Irfan Mensur, renomirani glumac, rođen je u Sarajevu kao Irfan Kurić prije tačno 72 godine. Iako ga možda ne prepoznajete po rođenom imenu, nadaleko je poznat kao Irfan Mensur. Kaže se da je njegova životna priča toliko neobična da bi mogla biti zaplet zadivljujućeg romana. Irfanovo nasljeđe fascinantan je spoj kršćanskog i muslimanskog podrijetla, simbolizirano krunicom koju on voli, ukrašenom križem, polumjesecom i Davidovom zvijezdom. U dobi od šest godina roditelji su mu se rastali, otac se preselio u Niš, a majka u Švedskoj. Odgajan kod svoje bake u Hrasnom, u Sarajevu, Irfanovo odrastanje oblikovano je ovom jedinstvenom obiteljskom dinamikom.
Nakon uspješno završenog školovanja u Osnovnoj školi „Blagoje Parović“, nastavio je školovanje u renomiranoj „Trećoj sarajevskoj gimnaziji“. Dok je tri godine gimnazije proveo u Sarajevu, završnu godinu odlučio je završiti u Nišu.
Odlazak iz Sarajeva duboko ga je pogodio. U Niš se preselio s ocem i suprugom Miroslavom Mimom Vuković, koja je bila glumica. Kroz Mimu i njezin krug prijatelja Irfan je razvio veliki interes za glumu, što ga je potaknulo da nastavi studij na Akademiji. Nakon mature seli se u Beograd i upisuje Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju. U to vrijeme je odlučio promijeniti prezime Kurić u Mensur, preuzimajući očevo ime. U intervjuu je objasnio da je ovu odluku donio kako bi ostavio trajno nasljeđe i uspostavio novu lozu, napomenuvši da su njegovi roditelji bili upoznati s njegovim namjerama i nisu se protivili.
Postigavši izvrsne ocjene u klasi cijenjenog profesora Miroslava Minje Dedića, uspješno je završio školovanje. Ne samo da je bio istaknuti član Jugoslavenskog dramskog pozorišta, nego je dobio i dva prestižna priznanja koja dodjeljuje to kazalište. Trenutačno ne samo da se bavi glumačkom karijerom, već zadire iu sfere kazališne pedagogije i režije.
Njemu i bivšoj partnerici, manekenki Ljiljani Perović, 1985. godine rodio se sin Filip. No, za razliku od svojih slavnih roditelja, Filip se odlučio za ekonomsku karijeru. Unatoč kraju njihovog braka, Irfan je stalno izražavao divljenje i poštovanje prema svojoj bivšoj ženi.
Sredinom 1990-ih novi val duboke ljubavi ulazi u njegov život kada upoznaje talentiranu i nadolazeću glumicu Srnu Lango, koju stupa u brak 1998. Samo dvije godine kasnije, blagoslovljeni su sa sinom po imenu Pavla, koji ima potencijal nadmašiti postignuća svojih cijenjenih roditelja. Prije njihove veze, Srna je iz prijašnje veze dobio sina Aleksu, kojeg je glumac svim srcem prigrlio kao svog i od milja ga zove sinom. Aleksa, rođena 1996. godine, trenutno je na studiju prava i proizvodnje.
Kako je Mensur bio na operaciji ugradnje tri premosnice, bio je svjestan da će neke stvari ostaviti iza sebe. Naime, naveo je da je iza sebe ostavio tri osobe: Filipa, Pavla i Aleksu, koji je Srnin sin iz njenog prethodnog braka. Mensur je pojasnio da Aleksa dijeli s biološkim ocem i da je od njegove druge godine uključen u njegov odgoj. Mensur je priznao da Aleksin otac igra važnu ulogu u njegovom životu te je izrazio da mu nedostaje.
Tijekom svog života, Ifran se suočio s brojnim opasnim sukobima sa smrtnošću. Jedan posebno mučan incident dogodio se u burnim 1990-ima, kada se zatekao kako bulji u cijev pištolja, doslovno. Katalizator za ovo zastrašujuće iskušenje? Njegovo prezime, kako pripovijeda Mensur. Nakon toga, Ifran je bio prisiljen privremeno pobjeći iz zemlje zbog djelovanja grupe nesofisticiranih pojedinaca koji su inzistirali da svatko uzme svoje prezime s nastavkom “ić”.
Po dolasku u Švedsku uspješno je izvadio njihovu putovnicu, no nakon što je otkrio da ih identificira kao političkog izbjeglicu, glumac ju je odmah vratio. Po povratku u Srbiju ustrajava u postizanju zapaženih dostignuća, čime se naposljetku profilirao kao jedan od najznačajnijih aktera na našim prostorima.
Tijekom nastupa u Zaječaru 2013. doživio je srčani udar, zbog čega mu je ugrađena premosnica. Kao rezultat toga, odlučio je prestati pušiti, što ga je potaknulo da usvoji praksu nošenja i vrtenja krunice ukrašene križem, polumjesecom i Davidovom zvijezdom. Ova mu je nova navika poslužila kao sredstvo za umirivanje ruku. Trenutno je ova jedinstvena kombinacija vjerskih simbola postala snažan prikaz pravog identiteta Irfana Mensura.
