Tragična Priča Malog Uroša: Borba sa Tugom i Gubitkom
Obrenovac, Srbija – Tačno šest godina je prošlo od kada je devetogodišnji Uroš D. odlučio da okonča svoj život u šupi porodične kuće u naselju Skela, Obrenovac. Ova tragedija ostavila je duboke ožiljke na njegovoj porodici i zajednici, a naročito na njegovoj baki Sabini, koja se svakodnevno bori sa bolom zbog gubitka unuka.
Život Nakon Gubitka Oca
Nakon smrti oca, Uroš je bio neutešan. Svakodnevno je plakao za njim, a bol zbog gubitka dodatno je pojačala činjenica da je njegova majka sa sestrom bliznakinjom otišla nakon preudaje. Živio je sa bakom Sabinom i dedom, koji su činili sve što su mogli da mu pruže ljubav i podršku.
Tog Dana
Prema riječima strine Bojane, tog dana nije bilo nikakvih znakova da se nešto loše sprema. Uroš je bio poslušan dječak, volio je da se igra i pomaže oko stoke. Uveče, poljubio je svog čiču i drugara, te rekao baki da ide kod komšije da gleda televiziju i igra se. Međutim, posle višesatne potrage, komšija ga je pronašao obješenog u šupi iza kuće.
Suočavanje sa Tugom
Uroš je patio za sestrom bliznakinjom i majkom. Često je govorio baki koliko mu je teško jer drugi imaju tate, a on ne. Njegove riječi i dalje proganjaju baku Sabinu. “Bakice, najteže mi je da vidim da drugi imaju tate, a ja nemam. Ja tada budem tužan i bude mi teško,” rekao je često.
Bol zbog Gubitka
Urošev otac je poginuo u saobraćajnoj nesreći kada je imao 24 godine, a četiri godine kasnije, baka Sabina je izgubila i svog unuka. Uroš je posljednje dvije godine živio sa bakom i dedom, a proces dobijanja starateljstva bio je u toku.
Čežnja za Porodicom
Majku i sestre je viđao samo tokom raspusta. Bio je ljut na sestru bliznakinju jer mu nije rekla da će otići sa majkom. Kada ju je prvi put video nakon odlaska, rekao je: “Trebalo je da mi kažete da ćete ići, a ne da lažete. Ja svakako ne bih išao sa vama, ostao bih u svojoj kući, u tatinoj kući, ali je trebalo da mi kažete da odlazite.”
Posljednje Riječi
Dečak je često pričao o svom pokojnom ocu, toliko da je poželeo da ga posjeti na groblju. “Babice, hoćeš li da uzmemo kolica i odemo na groblje. Da iskopam svoga taju. Samo da ga vidimo,” govorio je često. Njegova sestra se prisjetila da joj je Uroš rekao: “Jednog dana ćete videti kada budem nestao. Zato što mi je nestao moj tata, mogu i ja otići.”
Posljednji Počinak
Uroš je sahranjen pored svog oca u belom kovčegu, sa belim krstom na grobnom mjestu. Ova tragična priča je potresla sve koji su je čuli i naglasila važnost podrške i ljubavi u teškim trenucima.
Porodica i zajednica se nadaju da će ovakve tragedije biti spriječene u budućnosti kroz veću pažnju i brigu za mentalno zdravlje djece koja se suočavaju sa gubicima i traumama.
