U današnjem članku, priča koja sledi govori o učiteljici, koja je želela da izbaci dečaka iz razreda zbog toga što je stalno spavao na času. Međutim, kada je otkrila istinu o njegovom životu, šokirala se i promenila svoje mišljenje.
- Vesna je bila učiteljica starog kova, striktna i zahtevna, sa jasnim pravilima. U njenoj učionici je vladala tišina, a učenici su morali da se ponašaju odgovorno. Jedan od njenih učenika, Pavle, bio je problematičan. Nije bio nevaljao, ali je stalno spavao na času. Njegova dukserica je bila uvek pomalo prljava, kosa razbarušena, a podočnjaci su odavali utisak da dečak nije imao dovoljno sna.
Deca su ga zadirkivala, govoreći da je “Spavle” jer je stalno spavao na času. Vesna je pokušavala da ga disciplinuje: dala mu je opomene, slala ga kod pedagoga, a bila je i oštra prema njemu. Uvek ga je pitala zašto spava, a Pavle je odgovarao tiho da je umoran. Ona je to ignorisala, smatrajući da je razlog za to njegova navika da igra video igre i gleda televiziju, te je vikanje i kažnjavanje postalo svakodnevica.

- Jednog dana, tokom velikog testa, Vesna je primetila da Pavle ponovo spava. Kada je došla do njegovog stola, bila je besna. Uzimajući njegov test, zgužvala ga je i vrisnula: „Napolje! Kupi stvari i idi kući!“ Pavle je, sa suzama u očima, otišao, a učiteljica je odlučila da poseti njegovu kuću, želeći da se suoči sa njegovim roditeljima.
Stigla je do Pavlovog doma, koji se nalazio na samom rubu grada, u siromašnom naselju. Kuća je bila nedovršena, a dvorište je bilo punno drva i starih predmeta. Vesna je stajala pred vratima, pripremajući se da suoči roditelje sa njegovim ponašanjem. Međutim, dok je prolazila pored prozora, primetila je nešto što je promenilo sve. U sobi je videla bolesnu ženu, očigledno nepokretnu i vezanu za medicinsku opremu, dok je Pavle, onaj isti dečak koji je spavao na času, pažljivo menjao pelenu svojoj majci. Potom joj je obrisao lice i prinosio čašu vode. U tom trenutku, Vesna je shvatila da je Pavle žrtva svoje situacije.

- Izgledalo je kao scena iz nekog filma. Pavle, koji se svakog dana borio sa životom, nije bio “lenj”, već je bio odgovoran dečak koji je brinuo o svojoj bolesnoj majci. Vesna je ostala šokirana. Suze su joj nadošle, a bes koji je prethodno imala prema Pavlu potpuno je nestao. Pokucala je na vrata, a Pavle je otvorio, uplašen. „Učiteljice, molim vas, nemojte reći mami da sam spavao na času,“ rekao je tiho, objašnjavajući da je majci najvažnija njegova slika dobrog učenika, jer ona nije imala snage da vidi kroz sve što je on prolazio.
Vesna je, potpuno zatečena, stajala pred njim i nije mogla da veruje u ono što je videla. Zagrlila ga je i izvinila mu se. Pavle joj je ispričao kako je nakon smrti svog oca morao da preuzme odgovornost za sve u kući, uključujući brigu o svojoj majci. Iako je bio umoran, jer je noću morao da je okrene kako ne bi dobila rane, on je bio zahvalan što je mogao da bude uz nju.
- Sutradan, Pavle je došao u školu umoran, kao i obično. Deca su ga zadirkivala, ali Vesna je odlučila da stane u njegovu zaštitu. Ovaj put je reagovala drugačije. Učiteljica je izrekla lekciju celoj učionici, govoreći da Pavle nije spavao zato što je lenj, već zato što je imao odgovornosti koje ni oni nisu mogli da shvate. Pritom, obavila ga je svojim sakoom i od tada su svi shvatili da Pavle nije običan dečak.

Vesna je potom pokrenula akciju, angažujući celo naselje. Sakupili su novac za profesionalnu negovateljicu koja će pomagati Pavlu, tako da on više neće morati da brine o svojoj majci tokom noći. Pavle je napokon mogao da spava. Godinama kasnije, Pavle je postao uspešan lekar, ali nikada nije zaboravio učiteljicu Vesnu, koja mu je promenila život, a ona je zauvek čuvala sliku u svom srcu kao jednu od svojih najvećih pedagoških pobeda








