Jedna od najomiljenijih srpskih serija “Selo gori, a baba se češlja” godinama je osvajala publiku. Iako je posljednja epizoda emitirana prije sedam godina, fascinacija likovima iz neobičnog sela kraj Zapadne Morave ostaje nepokolebljiva.
Svojim iznimnim umijećem Radoš Bajić je vješto dočarao surove i ponekad neočekivane živote srpskih seljaka, privukavši mnoštvo gledatelja u seriju. Zanimljivo je da je Petlovac, mjesto radnje serije, izmišljeno selo koje se nalazi u zapadnom Pomoravlju, smješteno između Kruševca i Trstenika. Snimanje serije odvijalo se na različitim lokacijama, uključujući Kukljin u općini Kruševac, Bogdanje u općini Trstenik, kao i okolna mjesta Kragujevca i Trstenika.
Selo Petlovac, u kojem se nalazi Radašinova kuća i konoba Džame i Jakoja, Kukljin je sjajno portretirao. S druge strane, u selu Bogdanje žive Smiljana, Dragojlo i njihov prijatelj Mitra. Zanimljivo, baba Canina kuća u filmu je dupla i Radašinova kuća. Sama baka Cana podijelila je intrigantne anegdote o svojim interakcijama sa filmskom ekipom i iskustvu iza scene.
Tijekom rada na terenu, Aleksandra Cvetković Cana ispričala je kako su im se obratili pojedinci koji su iskazali interes za snimanje na toj lokaciji. Njen pokojni suprug raspitivao se o njihovoj odluci da tamo snimaju, na što su one odgovorile objasnivši da im se više sviđa kraj rijeke Morave. Privukle su ih skele, osamljena priroda daleko od ceste, prisutnost stare kuće i prostrane staje koja je vrvjela stokom. Baka Cana prepričala je trajanje procesa snimanja.
Snimanje je trajalo šest godina, tijekom kojih smo proveli dosta vremena s uključenim pojedincima. Svi su bili nevjerojatno ljubazni i činilo se kao da smo dio iste obitelji. Svatko je imao svoje osobine, ali Radašinov glas posebno je plijenio. Teško je riječima opisati koliko je lijepo govorio. U intervjuu za Balkan Trip, baka Cana je ispričala da turisti i dan danas posjećuju kuću. No, jako je rastuži kada u selu čuje kako ljudi u selu tvrde da je kuća prazna, iako su ona, sin i snaha, uvijek tu.
Prema babi, Radoš je selo u nizu nazvao Petlovac jer se nalazi na brdu u Medveđi.
Cana je izrazila svoje divljenje Radašinu, istaknuvši njegovu kreposnu narav i karakter vrijedan divljenja. Naglasila je da se čini da je svaka njegova radnja ispunjena milošću. Canine riječi svjedoče o dubokom utjecaju koji su Radoš Bajić i njegov tim imali na nju i njezinu obitelj. Nedavno se Radoš Bajić trijumfalno vratio u Petrlovac.
– Zato… Rastanci nose tugu, a ponovni susreti nostalgiju, nostalgični i emotivni sentiment. Posle 17 godina od početka i sedam godina od završetka snimanja „Sela koja gori“ – danas sam ponovo posetio svoje prebivalište u Petlovcu, tačnije u selu Kukljin, koje se nalazi u neposrednoj blizini Kruševca – napisao je Bajić. Osim toga, glumac je imao priliku ponovno se povezati sa svojom stanodavkom, bakom Canom, koja trenutno živi uz svoju kćer.
Glumac je odao iskrenu počast, priznajući izostanak voljenih osoba poput Mande, Žote, suca Velibora, Dragojla, Đode, inspektora Kečića i Mitra iz Dubiča. Njihovo sjećanje ostaje živo i neizbrisivo. Glumac je izrazio i tugu zbog odlaska Rake Petrovića, ljubaznog domaćina, i njegovog sina Radeta. Osjećaj tuge bio je opipljiv. Glumac se rado prisjetio Cane, koji je velikodušno častio glumce i ekipu bezbrojnim slatkim poslasticama poput krafni, mekika i jibanica tijekom desetljeća dugog procesa snimanja. Dok se glumac opraštao, Cana je uplakana pozvala sve da se vrate, na što je glumac odgovorio: “Drugi put.
