Prema onome što “Danas.ba” naglašava, u svakodnevnim razgovorima često koristimo određene fraze iz pukog osjećaja pristojnosti, ne razmišljajući koliko one mogu oblikovati način na koji nas drugi vide. Među njima se posebno izdvaja rečenica koja djeluje bezazleno, skoro simpatično, kao da potiče iz najljepših namjera.
- Ipak, psiholozi godinama upozoravaju da takve sitne navike, kad se ponavljaju iz dana u dan, postaju obrasci koji utiču na samopouzdanje i na to kako ljudi oko nas doživljavaju naš trud. Upravo je zato važno naučiti prepoznati male rečenice koje neumorno ponavljamo, jer one nose veću težinu nego što djeluje na prvi pogled.
Često se dešava da nakon što nekome pružimo pomoć — bilo da smo odvojili vrijeme, potrudili se ili samo saslušali tu osobu — automatski odgovorimo na zahvalnost riječima: „Ma nije to ništa.“ Naizgled skromna rečenica, kao znak da ne želimo preuveličavati svoj doprinos, zapravo u sebi nosi skriveni sloj koji može delovati štetno. Psiholozi objašnjavaju da ovakvo umanjivanje vlastitog truda postepeno šalje poruku da ono što radimo zaista i nije vrijedno. S vremenom, drugi nas počinju vidjeti kao osobe koje ne znaju da prime pohvalu ili koje ne cijene sopstveno vrijeme. Takav obrazac ne utiče samo na odnose s drugim ljudima, nego postaje i ogledalo u kojem vidimo sopstvenu vrijednost.
- Ovakva fraza dolazi gotovo automatski, kao refleks. Mnogi su je usvojili zbog odgoja u kojem se prevelika skromnost smatrala vrlinom, pa je isticanje vlastitog truda u nekim sredinama izgledalo kao hvalisanje. Međutim, kako ističu stručnjaci, prihvatanje zahvalnosti nema veze s gordošću — naprotiv, pokazuje da osoba posjeduje zdravo samopoštovanje. Kada se zahvalnost primi smirenim tonom, uz osmijeh ili kratko priznanje da je trud bio iskren, tada se stvara balans između skromnosti i samopouzdanja.
Kako prenosi „Blic”, u takvim trenucima treba razumjeti da je zahvalnost tuđe priznanje našeg angažmana, a ne izazov koji treba odbaciti. Zamislite situaciju u kojoj pomognete prijatelju tokom preseljenja, nešto što zahtijeva i fizički napor i vrijeme. On vam se s iskrenim olakšanjem zahvali, a vi mu, gotovo iz navike, odmah odmahnuvši rukom poručite: „Ma nije vrijedno spomena.“ U tim trenucima, kako upozoravaju stručnjaci, odbijamo ne samo zahvalnost, nego i emociju koju je druga osoba pokušala da podijeli s nama. Ta mala barijera koju podignemo — iako nesvjesno — može stvoriti dojam distance, kao da minimiziramo i vlastiti trud i tuđu toplinu.
- Iza kratkih rečenica kao što su „Nije ništa“, „Sitnica“ ili „Ma ništa posebno“ zapravo se krije navika samoponižavanja. Ona možda djeluje bezazleno, ali dugoročno utiče na to da ljudi prestaju ozbiljno shvatati naš trud. Ako mi stalno poručujemo da naše vrijeme nema vrijednost, drugi će to početi prihvatati kao činjenicu. A kada okolina povjeruje da naša energija nije bitna, lako se može desiti da počnu očekivati da uvijek budemo dostupni, spremni i predani — čak i onda kad je to na našu štetu.
