- Moramo da kazemo kako je majka prvobitno sigurno naišla na brojne kritike i osude, kakve samo mi “ljudi” mozemo u najgorim momentima uputiti jedni drugima. Kako vidite po naslovu djevojcica koja je imala 7 godina je pala sa drugog sprata a njena majka se nedugo poslije bacila sa bolnice:
- bonus:
Lilium candidum L., poznatiji kao bijeli ljiljan, porijeklom je iz mediteranske regije, točnije Grčke, Libanona, Izraela i Turske. Ova vrsta se u Europi uzgaja već stoljećima. Lukovica, koja može biti bijela ili žućkasta, nalazi se neposredno ispod površine tla. Biljka obično doseže visinu od 1,2 do 1,5 metara. Njegova cvjetna stabljika podržava listove u obliku koplja koji se šire, zajedno s 5 do 20 mirisnih, čisto bijelih cvjetova koji su okrenuti prema van i mjere otprilike 10 centimetara u promjeru. Svaka je latica duga 5 do 8 centimetara, ima žutu bazu i blago zakrivljen vrh.
Razdoblje cvatnje događa se početkom ljeta. U jesen, biljka proizvodi bazalno lišće koje ostaje tijekom zime, ali uvene kako cvjetna stabljika sazrijeva. Uobičajeno uzgajane sorte uključuju “Aureo-marginatum”, koju karakteriziraju žuti rubovi na listovima, “Plenum”, koja ima dvostruke cvjetove, “Purpureum”, poznatu po svojim cvjetovima s crvenim linijama, i “Variegatum”, koja se razlikuje po žućkasto-bijelim mrljama na listovima. Za razliku od mnogih drugih ljiljana, ova se vrsta krajem ljeta sadi prilično plitko.
Ljiljani mogu biti pogođeni raznim štetnicima i bolestima. Razni kukci, puževi, pa čak i manji sisavci mogu oštetiti dijelove biljke, stoga je važno suzbiti ih insekticidima ili repelentima. Osim toga, gljivične bolesti mogu dovesti do propadanja i podzemnih i nadzemnih dijelova biljke, osobito tijekom hladnih i kišnih razdoblja.
U takvim slučajevima preporučljivo je koristiti sistemski fungicid, ali je prevencija još učinkovitija – osigurati da su ljiljani posađeni u optimalnim uvjetima za njihov rast. Nadalje, ljiljani su osjetljivi na viruse poput virusa mozaika ljiljana, koji prenose insekti. Nažalost, ne postoji lijek za ovaj virus, pa je potrebno uništiti zaraženu biljku. Međutim, određene sorte pokazuju otpornost i uspijevaju unatoč prisutnosti virusa.
Lilium martagon L., poznatiji kao zlatni ljiljan, porijeklom je iz Europe i Azije. Ova biljka ima dugu povijest uzgoja, koja datira iz 1596. Lukovica joj je ovalna i žućkaste boje, a naraste u visinu od 90 do 150 cm.
Listovi su raspoređeni u bodlje i variraju od lancetastog do jajastog oblika. Jedna stabljika može podnijeti čak 50 cvjetova, koji vise i imaju uvijene čapice koje variraju u boji od svijetloružičaste do tamnoružičaste, ukrašene ljubičasto-smeđim mrljama i emitiraju ugodan miris. Duljina latica je između 3 i 4,5 cm. Ova biljka uspijeva u plodnom tlu i djelomičnoj sjeni, pokazujući potpunu otpornost. Preferira sadnju na umjereno duboku razinu. Iako ne reagira dobro na presađivanje, nakon što se ustali, može izdržati dugo vremena. Mladim biljkama uzgojenim iz sjemena obično će trebati sedam godina da procvjetaju.
