Tijekom svog mandata kao predsjednika Jugoslavije, Josip Broz Tito je ostao uporan u svojim načelima, nepokolebljiv čak iu nedaćama. Poznat po svojim prijateljskim odnosima s brojnim svjetskim vođama, često je odlazio na putovanja kako bi ih posjetio. Međutim, bilo je očito da postoji jedan grad u njegovoj vlastitoj domovini prema kojem gaji duboku mržnju do svojih posljednjih dana.
U čačanskom kraju postoji lokalna legenda koja govori o tome da su vladari Srbije gajili jaku nesklonost prema ovom gradu. Kralj Aleksandar Karađorđević došao je u usamljenu posjetu, isključivo kako bi prisustvovao sahrani vojvode Stepe Stepanovića. I Tito je odlučio zaobići grad, a ni noviji političari za to nisu pokazivali previše interesa. Govoreći o Titu, poznati doživotni predsjednik Jugoslavije stekao je slavu svojim opsežnim turnejama po svijetu, odlazeći u zemlje na suprotnoj strani zemaljske kugle i upućujući se na putovanja koja su trajala nekoliko mjeseci.
No, kako se priča, Čačak je Titovu nazočnost vješto izbjegao širokom zaobilaznicom. Tito je u svojoj tridesetpetogodišnjoj vladavini sedam puta nakratko zastao u Čačku, ali samo kao tranzitna točka na putu za Užice. Rijetko je kada je dolazio u Čačak imao neke konkretne planove i namjere, a povjesničari nagađaju da je to bilo zato što je taj grad doživljavao kao blisko povezan s Ravnogorskim pokretom. Činilo se nepotrebnim da ga svaki put kad bi prolazio dočekuje oduševljeno mnoštvo… U Titovoj perspektivi Čačane su zauvijek povezivali s četništvom, vjerojatno zbog blizine Ravne Gore i popularne pjesme „Na planini“. , na Jelici“.
Policijski izvještaji iz 1940. godine u Kraljevini Jugoslaviji Čačak, smješten u zapadnoj Srbiji, prikazivali su kao ozloglašeno središte komunizma. Taj je ugled stekao zahvaljujući prisutnosti istaknutih komunističkih ličnosti kao što su Filip Filipović, Kosta Novaković, Dragiša Mišović, Milka Minić i Miloš Minić. Međutim, Tito, predsjednik SFRJ, imao je drugačiji pogled na ovaj grad. Prema pričanju dugogodišnjih Čačana, prije Titovih posjeta preventivno bi se uhićivali pojedinci koji bi se smatrali protivnicima režima, ponekad i tjedan dana unaprijed. Grad je dobio etiketu “buntovničkog grada” i mjesta koje treba izbjegavati. Ta se percepcija učvrstila tijekom drugog Titovog posjeta Čačku kada mu je, usred njegova govora, nestalo struje.
