U današnjem članku govorimo o zmijama, životinjama koje kod mnogih izazivaju strah i nelagodu. Ipak, važno je razumjeti da su zmije predatori i da igraju ključnu ulogu u prirodnom ekosistemu. One se hrane malim životinjama poput miševa, pacova i žaba, što ih čini neizostavnim faktorom u kontroli broja glodara.
Zmije su po prirodi hladne životinje, zbog čega se često sunčaju kada je toplo, pa je posebno važno obratiti pažnju na njihovo prisustvo ako imate dvorište sa travom.Iako su zmije korisne u prirodi, njihova pojava u neposrednoj blizini kuća i domaćinstava često izaziva opravdan strah, posebno ako se radi o prisustvu stoke, živine ili male djece. Susret sa zmijom može biti stresan i ponekad opasan, pa je ključno znati kako smanjiti mogućnost njihovog pojavljivanja, a da pritom ne narušimo prirodnu ravnotežu.
- Zmije se ne pojavljuju slučajno — one traže skrovišta i hranu. Najčešće se skrivaju na hladnim, vlažnim i sjenovitim mjestima kao što su gomile starih dasaka, naslagano drvo, rupe ispod temelja, gusta živa ograda ili visoka trava. Najvažnije je znati da gdje ima glodara, ima i zmija, jer su miševi i pacovi osnovna hrana za mnoge vrste zmija. Ukoliko imate problem sa glodarima, vrlo je vjerovatno da će se uskoro pojaviti i zmije. Zato je prvi korak u borbi protiv njih uklanjanje izvora hrane i prostora za skrivanje.
Jedan od najefikasnijih načina da spriječite dolazak zmija je redovno održavanje dvorišta. To podrazumijeva redovno košenje trave, naročito u blizini kuće i drugih objekata, zatim oblikovanje i skraćivanje živih ograda koje rastu uz zemlju. Važno je ukloniti sve nepotrebne predmete koji stoje na jednom mjestu duže vrijeme, kao što su stare daske, limovi, cigle i drugi građevinski materijal. Drva za ogrev treba držati podignuta na paletama ili policama, odvojena od zida kuće. Hranu za kućne životinje treba čuvati u zatvorenim posudama, jer nju često traže glodari. Redovno čišćenje podruma, šupa i štala također sprečava da se zmije tamo zadrže ili da tu dolazi njihov plijen.
Za veće placove može biti korisno postaviti zaštitnu ogradu protiv zmija. Takve ograde izrađene od čelične mreže, plastike ili guste najlonske mreže trebaju biti visoke najmanje 100 centimetara, ukopane u zemlju bar 20 do 30 centimetara duboko kako zmije ne bi mogle da prođu ispod, i postavljene pod blagim uglom prema spolja.
- Priroda nam takođe može pomoći u odvraćanju zmija kroz određene biljke koje zmije ne vole zbog njihovog mirisa. Među njima su neven, limunska trava, pelin, bosiljak i nanina metvica. Sadnja ovih biljaka oko dvorišta, kokošinjca ili štale može značajno smanjiti pojavu zmija. Takođe, na tlo se mogu rasuti borove šišarke, ljuske od jaja, drobljeni kamen, šljunak ili listovi božikovine, jer zmije ne vole da se kreću po oštrim i suvim površinama.
Postoje i prirodni repelenti koji pomažu da zmije zaobiđu vaše imanje, a pri tome se ne koriste štetne hemikalije. Na primjer, soda bikarbona može se posipati po vrtu i oko kuće, jer zmije ne podnose njen miris. Beli i crni luk pomiješani sa kamenom solju djeluju slično, a amonijak je još jedan jak prirodni odbojnik — natopite krpu i ostavite je na mjestima gde se zmije često kreću. Bijelo sirće možete koristiti oko bazena i bunara, dok naftalin, poznat kao kuglice protiv moljaca, može biti efikasan u rupama i pukotinama, ali se mora koristiti pažljivo jer je otrovan za djecu i kućne ljubimce. Još jedan prirodni proizvod je sumpor u prahu, koji svojim jakim mirisom izaziva iritaciju kod zmija, a sprej od karanfilića i cimeta, napravljen od eteričnih ulja ovih začina, može se prskati oko kuće i na mestima gde se zmije zadržavaju.
U mnogim domaćinstvima psi i morke su najbolji saveznici u zaštiti od zmija. Psi imaju izuzetno razvijen njuh i često glasnim lajanjima upozoravaju na prisustvo zmija, a mogu ih i otjerati ili napasti. Morke, poznate po glasnom oglašavanju, alarmiraju vlasnike čim primijete zmiju. Narodno vjerovanje kaže da „gde morka čuva dvorište, tu zmija ne dolazi“. Osim što čuvaju od zmija, morke se hrane i insektima i glodarima, što ih čini dvostruko korisnim.
Ako, uprkos svim preduzetim mjerama, zmije i dalje dolaze, važno je ne rizikovati samostalno njihovo uklanjanje. Najbolje je pozvati stručnjake za kontrolu divljih životinja, koji imaju znanje i opremu da zmije uklone bezbjedno, a pri tom ne ugrožavaju ni ljude ni životinje. Mnoge vrste zmija su zakonski zaštićene, pa je neophodno postupati u skladu sa propisima. Stručnjaci mogu također predložiti dodatne mjere poput deratizacije, zatvaranja rupa i pukotina ili fumigacije, koje pomažu u trajnom rješavanju problema sa zmijama i njihovim plijenom.
Zmije nisu uvijek neprijatelji; one su važan dio prirode i ekološke ravnoteže. Međutim, kada pređu prag naših domova, bitno je znati kako ih prepoznati i spriječiti njihove neželjene posjete. Umjesto panike, najbolje je djelovati preventivno: urediti prostor, ukloniti izvore hrane, posaditi zaštitne biljke i po potrebi koristiti prirodne repelente. A ako sve to nije dovoljno, uvijek postoje stručnjaci koji mogu pomoći.Stara poslovica nas podsjeća da je bolje spriječiti nego liječiti, a u ovom slučaju, da je bolje otjerati zmiju nego je kasnije tražiti. Tako se možemo zaštititi i sačuvati prirodu u isto vrijeme.
