U današnjem članku govorićemo o fascinantnoj i pomalo jezivoj priči o tome kako su mačke postale dio ljudskog života.
- Danas ih doživljavamo kao nježne i tople kućne ljubimce, ali njihova prvobitna uloga u ljudskoj civilizaciji bila je daleko od bezazlene. Novo svjetlo koje naučnici bacaju na njihovu drevnu historiju otkriva da pripitomljavanje nije imalo samo praktičnu, nego i religijsku, pa čak i mračnu svrhu.
Mačke su danas nezaobilazni stanovnici brojnih domaćinstava, bilo u gradskim stanovima ili seoskim kućama. Ljudi ih vole zbog njihove neovisnosti, smirujućeg predenja i osjećaja sigurnosti koji donose. Naučna istraživanja pokazuju da njihovo prisustvo smanjuje stres, pomaže u borbi protiv depresije i doprinosi opštem psihološkom balansu. No, postavlja se pitanje – zašto su ih ljudi uopšte počeli pripitomljavati?
Odgovor na to vodi nas u drevni Egipat, gdje su mačke bile mnogo više od običnih lovaca na glodavce. Tradicionalno se smatralo da su se približile ljudima jer su tražile zalihe hrane i borile se protiv miševa, ali arheološka istraživanja dr. Seana Dohertyja pokazuju sasvim drugačiju priču. On je došao do zaključka da su mačke pripitomljavane prije svega radi religijskih rituala.
U Egiptu su bile povezane s božicom Bastet, zaštitnicom doma, žena i plodnosti. Hramovi posvećeni ovoj božici čuvali su na hiljade mumificiranih mačaka. Istraživanja pokazuju da mnoge od njih nisu prirodno umrle, već su bile uzgajane i žrtvovane kao dio svetih običaja. Radiokarbonske analize potvrđuju da je veliki broj tih mumija poticao od mladih mačaka, što jasno upućuje da su namjerno odgajane upravo za obrede.
- Još jezivije je to što je u viktorijansko doba značajan broj mačjih mumija dopreman u Veliku Britaniju, gdje su mljevene i korištene kao gnojivo. Ovaj podatak dodatno ističe koliko je njihov odnos s ljudima prolazio kroz različite faze – od svetih bića do sirovine za poljoprivredu. Dr. Doherty ističe da je razlog pripitomljavanja bio čisto religiozan, a ne društven ili praktičan, što mijenja način na koji gledamo na prve kontakte čovjeka i mačke.
Kako su egipatske religijske prakse slabile, mačke su sve više dobijale novu ulogu – boraca protiv štetočina. Njihova smirenost, čistoća i posebna veza s ljudima učinili su ih savršenim kućnim pratiocima. Tako su polako od svetih životinja prešle u ulogu domaćih ljubimaca i lovaca na glodavce.
- Danas su prisutne u gotovo svim kulturama, gdje zauzimaju posebno mjesto u srcima miliona ljudi. Ipak, iako ih doživljavamo kao terapeutske i korisne životinje, ne treba zaboraviti da postoji i određeni rizik. Mačke mogu biti prenosioci bolesti poput toksoplazmoze, koja može biti opasna za trudnice i osobe oslabljenog imuniteta. Takođe, nepravilno razumijevanje njihovih potreba i pretjerana antropomorfizacija mogu dovesti do grešaka u njihovoj ishrani i brizi.
Unatoč tim opasnostima, ljubav prema mačkama danas je nesumnjivo ogromna. One donose osjećaj mira, povezanosti i posebne topline. Ipak, njihova historija nas podsjeća da ne smijemo zaboraviti njihov evolutivni put. Od žrtvenih životinja do voljenih članova porodice, mačke su prošle transformaciju koja govori mnogo i o nama ljudima – o našim vrijednostima, vjerovanjima i promjenama kroz vrijeme.
Voljeti mačku danas znači i cijeniti sve ono što je oblikovalo njen položaj kroz milenije. Njihova prošlost pokazuje kako se odnos čovjeka i životinje može razvijati iz sasvim pragmatičnih ili religioznih razloga, sve do iskrene emocionalne povezanosti koju poznajemo danas. Upravo u toj složenoj priči leži posebna magija koju ljudi osjećaju prema mačkama.
Kada pogledamo njihov put, od svetih simbola u Egiptu do članova savremenih porodica, jasno je da su mačke više od običnih ljubimaca. One su ogledalo naših kulturnih promjena, svjedoci naših vjerovanja i pratilje u svakodnevnom životu. Njihova evolucija u društvu nas uči da je ljubav prema životinjama uvijek imala duboko ukorijenjenu simboliku. Danas ih mazimo, hranimo i čuvamo, ali iza svake od tih radnji krije se i sjećanje na njihovu mračnu prošlost i dug put do statusa koji uživaju.
