Manastir Ribnica postao je centar posebnog duhovnog okupljanja, jer će ove godine organizovati doček Nove 2025. godine, koji će biti u skladu sa pravoslavnim običajima i liturgijskom praksom. Ovaj nesvakidašnji događaj izazvao je brojne reakcije među vernicima, a iza njega stoji iguman manastira, monah Arsenije, koji veruje da je došlo vreme da se vernici vrate izvornoj pravoslavnoj tradiciji.

Prema njegovim rečima, Božić, kao početak nove duhovne godine, predstavlja pravi trenutak za obnovu, a ne secularni početak kalendarske godine koji se obeležava 31. decembra.
Monah Arsenije: Iz kriza do duhovne obnove
Otac Arsenije, pravoslavni monah i iguman manastira Ribnica, ima bogatu biografiju koja svedoči o njegovoj potrazi za dubljim smislom života. Rođen 1960. godine u Beogradu kao Aleksandar Jovanović, detinjstvo je proveo u imućnoj porodici lekara i prosvetnih radnika. Iako je prvobitno planirao da studira slikarstvo, pod uticajem oca završio je stomatologiju. Međutim, nakon turbulentnih godina u Beogradu, uključujući duboku zavisnost od narkotika, preselio se u Njujork gde je pronašao duhovno spasenje kroz pravoslavlje.
Od rock scene do duhovnog puta
Njegov život bio je ispunjen kontrastima. Pre nego što je otkrio dublji duhovni put, bio je aktivan na beogradskoj rock sceni. Monah Arsenije se priseća vremena kada je bio prateći vokal u popularnom rock bendu „Vija talas“. Sa basistom Bojanom Pečarom i budućim članovima grupe Ekatarina Velika, kao i sa Miškom Plavim, bio je deo novog talasa muzike koji je nosio bunt protiv tadašnjeg društvenog sistema. No, unatoč muzičkom uspehu, njegov život je ubrzo krenuo putem unutrašnje borbe, u kojoj je tragao za dubljim smislom.
Put ka monaštvu: Sveta Gora i manastir Visoki Dečani
Nakon što je pronašao pravoslavlje, monah Arsenije je odlučio da se posveti monaškom životu. 1993. godine, nakon povratka iz Amerike, otišao je na Sveto Goru, a zatim se 1994. godine zamonašio u manastiru Visoki Dečani na Kosovu i Metohiji, gde je dobio monaško ime Arsenije. Život u manastiru mu je bio izvor istinske duhovne transformacije. Ostao je tu i tokom ulaska KFOR-a na Kosovo i Metohiju, suočavajući se s velikim izazovima, ali ostao veran svom monaškom pozivu.
Duhovni put: Pisanje i širenje pravoslavne reči
U periodu od 2005. do 2011. godine, otac Arsenije je boravio u manastiru Crna Reka, gde je započeo da piše svoju knjigu „Bog i rokenrol“, u kojoj se bavi vlastitim duhovnim preobražajem, kao i kontrastima između sveta rokenrola i života u veri. Tokom svog monaštva, bio je aktivan i u medijskom širenju pravoslavnih vrednosti. Radio je emisije na Radiju „Svetigora“, a bio je jedan od inicijatora pokretanja portala manastira Ostrog, gde je pomagao u širenju Božije reči među vernicima.
Iguman manastira Ribnica: Nova misija u Mionici
Otac Arsenije je 2017. godine postao iguman manastira Ribnica, smeštenog u selu Paštriću kod Mionice. Ovaj manastir je od tada ponovo postao muški manastir, a pod njegovim rukovodstvom razvijaju se novi duhovni programi i aktivnosti. Iguman Arsenije je odlučio da za doček Nove godine organizuje događaj koji će se temeljiti na pravoslavnoj tradiciji, što uključuje liturgijska slavlja i duhovnu obnovu, a sve to uz očuvanje starog običaja.
Vratiti se izvornoj tradiciji: Doček Nove godine u Ribnici
Po mišljenju oca Arsenija, doček Nove godine u manastiru Ribnica predstavlja više od običnog proslavljanja kalendarske promene. On naglašava da je pravi početak nove godine za vernika trenutak Božića, kada se vernici duhovno obnavljaju i vraćaju temeljnim vrednostima. Kroz ovu inicijativu, monah Arsenije želi da vernicima ponudi priliku da proslave početak nove godine u skladu sa pravoslavnim učenjima, u duhovnoj tišini i zajedništvu.
U manastiru Ribnica, i ove godine, vernici će imati priliku da dočekaju „najluđu noć“ sa smirenjem i u molitvi, verujući da pravi početak godine dolazi kroz duhovnu obnovu i blagoslov Božiji. Ovaj pristup donosi vernicima osveženje i podseća na važnost duhovnog života, te ih vraća na put koji je duboko ukorenjen u pravoslavnoj tradiciji.