U životu svakog od nas postoje trenuci kada shvatimo da su granice između poštovanja i samopoštovanja postale zamagljene, ali ono što je kod mene postalo presudno, bila je moja kćerka.
- Svekrva je to znala. I te riječi koje je izgovorila tog dana, bile su posljednje koje sam dozvolila da dopru do mog djeteta. Taj trenutak bio je ključan, jer je označio prekid svakog kontakta između nje i mog djeteta.
Moj muž, Miša, i ja vjenčali smo se kada sam imala gotovo trideset godina. Iako razlika u godinama nije bila velika, njegova majka, Elena Borisovna, gledala je na naš brak kao na grešku. Smatrala je da sam „previše stara“ i da nisam dovoljno dobra za njenog jedinog sina. Od samog početka, nijedna riječ od nje nije bila prijateljski nastrojena. Nije to skrivala, i svaka prilika da podcjeni moju vrijednost bila je iskoristena, kroz šale, komentare i često izrečene „brige“.
- Kroz sve to, Miša je nastojao održati ravnotežu. Pokušavao je umiriti svoju majku, govoreći joj da je njegova odluka konačna, i da me voli. No, kao što to obično biva, ona nije odustajala. Samo je čekala svoj trenutak. Na dan našeg vjenčanja ponašala se ljubazno i srdačno, čak je nazdravljala s mojim roditeljima. U tom trenutku pomislila sam da je konačno prihvatila našu odluku, no bila sam u velikoj zabludi.
Nakon što smo se vjenčali, prava istina o njenoj prirodi počela je izlaziti na površinu. Samo nekoliko sati nakon vjenčanja, dok smo se Miša i ja spremali za prvi zajednički trenutak nakon svadbe, zazvonio je telefon. Na drugoj strani bila je Elena Borisovna, pijana, i bez stida je izgovorila riječi koje mi ni danas nisu lako za zaboraviti. „Koristite zaštitu“, rekla je, „za godinu-dvije ona će sama otići. Vrijeme joj ističe, a ti imaš cijeli život pred sobom“. Riječi koje su bile izgovorene toliko hladno i bez imalo saosjećanja, povrijedile su me na način koji nisam mogla odmah shvatiti. Tada je počela moja stvarna borba sa svekrvom.
- Iako smo Miša i ja pokušavali zasnovati obitelj, trudnoća nije dolazila. U početku sam se povukla, razmišljajući da možda njene riječi imaju neko značenje. Ali kako je vrijeme prolazilo, a nada nije nestajala, u meni je počela rasti snaga. Nakon dvije godine čekanja, napokon smo postali roditelji. Naša kćerka, Ljuda, bila je savršenstvo. Miša ju je obožavao, a ja sam vjerovala da će dolazak unuke promijeniti sve u odnosima u obitelji.
- No, čim je rođena, Elena Borisovna je počela dolaziti gotovo svakodnevno. Nije to radila iz pomoći, već iz potrebe za kontrolom. Svaki moj korak bio je analiziran: od hrane koju sam joj davala, pa do toga kako sam održavala njenu odjeću i koliko je često dobijala kupanje. Njeni komentari nisu bili ništa drugo do presude. Ništa što sam radila nije bilo dovoljno dobro, sve je bilo pod njenim kritikama i sugestijama.
Dobar trenutak je prošao, a Elena je postajala sve manipulativnija. S vremenom su počeli i problemi sa zdravljem moje kćerke. Nakon što je provela nekoliko dana s bakom, Ljuda je završila s alergijama, ogrebotinama i čak je morala biti hospitalizirana zbog gljivica koje su joj bile dane kao hrana koja nije odgovarala njenoj dobi. Pokušala sam je upozoriti, razgovarala, molila je da se pita prije nego što nešto učini. Ali odgovor koji sam dobila tog dana bio je presudan.
- Kad sam došla po kćerku i ugledala da joj je kosa bila ošišana – neuredno, s ćelavim mrljama – došla sam do zaključka da je bilo vrijeme da povučem granicu. Njen odgovor, „Nisam dužna da te pitam. Miša je tvoj muž. To znači da i ja imam prava na dijete“, slomio je svaki mogući razumni argument za kompromis. To su bile njene posljednje riječi prema meni i mome djetetu.
Od tog trenutka, prekinula sam svaki kontakt sa svekrvom. Odluka nije bila laka, ali bila je nužna. Miša je, iako potresen stalnim kritikama koje su dolazile od njegove majke, bio uz mene. Shvatio je moju bol, moju frustraciju i podržao me. Dječja sigurnost i mir postali su moj prioritet, a ljubav bez poštovanja nije bila ljubav.
Kada birate između mira u obitelji i zaštite djeteta, odgovor je jednostavan – dijete uvijek mora biti na prvom mjestu. I danas, bez obzira na sve, nemam nikakvih žaljenja. Jer kada su u pitanju djeca, roditelji moraju postaviti jasne granice. A svekrva, koliko god bila važna u životu svog sina, nema prava na dijete koje nisu roditelji spremni podijeliti
