Ubistvo Zorana Đinđića, bivšeg premijera Srbije, i dan danas privlači jako veliku pažnju u domaćim medijima. Prije par dana i njegova supruga se oglasila, i progovorila o teškom životnom iskustvu. Prije nekoliko godina udovica Zorana Đinđića osvrnula se na stalnu nepredvidljivost svog supruga, opisujući ga kao “pokretnu metu”. Kad su se pročule vijesti da je upucan, prvotno je vjerovala da je ili prošao neozlijeđen ili će se nedvojbeno oporaviti. Međutim, taj se osjećaj sigurnosti brzo transformirao u neodoljiv strah.
Kako se bliži premijera serije “Sablja”, napetog političkog trilera u čijem je središtu atentat na premijera Srbije Zorana Đinđića 2003. godine, javnost razmišlja o burnim danima u povijesti našeg naroda i dalekosežnosti tog tragičnog događaja.
Vlast, država i cjelokupna javnost ostali su u šoku, a najviše je pogođena Đinđićeva obitelj, supruga Ružica koju je u “Sablji” utjelovila hrvatska glumica Tihana Lazović, te kći Jovana i sin Luka. duboko pogođen.
Nakon tragičnog gubitka supruga, Ružica Đinđić odlučila se ne pretjerano eksponirati u javnosti niti učestalo govoriti o ubojstvu koje je razorilo njezinu obitelj. No, u podužoj ispovijesti prije nekoliko godina ipak je istaknula godine života u stalnom strahu za Zoranov život.
Ružica Đinđić je u intervjuu za Nedeljnik opisala Zorana kao stalno nedostižnu figuru od 1996. godine. Istaknula je da napad na Đinđića nije bio usmjeren samo na njega osobno, već i na duboku ljubav i skladnu obitelj.
Njihov prvi susret dogodio se na tribini na kojoj je predstavljana njegova knjiga “Jugoslavija kao nedovršena država”. Ova je knjiga poslužila kao katalizator njihovog povezivanja, kako je tada istaknula. Imao sam privilegiju zastupati izdavačku kuću odgovornu za njezino izdavanje. Od prvog trenutka mi se istaknuo kao netko drugačiji od bilo koga koga sam ikada susrela. U njegovu sam pogledu razaznao duboki osjećaj moralne čistoće, koji je namjerno skrivao iza fasade samouvjerenosti, arogancije, oštroumnosti i erudicije, kako se ne bi nenamjerno razotkrio. Posjedovao je netaknutu esenciju koja je zahtijevala postavljanje različitih obrambenih mehanizama, koji su ga štitili od okrutnosti i pokvarenosti svijeta. Oni koji utjelovljuju čistoću, altruizam i humanizam neprestano su na meti, jer izazivaju nečistu savjest drugih. Posljedično, u nekima postoji želja da se okalja njihov ugled i da se svedu na njihovu vlastitu razinu moralnog položaja. Ipak, te osobe posjeduju nepokolebljivo razumijevanje vlastitog identiteta i karaktera.
U iskazu pomalo izmišljenog cinizma, Zoran je prepoznao tu činjenicu i nije imao izbora nego braniti svoju nevinost. Ružica Đinđić se u istom intervjuu prisjetila Zoranovih namjera da se makne iz političkih sfera.
Prema njezinim riječima, Zoran je izrazio želju da ostane premijer još godinu dana, do redovnih parlamentarnih izbora u Srbiji. Nakon toga planirao je voditi izborni tim Demokratske stranke i osigurati joj uspjeh u parlamentu. Unatoč tome što nije bio aktivno uključen u politički život, vjerovala je da bi se u sljedećem desetljeću mogao baviti drugim nastojanjima. To bi moglo uključivati nastavak njegove karijere u akademskoj zajednici, što bi predstavljalo novu priliku, ili potpuno istraživanje različitih putova. Bez obzira na njegov izbor, bila je uvjerena da će postići veliki uspjeh.
Nažalost, nije se mogao baviti daljnjim aktivnostima. Prema riječima supruge Zorana Đinđića, premijer se tijekom spomenutog intervjua planirao sastati s Anom Lind, šeficom švedskih diplomata, na dan njegova ubojstva. Potrudio se predstaviti na najbolji mogući način. Prvi koji me upozorio na situaciju bio je Zoranov vozač Sala. Uzviknuo je: “Pucali su na njega!” U početku sam pretpostavila da su promašili ili da su ga pogodili da će sigurno preživjeti. Međutim, Sala je brže shvatio težinu situacije. Upozorio me: “Netko će doći po tebe!” Kad je Beba stigla, osjetio sam strah kakav nisam dotad imala. Nije jasno je li Beba u tom trenutku znala da je Zoran ubijen. Osjetila sam da je ovaj put drugačiji od prethodnih. Zoran je bio stalna meta od 1996. godine. Odgovorni za zadavanje smrtonosnog udarca, a potom i držanje kontrole, bili su isti ljudi koje spominje Ružica.
Nakon Zoranove smrti, ona i djeca našli su se u trajnoj samoći, dok su se Đinđićevi navodni prijatelji pojavili kao uspješni pojedinci, ostavljajući nju i djecu izoliranima.
