Kao što i sami možete da zaključite po naslovu našeg današnjega članka, govorićemo o turskim riječima koje se koriste u srpskom jeziku. Neke riječi su toliko učestale, da nismo niti svjesne, da u stvari ne potiiču iz srpskog jezika i kulture, nego da su u stvari turske. 

Opće je poznato obilje turcizama u srpskom jeziku. Ove lingvističke posuđenice iz turskog prevladavaju ne samo u srpskom nego i u jezicima raznih drugih naroda koji su nekoć bili pod utjecajem Osmanskog Carstva, uključujući grčki, bugarski, makedonski, armenski i naravno srpski.

Nakon razdoblja od pola milenija pod turskom vlašću, opće je prihvaćeno da je srpski jezik asimilirao više od šest tisuća riječi. Iako su neki od ovih pojmova zastarjeli i izašli iz uobičajene upotrebe, mi i dalje koristimo najmanje tri tisuće riječi turskog podrijetla u našim svakodnevnim razgovorima. Burek, budala, vrt, staklenka, džep, pekmez, džin, majmun, pamuk, papuče, novac, pita, rakija, škrinja, torba, top, zanat… samo su neki od primjera. Ipak, važno je napomenuti da Srbi nisu bili jedini korisnici ove jezične razmjene.

Tijekom mnogih stoljeća miješanje različitih kultura rezultiralo je asimilacijom pojedinih slovenskih riječi u turski jezik. Prema domaćim znanstvenicima, vjeruje se da je turski jezik uključio oko 1000 slovenskih riječi. Međutim, istina je da je većina ovih riječi izašla iz uobičajene uporabe ili se sada samo rijetko koriste.

Intrigantno je primijetiti da se većina preostalih termina odnosi na administrativne oznake, pravne standarde i rudarenje. U svakodnevnom razgovoru među Turcima može se pronaći samo nekoliko riječi slovenskog podrijetla, kao što su kralj/kraljica, četa, višnja i kosa (oruđe). Međutim, postoji samo jedna riječ koja se definitivno može identificirati kao srpska, a to je Božić. Turci ovaj srbizam izgovaraju kao Bodžuk. Kada izgovaraju “Bodžuk”, misle na spomendan rođenja Kristova koji obilježavamo 7. siječnja. Inače, turcizmi su riječi posuđenice iz turskog jezika. Posebno su zastupljeni u jezicima naroda koji su nekada bili pod vlašću Osmanskog Carstva (grčki, bosanski, bugarski, makedonski, srpski, armenski).

Evolucija jezika zahtijeva stalnu prilagodbu. Kao dio ovog procesa, uključivanje riječi iz drugih jezika postaje neizbježno, budući da izvorni pojmovi možda neće uvijek biti dovoljni da zadovolje nove zahtjeve. Međutim, važno je napomenuti da uključivanje stranog vokabulara ne predstavlja prijetnju integritetu jezika primatelja.

Nakon odlaska Osmanskog Carstva s Balkana i potonjeg jačanja državne i nacionalne samostalnosti, objavljen je rat turkizmu. Srpska inteligencija nastojala je iz svog jezika ukloniti “nametljive” riječi koje su joj služile kao podsjetnik na dane ropstva. Trenutno turcizmi više nisu predmet normativističkih sporova, jer se smatraju posuđenicama koje su davno završile proces integracije. Smatra se da su srpske riječi brže nestajale među stanovništvom pod turskom vlašću nego turcizmi nakon oslobođenja. Naime, Vuk Karadžić je u predgovoru svog Rječnika iz 1818. izrazio blagonaklon stav prema turcizmima, navodeći da ne vjeruje da kvare srpski jezik. Upotreba stranih riječi, posebno anglicizama, u srpskom je bila sporna tema koja je izazvala strastvene rasprave, uglavnom vođene uvjerenjem da pretjerana upotreba stranih riječi kalja naš jezik.
Jesu li ideološka uvjerenja koja stoje iza borbe za srpski jezik i ćirilicu samo prazna retorika, lišena bilo kakvog opipljivog djela? Ili potpora većine očuvanju ćirilice proizlazi iz istinske želje da se očuva njihov jezik i poštuje bogata povijest svog naroda?

Nadalje, intrigantno je primijetiti da opća populacija izražava značajno nezadovoljstvo ugradnjom anglicizama u srpski jezik. No, valja spomenuti da postoje brojni turski idiomi koji su se još od Vukova vremena besprijekorno integrirali u srpski i to nije naišlo na bilo kakvu zamjerku. Istinitost ove izjave dodatno je podržana doprinosom korisnika na Redditu.

Obavijest da Srbija ima nevjerojatnih 9.410 posuđenica iz turskog jezika izazvala je žestoku polemiku među korisnicima ove mreže. Ovi rezultati, ako su točni, pokazuju da se Srbija može pohvaliti najvećim brojem turskih posuđenica.

Prema većini, čak i ako se prihvati točnost ovih podataka o broju riječi, važno je napomenuti da se ne koristi svih 9410 riječi aktivno.

Preporučujemo