U današnjem društvu, gdje je sve dostupno na dohvat ruke, zahvalnost postaje sve rjeđa osobina. Roditelji često primjećuju da njihova djeca ne cijene trud, ljubav i pažnju koju im posvećuju.
- Međutim, to ne znači da su djeca “loša” – ona samo često postaju proizvod određenih roditeljskih navika koje je moguće promijeniti. Roditelji, iako čine najbolje što mogu, ponekad nesvjesno razvijaju ponašanja koja dovode do nezahvalnosti. Tri ključne osobine roditelja koje mogu potaknuti nezahvalnost kod djece uključuju prezaštićivanje, nedostatak granica i nedostatak emocionalne povezanosti.
Jedna od najčešćih grešaka koju roditelji čine je prezaštićivanje svoje djece. Iako roditeljima nije ništa draže od toga da zaštite svoju djecu od svih mogućih nevolja, previše zaštite može dugoročno oštetiti dijete. Kada roditelj rješava svaki problem svog djeteta, ono nikada ne razvija osjećaj odgovornosti niti sposobnost da se nosi sa životnim izazovima.
- Djeca koja ne dobijaju priliku da nauče iz svojih grešaka, niti da sami rješavaju probleme, često postaju nezahvalna jer su naviknuta na to da sve bude po njihovom. Ako im roditelj uvijek udovoljava, dijete razvija osjećaj da su svi problemi rješivi bez ikakvog truda s njegove strane. Kako bi se ovo promijenilo, roditeljima se preporučuje da djeci dodijele male odgovornosti, poput slaganja igračaka ili uređivanja svog prostora. Umjesto da odmah interveniraju u svakom problemu, trebali bi ih pitati: “Kako misliš da bi ovo mogao riješiti sam?” Na taj način djeca uče da cijene vlastite napore i trud, te počinju prepoznavati koliko je važno raditi na ostvarivanju svojih ciljeva.
Druga velika greška koju roditelji često čine je nedostatak jasnih granica. Djeca trebaju slobodu, ali ona mora biti uravnotežena s odgovarajućim granicama koje im pomažu razumjeti što je prihvatljivo, a što nije. Kada dijete od malih nogu nauči da uvijek može dobiti sve što poželi, razvija nerealistična očekivanja i nezadovoljstvo. Dijete koje nikada ne doživi odbijanje, koje ne nauči vrijednost čekanja i ustrajnosti, postaje razmaženo i nezahvalno. Postavljanje zdravih granica nije kazna, već poklon sigurnosti i strukture. Roditelji koji ne znaju reći “ne” svojim malim bebama stvaraju nesvjesnu iluziju da je svijet tu samo za njih. Za postavljanje zdravih granica, roditeljima se savjetuje da koriste miran i jasan ton, te da budu dosljedni u svojim odlukama. Objašnjenje posljedica ponašanja također je od velike važnosti, jer djeca moraju razumjeti što će se dogoditi ako prekrše pravila.
- Posljednja, ali jednako važna greška koja doprinosi nezahvalnosti kod djece je nedostatak emocionalne povezanosti. U današnjem brzom životu, gdje roditelji često provode više vremena na poslu nego s djecom, emocionalna povezanost s djecom može biti zanemarena. Djeca koja nisu emocionalno povezane s roditeljima često osjećaju unutrašnju prazninu, što se kasnije može manifestirati u obliku nezahvalnosti. Za dijete je mnogo važnije osjećati da ga roditelj voli i razumije, nego posjedovati najnovije igračke ili tehnologiju. Roditelji koji komunikaciju s djecom svode na školu i obaveze često zanemaruju dublje emocionalne potrebe svog djeteta. Da bi se izgradila zahvalnost kod djece, roditeljima se savjetuje da svakodnevno provode barem 10-15 minuta isključivo sa svojim djetetom, postavljajući im pitanja o njihovim emocijama i iskustvima. Također, uključivanje djece u zajedničke aktivnosti, poput kuhanja ili šetnji, pomaže u jačanju tog emocionalnog odnosa.
Roditelji također mogu biti uzori zahvalnosti svojoj djeci. Djeca, naime, najviše uče ponašajući se prema svojim roditeljima. Ako roditelj stalno kritizira, žali se ili smatra sve normalnim, dijete će to isto ponašati. Malim navikama, poput izgovaranja “hvala” naglas pred djetetom, ili vođenjem večernjeg rituala u kojem obitelj zajedno razmišlja o pozitivnim stvarima koje su doživjeli tog dana, roditelji mogu djecu podučiti važnosti zahvalnosti. Također, uvođenje porodične kutije zahvalnosti, u kojoj svaki član obitelji piše nešto na čemu je zahvalan, može biti odličan način za poticanje zahvalnosti među svim članovima obitelji.
Za kraj, roditeljstvo nije samo davanje svemu što dijete poželi, već podučavanje djeteta da cijeni ono što ima. Kako bi dijete postalo zahvalno, roditelji moraju postaviti jasne granice, dati odgovornost, pružiti emocionalnu toplinu i pokazati zahvalnost svojim ponašanjem. Kroz strpljenje, dosljednost i bliskost, dijete raste u osobu koja poštuje, osjeća, cijeni i, najvažnije, zahvaljuje. Ovo je najveći poklon koji roditelji mogu dati svojoj djeci.