Pravi izazov leži u tome da naučimo da ne bježimo od pohvale. Umjesto da se sklonimo iza fraza koje brišu naš doprinos, stručnjaci savjetuju da pokušamo izgovoriti rečenice koje istovremeno poštuju druge, ali i nas same. Kratki odgovori poput: „Hvala, drago mi je što sam mogao pomoći“, „Značilo mi je da budem dio toga“ ili „Uživao sam dok sam to radio“ ne djeluju umišljeno, nego stvaraju prostor za iskrenu razmjenu poštovanja. Takav odgovor priznaje tuđu zahvalnost i potvrđuje naš trud, bez potrebe da se skrivamo iza lažne skromnosti.
- Kako navodi „Kurir”, korisno je kod kuće, u mirnijoj atmosferi, vježbati prihvatanje zahvalnosti. To može izgledati pomalo neobično, ali izgovaranje pozitivnih rečenica naglas pomaže mozgu da prestane doživljavati pohvale kao nešto neprijatno. Vremenom, prihvatanje komplimenata postaje prirodno, bez osjećaja nelagode ili potrebe da se umanjimo. To je mali trening za samopouzdanje, ali izuzetno važan, posebno za ljude koji su navikli stavljati druge ispred sebe.
- U današnje vrijeme, kada svi očekuju brzu reakciju, pomoć ili savjet, lako je izgubiti osjećaj da i naš trud ima vrijednost. Zato je važno podsjetiti sebe da svaki čovjek zaslužuje priznanje, bez obzira na to koliko mali gest napravio. Kada prihvatimo nečiju zahvalnost smireno i s poštovanjem, šaljemo poruku da cijenimo i sebe i one koji su nam uputili lijepe riječi. Time stvaramo sebi zdravu naviku — da se ne umanjujemo pred drugima i da ne brišemo svoje zasluge.
Odbacivanje zahvalnosti, čak i kada to činimo iz navike, može poslati jasnu poruku: da ne cijenimo sopstveni rad. Ako stalno minimiziramo svoje gestove, drugi će nas vremenom doživljavati kao ljude koji su navikli da se žrtvuju i da ne postavljaju granice. Suprotno tome, prihvatanje zahvalnosti uz osmijeh i jednostavnu rečenicu koja priznaje naš trud čini da ljudi u nama vide osobu koja razumije vlastitu vrijednost.
- Kada osobe oko nas vide da mirno primamo zahvalnost, raste i njihovo poštovanje prema nama. Počinju nas doživljavati kao nekoga ko zna pružiti podršku, ali i kao nekoga ko zna prihvatiti priznanje — a obje strane su jednako važne za zdrave odnose. Ljudi koji posjeduju taj balans lakše grade povjerenje, jer zrače sigurnošću i unutrašnjom stabilnošću.
U svakodnevnom životu, mala promjena u načinu odgovora može napraviti ogromnu razliku. Sljedeći put kada nekome pomognete i čujete iskreno „hvala“, pokušajte zaustaviti nagon da automatski izgovorite: „Ma nije to ništa.“ Umjesto toga, prihvatite te riječi kao mali poklon, kao priznanje da je vaš trud nekome bio važan. Takav trenutak može postati ne samo jačanje međuljudskog odnosa, nego i korak prema većem samopoštovanju.
- Kako ponovo ističe „Danas.ba”, fraza „Ma nije to ništa“ možda izgleda kao sitnica, ali navika da je stalno govorimo može oblikovati način na koji sebe vidimo. Ako iz dana u dan poništavamo vlastiti doprinos, polako stvaramo sliku o sebi koja nema veze sa stvarnošću. Međutim, kada umjesto toga izaberemo rečenice koje potvrđuju i naš trud i tuđu zahvalnost, gradimo zdrav odnos i prema sebi i prema drugima.
U suštini, stvar je vrlo jednostavna: čovjek koji zna da primi zahvalnost jednako je vrijedan kao i onaj koji zna da je pruži. Pravi balans krije se u tome da poštujemo i svoju energiju i tuđe riječi. A kada tu ravnotežu pronađemo, postaje jasno da se u malim stvarima često kriju najveće životne lekcije
