Bez obzira na spol, osobe koje žele utvrditi je li njihov partner nevjeran mogu pronaći inspiraciju u pametnom pristupu koji koristi žena koja je postigla uspjeh u tom nastojanju. Osobni iskaz Sanje iz Beograda otkriva da je nenamjerno otkrila suprugovu nevjeru na najapsurdniji mogući način. Sanja je u početku ovoj situaciji pristupila bezbrižno, no kako su se događaji odvijali, situacija je izmakla njezinoj kontroli, što je na kraju rezultiralo raspadom njezina braka.
U njihovom odnosu postojala je jedinstvena smjernica koju su uspostavili i muž i žena. Ovo im je pravilo dopuštalo da jedni drugima provjeravaju elektroničke uređaje, uz dva posebna zahtjeva. Početni zahtjev bio je da nikada ne smiju pristupati osobnom sadržaju bez pristanka. Kad god bih poželio pregledati njegove poruke, pristojno bih upitao: “Mogu li dobiti pristup vašem telefonu?” Bio mi je dužan odmah dati svoj telefon, a da prethodno ne izbriše nikakve podatke. Međutim, bilo mi je strogo zabranjeno pristupiti njegovom telefonu bez prethodnog dopuštenja.
Dodatni uvjet je da se suzdrže od ponovnih razgovora u koje su se uključili sa svojim najbližim suputnicima.
U našem smo odnosu uspostavili dinamiku u kojoj mu nije bilo dopušteno započinjati razgovore s mojim prijateljima, baš kao što sam se ja suzdržavala od čitanja njegovih razgovora s njegovim prijateljima. Ovaj nam je aranžman dobro funkcionirao tijekom godina. Međutim, kako je naš brak napredovao, njegovo zanimanje za našu vezu počelo je slabjeti. Iako sam čeznula za oživljavanjem strasti koju smo nekoć imali, on nije pokazao zanimanje za to. Kao žena, prirodno sam žudjela za privrženošću i nježnošću. U to vrijeme je moj prijatelj unio sumnju u moj um. Bila je uvjerena da je nevjeran i pozvala me da što prije istražim stvar.
Dok je Sanja razmišljala o daljnjim koracima, prisjetila se stare poslovice koju često spominje, a koja kaže da su ljubav i rat ključ svega.
U svojoj potrazi da utvrdim vrijednost ove ljubavi, zanemarila sam drugo pravilo i hrabro zatražila pristup njegovom telefonu. S njegovim uređajem u ruci, prešao sam na grupni razgovor među njegovim prijateljima. Umjesto da se upustim u raspravu ili zahtijevam dokaze, smislio sam mnogo lukaviji plan.
U grupi “Pogodi s kim sam sad!?” Šanja je objavio i počela je bujica odgovora.
Dok sam pitao gdje je, raspitivao se za Jelenu, djevojku od prošle subote ili ludu plavušu, odgovori koje sam dobivao bili su šokantni. Nitko me nije spomenuo, kao da nisam ni postojao. Vrativši mu telefon, odlučno sam ga uputio da pokupi stvari i ode. Pokušao je prebaciti krivnju na mene, pozivajući se na prekršeno pravilo, ali sam ga brzo podsjetila da je kršenje svetog zavjeta braka daleko teža pogreška. “Pokupi se i idi”, izjavila sam. Jesam li ispunjen tugom? Apsolutno, jer on je bio čovjek s kojim sam zamišljala budućnost. Međutim, žalim li što sam poslao tu poruku? Apsolutno ne. Bolna istina daleko je draža od života provedenog s imbecilom.
