Ovaj tekst se bavi dubokom tematikom emocionalnog uticaja koji riječi, posebno one izgovorene od strane majke, mogu imati na kćerke. Pisac ističe kako odnos između majke i kćeri postavlja temelje za to kako djevojčica vidi sebe, druge ljude, kao i kako oblikuje svoje buduće odnose.
- Riječi koje majka izgovara mogu imati dugotrajan uticaj, a ponekad i trajne posledice na emocionalno i mentalno zdravlje kćerke.Odnos između majke i kćeri je vrlo važan jer kroz njega djevojčica uči ne samo osnovne životne vrijednosti, već i kako da se nosi sa svojim emocijama.
Psiholozi, poput Mihaila Labkovskog, često naglašavaju da djeca ne samo da slušaju ono što im roditelji govore, već prepoznaju nesklad između riječi i ponašanja. Tako, ukoliko majka propovijeda snagu i samopouzdanje, ali se sama povlači i pati u vezi ili problemima, kćerka će nesvjesno usvojiti te obrasce ponašanja, vjerujući da su oni normativi života.
- Jedna od najštetnijih rečenica koju majka može izgovoriti, prema psiholozima, jeste: „Trpim ga samo zbog djece“. Iako na prvi pogled može zvučati kao žrtva u ime ljubavi, u stvarnosti ta rečenica nosi veliku emocionalnu težinu. Kćerka, čujući ovakve riječi, može razviti osjećaj da je ljubav uvijek povezana s patnjom i trpljenjem. Dijete se tada često osjeća odgovorno za nesreću koju vidi u životima svojih roditelja, što može dovesti do toga da, kad odraste, preuzima previše odgovornosti u odnosima.
Jedan od ključnih faktora u ovom procesu je način na koji majka postavlja granice i pokazuje poštovanje prema sebi. Riječima kao što su „Budi jaka“ ili „Moraš se zauzeti za sebe“ ne dolazi do pravog efekta ako te poruke nisu utemeljene na ponašanju majke. Djeca upijaju više ono što vide nego što čuju, pa ako majka pokazuje da ne postavlja granice, da se ne bori za svoje vlastite potrebe, kćerka će nesvjesno usvojiti isti model. Ovaj nesklad stvara unutrašnji konflikt, gdje su riječi o snazi samo površinske, dok stvarno ponašanje majke nosi poruku žrtvovanja i potčinjenosti.
- Osim toga, psiholozi posebno naglašavaju opasnost od uvlačenja djece u odrasle probleme. Kada majka kaže: „Vidi šta mi je tvoj otac uradio“ ili „Da nije tebe, ja bih otišla“, to dijete stavlja u poziciju emocionalnog nosioca, što može biti vrlo štetno. Dijete se tada osjeća odgovorno za popravku odnosa, preuzimajući odgovornost za nešto što nije u njegovim rukama. Ovakve rečenice stvaraju osjećaj krivice koji može nositi čitavog života. Kćerke koje odrastaju uz ovakve izjave često postaju previše odgovorne, preuzimajući krivicu za stvari koje nisu učinile.
Kroz ovu psihološku dinamiku, majka ima priliku da nauči svoju kćerku kako da brine o sebi, kako da postavlja granice i kako da ne opravdava emocionalno zlostavljanje. Ključna stvar koju djeca žele od svojih roditelja nije da budu savršeni, već da budu dosljedni i iskreni. Majka koja poštuje sebe, koja se ne boji reći „ne“ i koja ne opravdava nasilje ili loše ponašanje drugih, pruža najvažniju lekciju svojoj kćerki: da nikada ne smije dozvoliti da je iko emocionalno zanemaruje ili zlostavlja.
Na kraju, odnos majke i kćerke gradi se ne kroz velike riječi, već kroz svakodnevne akcije i ponašanja. To su sitnice koje zajedno čine osnovu za životnu filozofiju kćerke. Riječi mogu biti podrška, ali isto tako mogu postati i teret koji se nosi kroz život. Kroz promatranje svakodnevnog života majke, kćerka razvija svoj stav prema svijetu, od ljubavi do društvenih odnosa. Zato je važno da majke pažljivo biraju ne samo što govore, već i kako žive, jer djeca ne usvajaju samo ono što im se kaže, već i ono što vide.
