pravac provjere. Nakon više od pet godina od ubistava, ime čovjeka koji je živio u istom gradu ponovo se našlo u središtu istrage.
Richard Allen bio je zaposlen kao farmaceutski tehničar u lokalnoj apoteci. Živio je u Delphiju, a njegovo svakodnevno prisustvo u zajednici nije izazivalo posebnu pažnju. Međutim, nakon ponovnog razmatranja ranijeg iskaza i dodatnih istražnih radnji, policija je u oktobru 2022. godine izvršila njegovo hapšenje zbog sumnje da je odgovoran za smrt Liberty i Abigail.
Tokom pretresa njegove kuće pronađeno je vatreno oružje koje je kasnije postalo važan dio dokaznog postupka. Istražitelji su ranije na mjestu zločina pronašli neispaljeni metak, a stručnjakinja državne policije na suđenju je iznijela zaključak da tragovi na njemu odgovaraju prolasku kroz Allenov pištolj kalibra .40. Odbrana je osporavala pouzdanost takvog povezivanja.
VAŽAN TRENUTAK: Kathy Shank pronašla je pogrešno arhiviranu informaciju o muškarcu koji je priznao da je bio na stazi na dan nestanka djevojčica. Njeno otkriće omogućilo je istražiteljima da ponovo provjere Richarda Allena, što je dovelo do hapšenja u oktobru 2022. godine. Policijski zvaničnici kasnije su javno istakli značaj njenog doprinosa.
Suđenje je završeno kaznom od 130 godina, ali pravna borba nije prestala
Suđenje Richardu Allenu počelo je u oktobru 2024. godine, nakon dugotrajnog postupka obilježenog pravnim sporovima i odgađanjima. Tužilaštvo je tvrdilo da je upravo on muškarac zabilježen na Libbynom telefonu te da je djevojčice prisilio da napuste stazu prije nego što ih je ubio.
Jedan od ključnih dijelova dokaznog postupka odnosio se na njegove izjave tokom boravka u pritvoru. Tužilaštvo je navodilo da je Allen više puta priznao ubistva, uključujući razgovore sa suprugom i osobljem zatvorskog sistema. Pred porotom su predstavljeni dijelovi tih izjava, a tužioci su tvrdili da pojedini detalji odgovaraju informacijama iz istrage.
Odbrana je zauzela drugačiji stav. Allenovi advokati tvrdili su da su priznanja nepouzdana jer je tokom dugotrajnog boravka u izolaciji došlo do ozbiljnog pogoršanja njegovog psihičkog stanja. Ukazivali su i na to da nisu predstavljeni DNK tragovi, otisci prstiju ili neposredna identifikacija svjedoka koji bi ga nedvosmisleno povezali s mjestom ubistva.
Porota je 11. novembra 2024. godine proglasila Allena krivim po četiri tačke optužnice povezane s ubistvima dviju djevojčica, uključujući ubistva tokom izvršenja ili pokušaja otmice. U decembru iste godine izrečena mu je kazna od ukupno 130 godina zatvora, sastavljena od dvije uzastopne kazne od po 65 godina.
Iako je donesena osuđujuća presuda, Allen je nastavio tvrditi da nije odgovoran za zločin. Njegova supruga također je javno izražavala uvjerenje u njegovu nevinost. Odbrana je pokrenula žalbeni postupak, osporavajući način na koji su pojedini dokazi pribavljeni, predstavljeni i ocijenjeni tokom suđenja.
U septembru 2026. godine pred žalbenim sudom Indiane održana je rasprava o zahtjevu za preispitivanje presude. Allenovi advokati ponovo su istakli tvrdnju da je dugotrajna izolacija ozbiljno uticala na njegovo psihičko zdravlje i pouzdanost priznanja. Tužilaštvo je branilo zakonitost postupka i osuđujuću presudu. Prema dostupnim informacijama o toj raspravi, odluka o žalbi tada još nije bila donesena.
Slučaj ubistava u Delphiju ostavio je duboke posljedice na porodice djevojčica i lokalnu zajednicu. Godine neizvjesnosti, mnoštvo neprovjerenih teorija i stalna pažnja javnosti dodatno su otežavali suočavanje s tragedijom. I nakon osuđujuće presude, porodice su ostale bez Liberty i Abigail, čiji se životi nisu mogli vratiti.
Ovaj slučaj pokazao je koliko važnu ulogu može imati pažljivo pregledanje ranije prikupljenih informacija. Dokument koji je godinama bio pogrešno zaveden ponovo je otvorio istražni pravac, a doprinos jedne volonterke postao je ključni dio puta prema hapšenju i sudskom postupku. Istovremeno je otvorio pitanja o propustima u organizaciji dokaza i vremenu izgubljenom zbog administrativne greške.
Libbyn snimak ostao je jedan od najpoznatijih dokaza povezanih s tragedijom. Nastao je tokom posljednje šetnje dvije prijateljice i omogućio istražiteljima da javnosti pokažu osobu koju su nastojali identificirati. Danas se slučaj pamti i po tom zapisu i po dugoj potrazi za odgovorima, ali prije svega po dvjema djevojčicama čiji su životi prekinuti u februaru 2017. godine.
