U današnjem članku govorimo o jednoj od najvažnijih prehrambenih kultura koje su obilježile istoriju čovječanstva krompiru.
Od trenutka kada se pojavio u svakodnevnoj ishrani, krompir je postao nezamjenjiv sastojak brojnih jela, ali i predmet pažnje kada je riječ o njegovom uzgoju, čuvanju i nutritivnoj vrijednosti. Iako se često uzima zdravo za gotovo, iza ovog skromnog gomolja krije se bogata priča, kako u agronomskom, tako i u prehrambenom smislu.
- Krompir je temeljna namirnica u mnogim domaćinstvima, poznata po svojoj svestranosti, pristupačnoj cijeni i ugodnom ukusu. Može se koristiti kao prilog, glavno jelo, dio salata ili variva, što ga čini praktično nezaobilaznim u kuhinji. Međutim, nije dovoljno samo uspješno uzgojiti krompir – ključno je i znati kako ga pravilno uskladištiti, jer u protivnom vrlo brzo gubi kvalitetu.
Jedan od glavnih problema kod skladištenja je klijanje. Krompir prirodno razvija klice s protokom vremena, posebno ako se čuva u neodgovarajućim uslovima. Iako bi se moglo pomisliti da hladnoća produžava svježinu, niske temperature zapravo potiču klijanje i negativno utiču na njegov ukus i teksturu. Uz to, ako se krompir drži u zatvorenim vrećama ili plastičnim posudama, povećava se vlaga, što ubrzava njegovo propadanje.
Jedan zanimljiv trik za produženje trajnosti uključuje korištenje jabuka. Naime, jabuke ispuštaju plin etilen koji djeluje kao inhibitor klijanja. Ako se u prostoriji za skladištenje krompira drže i jabuke, ovaj jednostavan postupak može produžiti svježinu krompira i do dva mjeseca. Važno je i izbjegavati svjetlost, jer izlaganje svjetlu dovodi do stvaranja solanina – toksične supstance koja krompir čini zelenkastim i potencijalno opasnim za konzumaciju.
Iako se danas krompir uzgaja širom svijeta, njegovo porijeklo je iz Peruanskih Anda, gdje se uzgajao još prije 8.000 godina. U Evropu je stigao zahvaljujući španskim osvajačima u 16. stoljeću i ubrzo je pronašao svoje mjesto u prehrani brojnih evropskih naroda. U Irskoj, na primjer, krompir je bio osnovni izvor prehrane uz mlijeko i imao je ključnu ulogu u opstanku stanovništva.
- S prehrambene strane, krompir je izuzetno koristan. Bogat je složenim ugljikohidratima, naročito škrobom, ali sadrži i vitamin C, vitamine B-skupine te minerale poput kalija, magnezija i željeza. Gotovo da ne sadrži masti niti holesterol, pa je prikladan za većinu prehrambenih režima. S obzirom da sadrži oko 75% vode, on je i efikasan izvor energije.
Važno je napomenuti da je cijela biljka, osim gomolja, toksična jer sadrži alkaloid solanin. Biljka može narasti i do 150 cm visine, s jasnom podjelom na nadzemne i podzemne dijelove. Podzemni dijelovi, poznati kao stoloni, razvijaju gomolje koji služe kao rezervoari hranjivih materija. Ovi gomolji predstavljaju i način razmnožavanja biljke.
Boja kore krompira varira – može biti žuta, ljubičasta, a unutrašnjost može biti bijela, žuta ili imati ljubičaste tragove. Korijen je razgranat, ali plitak, a kako biljka sazrijeva, sistem korijena propada, što je znak da je krompir spreman za berbu.
Za optimalan uzgoj, krompir zahtijeva stalnu vlagu i umjerene temperature. Nedostatak vode može dovesti do smanjenog prinosa i deformacija, dok prevelika vlaga ima sličan negativan uticaj. U periodima suše, preporučuje se navodnjavanje, često pomoću kišnih krila, što omogućava ravnomjernu distribuciju vode.
Idealna temperatura za rast gomolja je između 17 i 20°C, dok temperature iznad 30°C nepovoljno djeluju na rast. Listovi krompira su osjetljivi na hladnoću i temperature ispod -2°C mogu ih ozbiljno oštetiti. Prilikom sadnje, zemlja treba imati minimalno 6 do 8°C, a da bi se klijanje pospješilo, sadni materijal se prije sadnje drži na 12-15°C tokom 10 do 12 dana. Nakon toga, temperatura se spušta na 8-10°C kako bi se osigurali visoki prinosi.
U konačnici, kada se kombinuju dobra praksa skladištenja, kontrola temperature i primjena savremenih tehnika uzgajanja, krompir ostaje kvalitetna i pouzdana namirnica. Na taj način se smanjuje rasipanje hrane, poboljšava planiranje obroka i čuva se nutritivna vrijednost ove skromne, ali izuzetno važne biljke.
